Novi maksimirski stadion goruća je tema proteklih dana. Uzajaman dojam javnosti je, u najmanju ruku, kako predstavljeno idejno rješenje, inače rad milanskog studija VG13 Architects Studio Association, nije zadovoljio visoka očekivanja. Kako smo ubrzo doznali, cilj žirija bio je da se novim stadionom oda „homage” postojećem brutalističkom zdanju što baš i nije oduševilo velik dio javnosti.
Reakcije se pritom ne stišavaju, svoje mišljenje podijelili su razni sportaši i etablirane osobe na medijskoj sceni, a oglasiti se odlučio i čuveni Željko Pavličević (75), bivši košarkaški trener koji je Cibonu doveo do titule prvaka Europe. Smatrajući kako je i sam puno dao gradu, objavio je svoj komentar o predstavljenom izgledu stadiona. Inače, istaknuo je tri mane.
„Novi stadion ne udovoljava osnovnu premisu za klub značaja Dinama i reprezentacije jer je otvoren na sve četiri strane. Znači, utrošili smo oko 200 milijuna da bi sve bilo isto pa i gore. Stadion koji je projektiran davno od g. Turine bio je tada remek-djelo, ovo sada je samo pokušaj i za 21. stoljeće promašaj. Da li na odluku ima pravo uska cehovska komisija pojačana ljudima iz grada i države i Bobanom, koji jedini zna što znači pravi stadion te pomoć navijača i domaći teren”, započeo je Pavličević u objašnjavanju prve mane, pa dodao:
„Da li u toj komisiji nije bilo mjesta za jednog Luku Modrića, proglašenog najboljim svjetskim igračem, koji je igrao na svim velikim stadionima i može meritorno, ne iz biroa, reći neke praktične primjedbe, ili Ivana Perišića, Zlatka Dalića i ostale velikane nogometa. Poznam dosta arhitekata i imamo krasnih zdanja na svjetskoj razini. Interesantna mi je jedna stvar, a u razgovoru o nekim interpolacijama u gradu koje mi možda nisu legle (moje pravo), odgovor je uvijek isti: moderno doba, novi materijali, efekti itd. i tako se sad treba raditi. Međutim, u slučaju novog stadiona idemo na neku retrovarijantu grubog izričaja (negdje sam vidio i kao poveznicu zagrebačkih stambenih raketa!) kao prvi izbor.
I sad gledajte, svi ostali radovi imaju sličnu poveznicu okruglog ili eliptičnog oblika, osim jednog... nagrađenog, a u igri su bila ozbiljna imena u svijetu izgradnje stadiona. E sad, dvojac mladih Talijana bez iskustva oko stadiona jedini su „osjetili” duh Zagreba, Maksimira i Dinama, bolje nego jedan Otto Barić, Njirić? Ne ulazim u neke konspiracije oko Milana, Bobana itd. jer žiri je donio odluku. Navodno je bilo i disonantnih tonova oko odluke, pa zašto ti ljudi ne iznesu svoje mišljenje da i mi ostali čujemo primjedbe. Na Ustavnom sudu kod odluka uvijek troje ili više iznose izdvojeno i različito viđenje nekog problema, a ovdje muk.”
Druga mana u očima Pavličevića je kapacitet stadiona.
„35 000 tisuća malo je za grad i svjetsku reprezentaciju kao što je naša. I da ne zaboravimo, svakih tisuću gledatelja je veći potencijal kluba, direktno i kroz marketing. Prije skoro 40 g na utakmici NK Zagreb i, mislim, Osijeka, bilo je skoro 50 000 tisuća! Tko kaže da na ugodnom stadionu ne bi na utakmice dolazilo puno više ljudi. Za razmisliti.”
Pavličević smatra kako treba postojati mogućnost primjedbe na natječaj
„Već danas se puštaju lagano informacije (nakon ogromnog revolta građana, ne samo Zagrepčana) da se one pukotine mogu, kao, popuniti ili staviti nešto. Čekajte, novi stadion, natječaj, da li se vanjski gabariti smiju ili mogu mijenjati jer to omogućuje ostalima da stave primjedbe zbog nekorektnog odnosa. Ono što je još zanimljivo, kad se u gradu napravi 20 m nečega, postoji mogućnost primjedbi na natječaj. Zašto u ovom slučaju, ili nisam informiran, toga nije bilo?”
Potom je Pavličević ušao u srž svoje teze te poslao poruku predsjedniku Dinama Zvonimiru Bobanu i gradonačelniku Zagreba Tomislavu Tomaševiću.
„Meni je, moram biti iskren, žao da g. Tomašević, koji je pomogao mojoj Ciboni da preživi (gradi se Kranjčevićeva i obnavlja Dom sportova, novi bazen) i dao doprinos sportu kao član ocjenjivačkog odbora, to sve dovede u pitanje. Zašto? Pa izjava tipa ‘...mi ne želimo kopiju Allianz Arene...’ koja se smatra najboljom u Europi po svim parametrima, ili ‘ne želimo leteće tanjure’ (Zvone), govori u prilog samo jednog stadiona... izabranog. Doza bahatosti i isključivosti koja ne uvažava javnost – navijače nije pametna. Ovakav revolt i razočarenje ljudi u izbor, pa recimo 80%, ja dugo nisam vidio i čuo. Slušajte glas naroda, jer bilo je bježanja nekih funkcionera preko ograde stadiona (normalno, ne zagovaram to), pa događaji u Sheratonu pokazuju da ljudi žive za ovaj klub i reprezentaciju.
Zvonu, kojeg poštujem kao velikog igrača i sve ono što je napravio u važnom trenutku, a i znamo se dugo, te ne bih želio da ga ova epizoda obilježi zauvijek, a i da našteti svom klubu. A g. Tomašević je gradonačelnik i političar, čime mu je situacija još kompliciranija, jer sport, pogotovo nogomet, i klubovi kao Dinamo i Hajduk mogu pomoći, ali i štetiti političkim ambicijama.
Pa ako najveći nogometni klubovi i stadioni imaju sličan oblik – San Siro, Bernabeu, Camp Nou, Allianz Arena i velika većina drugih – zašto bi Zagreb bio izuzetak zbog hira, bahatosti ili... Želim da naša djeca, unuci, praunuci (jer stadion se radi gledajući 50 g unaprijed) ne budu na vjetrometini, hladnoći i kiši kao što smo bili mi, a pogotovo BBB. Prijedlog je da se resetira ova situacija i ne postoji odluka koja nije podložna javnom mnjenju i koja se ne može promijeniti, normalno, uz određene uzuse.
I na kraju želim da Hajduk isto napravi iskorak oko stadiona, jer Poljud, davno građen, još je uvijek najljepši stadion, možda više ne funkcionalan. Zato i Dinamo i Zagreb zaslužuju novi stadion koji mora biti i funkcionalan, ali i estetski lijep za 21. stoljeće u kojem živimo”, zaključio je Pavličević u svom dugačkom istupu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....