Dalić je žrtva, pao je i predao se pod udarom neprijatelja. On se nekako borio, ali supruga nije mogla

Zlatko Dalić pokleknuo je pred hejterima. Napustio je “najljepši” posao, kako je sam okvalificirao izborničko mjesto, nakon više od 8,5 godina, 3131 dana. Sigurno je došlo i do određenog zasićenja, premda je i u završnom priopćenju kazao da i dalje osjeća ambiciju i želju da s Hrvatskom ispisuje nove uspjehe, zacijelo je utjecaj imao i “kraj jedne ere”, kako je nazvao najavljeni oproštaj Modrića, a cinici će reći kako su ga “sad htjeli vidjeti kako će plivati bez Luke”, ali po svemu sudeći ništa od toga Dalića nije natjeralo na demisiju kao potreba da sačuva obitelj i njezin mir.

Nakon svih velebnih rezultata koje je ostvario, najveću je pogrešku napravio pomislivši da će dobiti unisono priznanje nacije, da će mu se diviti i hvaliti ga stalno kao nakon Rusije, odlikovati i poštivati, a onda ga je kao maljem po glavi ošinulo kad je shvatio da vrijednosti koje zagovara nekome smetaju, da živimo u društvu frustriranih ljudi razarajuće mržnje, s čime se teško nosio. Dok se on još nekako borio, supruga očito nije mogla. Klupu Vatrenih nije napustio zbog rezultata, nepovjerenja Saveza niti zato što mu se taj posao više nije sviđao, povukao se pod udarom “neprijatelja” koji su mu dirnuli obitelj i nagnali ga odlazak iz hrvatskog javnog života kako bi je spasio.

Davorka Dalić

TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix

Dalić je svojevrsna žrtva mobbinga, ali s golemom funkcijom kakva je izbornička, katkad važnija nego ministarska, dolaze i pritisci. To nikad nije samo slava, nego i križ, izvrgnut si onima koji ti se ulizuju i onima koji bi te živoga zakopali, to je cijena koju je nekako plaćao do ove godine i optužbi za ljubavnicu i izvanbračno dijete. Koliko god je govorio da je to laž, na njegove najbliže djelovalo je razarajuće i jednostavno mu više nisu dopustili da ostane meta.

Akter iz reprezentativnog miljea prenio nam je iz Orlanda gdje su Vatreni u ožujku bili na turniru kako “gleda Dalića koji čita što se piše o njemu i plače”

Mjesecima od čelnika HNS-a slušamo istu tezu kako je na “50:50”, ili da je bliže odlasku zbog žene i obitelji koji to od njega traže. Akter iz reprezentativnog miljea prenio nam je iz Orlanda gdje su Vatreni u ožujku bili na turniru kako “gleda Dalića koji čita što se piše o njemu i plače”, a sam je već tada pojedinima iz nacionalne vrste rekao da nakon Svjetskog prvenstva odlazi. No, svi su se nekako nadali da će prevagnuti želje da i dalje vodi Vatrene, da će smoći snage nadvladati sve nevolje, naći rješenje u krugu obitelji i ostati. I on se dugo lomio, odluku da ode preispitivao, da bi došao trenutak kad ju je morao objelodaniti.

BORIS KOVACEV Cropix

Koliko god se prikazivao snažnim i čvrstim, potpisao je predaju i poslao poruku da može sretno živjeti i na drugi način, ali to je predaja samo na papiru, a pobjeda u srcu jer pokazao je snagu da su mu ispred svih svjetala svjetskih pozornica i prestiža funkcije koji je obnašao najbliži najvažniji. Hejteri će naći novu metu jer oni ionako nikad nisu sretni. Iako se radi o velikoj manjini, što pokazuju i ankete.

To što ima ponude i što nakon tri medalje s Vatrenima neće biti gladan, za njega je bitno, ali ipak pod B. Lani je imao najjaču ponudu iz Katara, pa nije otišao, a i ne radi se o poslu koji bi bio toliko međunarodno značajan kao vođenje Hrvatske. No, pred njim su svakako novi izazovi, ali i spokojniji život. Barem se tome nada. Iskušenja su i pred Hrvatskom. Slaven Bilić je u odnosu na Dalića i jako različit i jako sličan.