‘Punjena patka‘ ili žrtva sustava: ‘Protiv korumpirane organizacije ću se boriti do kraja‘

Fred Kerley, osvajač dviju olimpijskih medalja na 100 metara, srebra 2021. u Tokiju i bronce 2024. u Parizu, uz svjetsko zlato 2022. u Eugeneu, aktivirao se na mreži X nakon što je objavljeno da je suspendiran na dvije godine zbog "tri preskočena testa na doping unutar 12 mjeseci".

"Borit ću se do kraja", najvažnija je Kerleyjeva poruka u seriji objava u kojoj je Svjetsku atletsku federaciju (WA) prozvao korumpiranom, referirajući se na slučaj ukradenih 1,5 milijuna dolara od strane pojedinih dužnosnika, potom je povukao pitanje 4000 dolara sudskih troškova, proglašavajući to "apsurdom" jer sportaši tako moraju sami plaćati svoj "progon" od strane institucija, dok priznaje svoju pogrešku za prvi propušteni test, za drugi i treći krivi aplikaciju Američke antidopinške agencije (USADA), odnosno agente, koji ga nisu pronašli na mjestu na kojem je navodno morao biti...

"Zbog iskustva i sudjelovanja u Programu testiranja još od 2017. godine, Fred Kerley je morao biti oprezniji", stoji u priopćenju Odjela za atletski integritet.

Šef tog odjela, Brett Clothier, ponudio je dodatno objašnjenje:

- Nažalost, sofisticirani preparati mogu se otkriti samo unutar nekoliko dana, čak i nekoliko sati od uzimanja, zbog čega je pravilo o obaveznoj prijavi mjesta boravka pojedinog sportaša izuzetno važno kako bi se mogli napraviti nenajavljeni testovi. U suprotnom se lako izbjegne otkrivanje uzimanja dopinga.

Sve to je potpuno jasno, kao što se i godinama znaju pravila kojih se moraju pridržavati svi profesionalni sportaši, no i ovaj slučaj otkriva brojne manjkavosti sustava. Kerley se, naravno, poziva na desetke testova koje je prošao i koji nisu otkrili nikakve nepravilnosti, pa dvogodišnja suspenzija sportaša koji nikad nije bio pozitivan na doping zvuči prilično. Koliko god s jedne strane bila logična...

Ono što također nije do kraja jasno, odnosno Odjel za atletski integritet to nije dodatno pojasnio, jest način na koji je tridesetogodišnjak iz Teksasa navodno izbjegao testove 11. svibnja te potom 6. i 7. prosinca prošle godine. Kerley, naime, tvrdi da ga prvi put uopće nisu tražili na prijavljenoj lokaciji, dok su se u drugom slučaju pojavili na krivoj, odnosno na onoj koju on nije prijavio.

Kako je, pak, bio pod "privremenom suspenzijom" od prošlog kolovoza, dok su mu sada poništeni rezultati i oduzeta zarada nakon kolovoza 2024. godine, Kerley je još u rujnu objavio da će nastupiti na kontroverznim Enhanced Games, natjecanju koje će se održati bez zabrane korištenja dopinga, što je imalo popriličan odjek u svijetu atletike. Stoga postupak koji se vodio protiv njega u proteklih šest mjeseci djeluje i pomalo "osvetnički" od strane odgovornih institucija, prije svega Svjetske atletike, o čijem se kredibilitetu također može raspravljati...

Fred Kerley nakon danas poništene mu pobjede u Rimu u kolovozu 2024.

AFP

Naravno, kroz povijest je vrlo mali broj sportaša uopće priznao uzimanje dopinga, čak je i zanemariv postotak onih koji su to napravili bez da ih se suočilo s neoborivim dokazima, dok većina ostaje pri prvotnoj priči o svojoj nevinosti čak i nakon što su na svim instancama proglašeni krivima. Uostalom, znate onu po kojoj su "zatvori puni nevinih ljudi". Priznavanje pogrešaka, krivice jednostavno nije vrlina većeg dijela ljudskog roda.

To ne znači da je Fred Kerley kriv za ono što mu se stavlja na teret jer to nije tako čak ni po izrečenoj mu presudi. U očima atletske, sportske i svjetske javnosti on je - dopingiran. Međutim, ne postoji nikakav dokaz da se dopingirao, već je kriv zbog toga što se nije testirao. Taj dio također otvara određene sumnje, jer zašto bi izbjegavao testove ako je čist? Opet, on tvrdi da to nije radio, dok se Svjetska atletika, odnosno njezin odjel za integritet, poziva na propozicije koje su po ovom pitanju prilično jasne.

Sada Amerikanac ima 30 dana za žalbu Međunarodnom arbitražnom sudu (CAS) i, po svemu što je ovih dana poručio, samo je pitanje trenutka kad će to učiniti.

Da u borbi protiv dopinga nije baš sve crno i bijelo, odnosno da ovaj sustav treba ozbiljno preispitivanje, pokazao je u proteklih nekoliko godina slučaj našeg nogometaša Marija Vuškovića, koji je unatoč dokazanim brojnim propustima u procesu testiranja na kraju zaradio četverogodišnju suspenziju, i to samo zato što nije htio priznati krivnju za nešto - tvrdi to i dalje - što nije napravio. Poprilično paradoksalno zvuči činjenica da bi se s priznanjem izvukao nakon manje od dvije godine, odnosno zaigrao odmah po završetku postupka jer je već bilo prošlo dovoljno vremena, dok je ovako dobio dvostruko veću kaznu...

Isključivost nikad nije dobra, nije dobra ni u Vuškovićevom, ni u Kerleyjevom slučaju. Pritom nijedan od njih ne mora biti nevin, ali isto tako je teško prihvatiti neuvjerljiva objašnjenja nadležnih institucija.

Ono što je sigurno jest da ova priča oko Kerleyja nije završila s izricanjem dvogodišnje suspenzije, pravna borba će se nastaviti, ali kako god završilo, jedna potencijalno velika karijera nesumnjivo je uništena.