Lijepo je zaista nakon 16 godina bilo vidjeti oznaku Konferencijske lige na centru Poljuda i to je prva slika koja je upadala u oči ulaskom na stadion koji se čak i sat i 15 minuta prije početka susreta punio rapidnom brzinom.
Bila je već solidno popunjena i južna tribina koja pripada navijačima Ajaxa. Istim ritmom odgovarala je na sjeveru i Torcida. Poljudski travnjak bio je u top stanju, a sjajno je bilo i vrijeme. Nebo je, za razliku od derbija, također ispoštovalo ovaj veliki trenutak za Hajduk. Oko stadiona i na ulazima bile su kolone ljudi. Pripadnici Torcide polako su gazili s dogovorenog kortea, a uočili smo i kolone navijača Ajaxa na ulazima ka južnoj tribini. Bili su veseli, dobro raspoloženi. Slikali su se ispred Poljuda u omanjim grupicama s osmijehom na licima.
A hajdukovci? Osjetilo se kod njih da ovo nije utakmica kao svaka druga, već da je itekako posebna. Pjesma se čula još kilometrima daleko od stadiona, a sve je vrvjelo od hajdučkih obilježja. Vidjeli smo tako i pokoji broj 23 Filipa Krovinovića, ali i broj 31 Zvonimira Šarlije. Bilo je tu i Rebića, Livaja, ali i mnogih drugih igrača raznih generacija. Dobro je raspoložen na ulazu u stadion bio i Nenad Pralija, bivši igrač Bijelih...
Kolone su, dakle, bile baš na svakom prolazu i svakoj tribini stadiona. I kako je dan prije utakmice bila na Poljudu strka i blaga zbrka, čak i pozitivna nervoza uoči najavnih press konferencija, tako je i na dan utakmice bilo sve nabijeno nekom pozitivom, iščekivanjem. I da, opet je na stadion pristigao i tamnoputi muškarac u dresu Mathieua Acapandiea. Sjeo je na isto mjesto kao i na derbiju. Riječ je bila o ocu Hajdukova desnog beka koji je i ovu utakmicu počinjao od prve minute. Vjerojatno ponajveću u njegovoj karijeri... Naravno da utakmicu nije propustio niti Zvonimir Kožulj, isti onaj koji je onomad igrao doigravanje za Europsku ligu protiv Maccabija iz Tel-Aviva.
A za to je vrijeme na velikom semaforu lagano otkucavao sat. Čekala se samo himna Konferencijske lige i prvi zvižduk austrijskog suca Ciochirce... I da, cijeli stadion zapjevao je "Ovo je naša krv". Baš kao i onda, ali bez prisustva Doris Dragović...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....