Neobično je vidjeti popis hrvatske reprezentacije za jedno veliko natjecanje u atletici na kojem se nalazi 16 imena, a još neobičnije je da se na njemu našlo šestero trkačica i trkača. Međutim, kad znamo da je tu jedan Marino Bloudek, koji posljednje dvije godine ruši rekorde Luciana Sušnja i Branka Zorka, dvojice najboljih koje smo ikad imali na stazi, onda to djelomično objašnjava ovaj drugi dio uvodne rečenice.
Kao što ga objašnjava Nina Vuković (24), njegova klupska (Dinamo-Zrinjevac) i kolegica iz iste discipline, koja je prošli vikend u Belgiji postala tek treća hrvatska atletičarka ispod dvije minute na 800 metara, te se s 1:59.05 na vječnoj ljestvici "ugurala" između Slobodanke Čolović (1:56.51) i Vere Nikolić (1:59.62), koje su na dva kruga oduševljavale u osamdesetima, odnosno sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.
S obzirom na vrijednost, ali i tajming utrke karijere, Nina Vuković u fantastičnom je raspoloženju i odbrojava posljednje dane prije odlaska na Europsko prvenstvo, koje se sljedeći tjedan održava u Birminghamu. Vitka djevojka iz Velike Gorice, "gazela na atletskoj stazi", već znane ambicije plasmana barem u polufinale "podebljala" je velikom dozom samopouzdanja zbog rezultata, koji je njoj i treneru Igoru Čordašu pokazao da su dobro tempirali formu.
Sad su pripreme za EP ušle u završnicu, natjecanje se otvara u ponedjeljak, Nina nastupa dan kasnije i završni treninzi sigurno nisu više toliko naporni kao što su bili u prethodnom razdoblju...
- Da, ovaj tjedan su malo lakši treninzi, prije Europskog prvenstva smo odlučili malo "ohladiti" jer me već u utorak čeka prva utrka u Birminghamu. Putujemo u petak, imat ćemo dovoljno vremena, cijeli vikend i još ponedjeljak za prilagodbu, bez problema ću doći sebi.
"Generalna proba" prošla je savršeno, u belgijskom Oordegemu ostvaren je cilj postavljen još na početku prošle godine - utrka ispod dvije minute.
- Dvije godine smo se mučili, čekali... Inače se kaže "što kasnije, to slađe", ali kad znaš koliko vrijediš, trudiš se, a nemaš još taj rezultat koji otvara zapravo sva vrata, onda je to ipak malo problem jer sve vodi jedno za drugim. Definitivno je dobar osjećaj to ostvariti.
Od druge polovice svibnja, kad je otvorila ljetnu sezonu, otrčala je 11 pojedinačnih utrka, što je prilično veliki broj.
- Prošle godine je bilo čak i više, sad smo ipak bili malo mirniji, a i cijela se sezona pomaknula zbog Svjetskog dvoranskog prvenstva. Tako da smo i neka natjecanja odbili, otkazali, jer ipak su tu još i obveze na fakultetu. Od početka godine sam ukupno imala dvadesetak utrka, ali kad se dođe do onoga čemu težiš... Sljedeće godine trebalo bi biti lakše, iako će tu biti opet puno natjecanja zbog te norme za SP na otvorenom. Tako da će biti puno utrka za skupljanje bodova, ali više na jačim mitinzima, pa ih automatski ima manje nego ovih iz Bronze kategorije na koja smo išli do sada.
Iako je prije EP istrčala normu, bilo je to prekasno da bi s njom ostvarila plasman, koji joj je donio svjetski renking i u Birmingham ide kao prva iza onih s normom.
- Ovo je bilo prvi put da sam od početka u kvoti, odmah smo znali da idemo u Birmingham pa sam mogla biti opuštenija. Ranije bih uvijek bila negdje oko "crte", to mi je bilo jako stresno, stalno gledati taj renking koji se osvježava tek tri, četiri dana nakon utrka. Sad to nisam morala pratiti.
Ukupno ih 25 na natjecanje dolazi s normom, dok je Vuković među onih sedam koje su ušle po renkingu.
- Puno ih je s normom, ali rekla bih da nisu ništa drukčije trkačice nego zimus na Svjetskom prvenstvu. Ni tamo nije bilo puno Etiopljanki i Kenijki. Jednostavno su to trkačice s kojima sam se već utrkivala, većina ih je bila na Hanžekovićevu memorijalu. Tako da nisu one nepobjedive.
Što se to protekli vikend dogodilo u Belgiji, kakvu je utrku trebala odraditi da bi realizirala dvogodišnji cilj - dva kruga ispod dvije minute?
- Mi uopće nismo tu gledali odraditi neku brzu trku. Znači, rekli smo: "Nema naganjanja i što bude - bude". Imala sam svoj zadatak i to je to. Tu je bila sada jedna Etiopljanka, koja mi je puno pomogla, jer je teško ostati sama u utrci nakon što zec izađe prije posljednjih 300 metara. Uglavnom, ona je bila ta koja je svako malo dodavala i pojačavala. Naravno, ostala sam u šoku otkud se pojavila, ali rekla sam sebi: "Ništa, idi za njom". Znala sam koliko sam spremna zbog utrke prije, na Državnom sam sama išla 2:01 i shvatila da u dobroj utrci imam šansu ići još niže. I tako je na prolaznom vremenu 600 metara bilo: "Sad idemo", nije bilo mliječne kiseline, nisam se raspadala, sve je bilo tečno, bez gužvanja. Volim te "vlakiće", lijepe utrke u kojima smo jedna iza druge. Uglavnom, za utrku ispod dvije minute se puno toga treba poklopiti i meni se u Belgiji konačno poklopilo.
Nikad duže nije čekala da popravi osobni rekord, a otkad je prije četiri godine počela raditi s Igorom Čordašem, svake sezone skidala ga je po dvije do četiri sekunde. Do prošle godine kad to nije uspjela.
- Stagnirala sam prošle godine, ali ove sam, hvala Bogu, to prekinula. Mislim da je to bio splet više okolnosti. I lani smo dobro trenirali, fizički nije bilo problema, ali mentalno jest. Imala sam nekih privatnih problema i jednostavno izgubila neki žar. Razmišljala sam na način "ok, tu sam, idemo trčati", nije bilo one borbe, nije bilo želje i strasti s kakvom sam do tada trčala. To je jedino objašnjenje jer svi pokazatelji na treninzima nisu bili ništa lošiji nego ove godine u kojoj mi je već dvoranska sezona pokazala da sam se vratila.
I potvrda je stigla na ljeto, koje je otvorila s dvije utrke na 1500 metara. Iako za jednu srednjeprugašicu to ne bi trebalo biti ni najmanje neobično, za nju jest. Ninina druga disciplina je 400 metara, što je u svijetu atletike puno rjeđa kombinacija od 800-1500. Otkud taj spoj?
- Znate, ja ne volim dugačke stvari. Opet, znala sam da ću morati polako krenuti na 1500, za što treba puno kilometraže pa smo u to ulazili postupno. S druge strane, obožavam brzinu i zbog toga volim trčati 400 metara. Treninge brzinske izdržljivosti, sprint, to je nešto što obožavam, iako u startnom bloku Bože me sačuvaj. Zato smo počeli ozbiljnije s 400, htjeli smo i to što više spustiti, makar mislim da može još i bolje od ovih 53.52...
Da ne bude zabune, riječ je o vrhunskom rezultatu, s njim je deveta Hrvatica svih vremena pa je možemo proglasiti sprintericom na 800 metara.
- Tako je. Ako se to može tako nazvati.
Ima još jedna disciplina u kojoj je ostavila trag. Krajem prošle - kako je sama rekla - "stagnacijske" sezone, na mitingu u Mariboru nastupila je na 600 metara, što se rijetko ima priliku trčati. I tada je s 1:25.99 postavila svoj jedini seniorski rekord Hrvatske.
- Uh, da, 600 metara je lijepa disciplina. Iako je brzo dosta, praktički sprint, ali pomaže mi jer u glavi imam da je utrka 200 metara kraća. Da, i kreće se iz visokog starta pa je to također plus.
Tijekom razgovora je nekoliko puta spomenula dobru formu, činjenicu da je maksimalno spremna. Gdje su se sve odrađivale pripreme?
- Dva puta smo ove godine bili u Makarskoj, također i u Portugalu, radili zajedno s Austrijankom Carolinom Bredlinger, koja mi je uvijek bila super, dok smo sad još i tu negdje na istoj razini. Za razliku od prošle godine, kad smo bili na pripremama u Južnoj Africi, koja mi je super, ali ne mogu natjerati trenera da sjedne u avion na 13 sati, sad smo išli na Tenerife.
Sljedeći put je onaj u Birmingham na njezino drugo EP, uz dvoranska SP i EP, četvrto veliko natjecanje u karijeri. Tu sad već možemo govoriti i o nekakvom ozbiljnijem iskustvu.
- Moj cilj je evidentan, prvi put proći kvalifikacije. Bila sam blizu na Svjetskom dvoranskom prvenstvu i ne mogu biti nezadovoljna kako sam tamo otrčala, ali na velikom natjecanju se piše samo plasman. Moja želja je polufinale, ali ne bih se zadržala samo na tome. Specifična je ovo disciplina i tu je svašta moguće. O taktici nema smisla govoriti prije odlaska jer ona će se moći odrediti tek kad objave kvalifikacijske skupine dan ranije, kad budem znala čeka li me brza ili sporija utrka.
Ponovimo, srednjeprugašima na velikom natjecanju nije primaran rezultat, tamo se u pravilu ne postavljaju osobni rekordi, već se gleda kako dohvatiti plasman koji vodi u polufinale, onda i finale. Tri utrke u isto toliko dana. I to je ono o čemu Nina sada jedino razmišlja, ali hrvatski rekord Slobodanke Čolović, naoko pomalo i nedostižnih 1:56.51, ipak je negdje u primisli...
- Kad pogledam taj rekord, shvatim da me čeka još puno znoja i suza. Gotovo mi je nevjerojatno da se moram spustiti još tri sekunde. Mislim da je to jedan od najjačih hrvatskih rekorda i vjerojatno ću prije srušiti onaj na 1500, ali tog na 800 bih toliko voljela, makar za stotinku, da moje ime piše uz jedan tako zaista jaki rezultat.
I za kraj, što za Vuković slijedi nakon Europskog prvenstva?
- Prvo ću morati položiti ispit na studiju sportskog menadžmenta u Splitu, ali onda imamo Mediteranske igre u Tarantu, tamo će isto biti jake trkačice, dok me raduje najavljeni smještaj na kruzeru, što će isto biti lijepo iskustvo. Nakon toga možda još neki miting, čeka me i Dinamo Challenger te Kup Hrvatske. Sezona mi završava 15. rujna i od tog dana sam slobodna kao ptičica, mobitel će ići na "airplane mode"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....