Andrea Ivančević Petrač na Boris Hanžeković memorijalu nastupala je tijekom cijele karijere. Aktualna hrvatska rekorderka bila je često u svojim nastupima na 100 metara prepone ravnopravna svjetskoj konkurenciji kao, primjerice, 2016 godine kada je bolja od nje bila samo olimpijska pobjednica iz Pekinga Dawn Harper-Nelson.
Andrea je 2018. u svojem zadnjem nastupu na mitingu u vrlo jakoj konkurenciji bila četvrta, uz hrvatski rekord 12.85. Svojih se nastupa jako dobro sjeća.
- To mi je najdraži miting i to nije onako samo bez veze rečeno zato što je to miting u Hrvatskoj, nego zaista. Miting je na stadionu Mladosti gdje sam se počela baviti atletikom. Uvijek sam bila ponosna kad sam baš tamo uspjela istrčati državni rekord jer bi dolazili moji roditelji, moji prijatelji, svi iz kvarta. Uvijek smo imali posebne navijače i zaista je predivno kad cijela tribina navija za vas, bodri vas, plješće - prisjeća se Andrea spomenutog ali i svih svojih ostalih nastupa na Hanžekovićevom memorijalu:
- Ja sam puno puta nastupala na Hanžekovićevom memorijalu, još kad sam bila juniorka to su bili nastupi gdje sam zauzimala posljednje mjesto. Ali su upravo takvi nastupi odlični za mlade atletičare dok ulaze u svijet atletike, da osjete kako je to nastupati s velikim imenima, s vrhunskim atletičarima i atletičarkama, pred punim tribinama, na televiziji i tako dalje. A meni je svaki bio po nečemu pamtljiv, neki po dobrim rezultatima, neki po lošim, ali evo, uglavnom sam uvijek na tom mitingu trčala dobro. Ne znam, valjda ima neku posebnu energiju taj stadion.
Andrea još uvijek drži hrvatske rekorde na 100 i 100 metara prepone te na 60 i 60 metara prepone. Kada će ih i tko srušiti?
- To ne znam, ali imamo Miu Wild, koja je mlada i perspektivna preponašica, gledala sam je više puta, razgovarala sam s njom i ima puno potencijala te može jako dobro nastupati. Evo, želim joj sve najbolje, da bude zdrava, da dobro nastupa, a rekordi su tu da se ruše.
Mijini krajnji dometi su…?
- A ne bih ja o tome toliko, jer ja nisam njezin trener, ne mogu to znati, ali vidim da ima u sebi, u nogama, jako puno.
Gdje je i što danas radi Andrea Ivančević Petrač?
- Radim u Hrvatskom olimpijskom odboru, u Uredu za olimpijski program u realizaciji provedbe pripreme sportaša za Olimpijske igre. Bila sam na Olimpijskim igrama u Parizu kao članica Hrvatske misije i to je potpuno drugačije iskustvo nego kad si na Igrama kao sportaš. Susrela se s raznim situacijama. Sada sam vidjela što se sve događa iza kulisa, što sportaši ne vide ni ne osjete. Naš posao je da sportaši ne osjete nikakve probleme, nego da im boravak tamo bude bezbrižan i da se što bolje mogu skoncentrirati na svoj nastup.
Osim kao djelatnica HOO-a, Andrea atletiku prati i privatno.
- Pratim atletiku dosta, imam i prijatelje iz atletike i u Hrvatskoj i izvan granica, uglavnom svoje cure preponašice. Pratim rezultate, kad stignem dođem pogledati natjecanja, a Hanžekovićev memorial dođem gledati svake godine. Ove godine iznimno neću jer neću biti u Zagrebu, ali pratim atletiku, volim je i veselim joj se.
Spomenula je Andrea i imena atletičarki s kojima je bila posebno bliska.
- Uvijek sam bila najviše bliska sa svojim preponašicama. To su Luca Kozak iz Mađarske, Alina Talaj iz Bjelorusije, Nooralotta Neziri iz Finske, uglavnom cure iz Europe. Bila sam dobra i sa skakačicom u dalj Ivanom Španović. S puno njih sam bila i ostala dobra.
Neke od spomenutih još uvijek nastupaju, a bit će i na ovogodišnjem Boris Hanžeković memorijalu.
- Znam i želim im svu sreću, u kontaktu sam sa njima, zaključuje Andrea Ivančević Petrač.
Sadržaj je nastao u suradnji sa Sportskim novostima
76. Boris Hanžeković memorijal održava se od 24. do 26 lipnja
Ulaznice su dostupne putem platforme Ulaznice.hr
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....