Vrijedi 90 milijuna eura, trebao bi biti kapetan i vođa Vatrenih, a on to nije - ni izdaleka!

Nakon Španjolske analizirano je puno toga, naravno da utakmica s najboljima na svijetu nije mogla dati konačnu ocjenu o Hrvatskoj, ali jedna od tema je koliko Hrvatska ima od Joška Gvardiola. U Pragu nešto, u Sevilli ponovno premalo.

Igrač koji je 2023. plaćen od Manchester Cityja 90 milijuna eura kao najskuplji obrambeni nogometaš u povijesti danas je već trebao biti – kapetan. Ne kapetan s vrpcom, nego kapetan u igri, čvrsto sidro obrane oko kojeg se gradi struktura. As i nositelj. Jednostavno vođa. A to još uvijek nije. Jedan od razloga je što ga pet godina od debija izbornici i dalje šaltaju na relaciji stoper – branič, kao kakvog pomoćnog radnika.

Kao da se ne radi o čovjeku koji je dobio glasove za Zlatnu loptu. Hej, Zlatnu loptu. To su od Vatrenih prije njega imali samo Davor Šuker, Alen Bokšić, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Luka Modrić, Ivan Rakitić i Mario Mandžukić. Zna se što su bili i koliko značili navedeni, i što je Modrić još uvijek, a gdje je Gvardiol? Gdje je bio na Svjetskom prvenstvu u Americi i Kanadi kad ga je čak i najveći obožavatelj Zlatko Dalić bio prisiljen izvaditi iz ekipe? Gdje je od Mundijala 2022. godine, na kojem je odigrao svoje najbolje partije koje u kontinuitetu nije ponovio u državnom dresu.

Bilo je bljeskova, ali Gvardiol nije trebao biti igrač bljeskova nego kamen-temeljac hrvatske reprezentacije. Pratile su ga ozljede i tome dosta pridonijele, propustio je Ligu nacija 2023., pola sezone pred ovogodišnje Svjetsko prvenstvo i još ranije neke akcije, no nezapažen je, kao i mnogi, bio na Eura 2024., nitko ne pamti za Vatrene ništa trajno od njega još od Katara.

JOAQUIN CORCHERO Dppi Via Afp

U Manchester Cityju igra iako se ni tamo nije prometnuo u nositelja, ali daleko nam je bitnije – zašto Joško Gvardiol nije šef hrvatske obrane i jamac njezine čvrstoće? Je li tako dobar kako ga se opisivalo, pa i danas po Transfermarktu vrijedi 70 milijuna eura, i ako je – u čemu je problem? Što je najbitnije – hoće li se to popraviti? Hoće li s vremenom konačno zavladati scenom?

Nedavno smo Luku Vuškovića oslikali kao budućeg šefa obrane iako je bitno mlađi, ali Vušković na terenu pokazuje daleko jači gard, osobnost, u svakoj ekipi vrlo brzo nametne se kao alfa-muškarac. On je frajer. Gvardiolu fali takav gard. No, to nije najbitnije, kod njega na terenu nema velikih promjena, sve što je radio dobro i dalje radi dobro, ali i što je bilo lošije još ga uvijek prati.

Neće biti ugodno za reprezentaciju ako će i dalje malo dobivati od Gvardiola. Treba joj više, puno više. Slaven Bilić je bio obrambeni igrač te mu i zbog toga može pomoći. Prvo je da mu standardizira poziciju. Sada ima 24 godine i vrijeme je da odgovori na pitanje je li najveća klasa. Spada li među 50 najboljih nogometaša na svijetu ili ne. Vatrenima treba upravo takav, klasa koja igra klasno. Hrvatska vapi za pravim Gvardiolom.

U Cityju su ga i Pep Guardiola i Enzo Maresca rado držali na lijevoj strani zato što je svestran ili nisu imali toliko povjerenja u njega kao stopera. No, nije toliko okretan da se u defenzivi na toj poziciji ne bi mučio s brzancima, a kamoli turboasovima poput Yamala, a niti dostatno prodoran da bi se probijao po strani kao klasičan bek. Što je onda njegovo pravo mjesto?

Na SofaScore ove sezone u Premier ligi ima ocjenu 7.44, što zvuči jako dobro, to je na mjestu braniča kojeg igra na specifičan način. Bio je u pet utakmica u početnoj postavi, a istaknuo se s jednim golom i dvije asistencije. U takvom nogometu Građana, u kojem dolazi visoko s beka, praktično na desetku, demonstrira najveće kvalitete koje ima – pred protivničkim golom. To je u Cityju super, pogotovo sa slabijim suparnicima, odlično može biti i za Hrvatsku ako se s druge strane nađu Estonija ili San Marino, ali za velike utakmice treba nam Gvardiol koji blista na našoj polovici.

Ne možeš biti veliki igrač, a da se ne zna koja ti je najbolja pozicija. Svestranost je dobra, no mora se znati što si i to igrati u najmanje 80 posto utakmica. Bilić je iskazao povjerenje u stoperski dvojac Vušković – Gvardiol, da bi već u drugoj utakmici Joško bio na beku. Ne, ne sviđa nam se to.

Nakon odlaska Lovrena i Vide, on je već neko vrijeme trebao biti taj zbog kojeg bismo ih glatko zaboravili. Ako odluka bude da u reprezentaciji igra beka, treba pripremiti sheme igre koje će mu odgovarati. Ne može to biti stihija kao sada, pa ga gledamo kako ide driblati trojicu-četvoricu. Od toga nema ništa. Puno posla ima Bilić u stvaranju momčadi, a jedan od kapitalnih zadataka je dobiti Gvardiola kojem ćemo pljeskati, a ne zbog kojeg ćemo se brinuti. Iako na kraju najviše ovisi o njemu samome.

I dalje je mlad, međutim sa 24 godine vrijeme je da postane faca na igralištu, vrijeme je za - iskorak.