Kad je bio reprezentativac Hrvatske nije uživao neku veliku medijsku pompu. Niko Kovač je za Vatrene debitirao 1996. u Maroku te je do listopada 2008. nanizao 84 nastupa (14 pogodaka). Njegova uloga u novijoj eri, od 2006., kad je startao Slaven Bilić, bila je ključna kako na terenu, tako i u svlačionici. Bio je autoritet suigračima i desna ruka izborniku, a svojim primjerom je bio referentna točka mladoj gardi koja je stasavala i pripremala se za iskorake.
Iako je igrao na visokoj razini do dobi od 38 godina, nije bilo puno fanfara oko njegova doprinosa, u kontekstu godina. Taj je odjek pratio i početke njegove karijere trenera, koja je imala jasnu liniju postupnog napredovanja. Počeo je s juniorima u posljednjem mu klubu kao igrača, RB Salzburgu, onda je bio i trener u filijali Lieferingu i pomoćni trener u prvoj momčadi RB-a. Zov HNS-a bio je dovoljno primamljiv da je prihvatio vođenje U-21 reprezentacije početkom 2013. Odmah je pokazao dobre stvari, ne samo na planu rezultata, nego i u igri, u ponašanju i u općem gardu.
U listopadu iste godine, kada je smijenjen Igor Štimac, HNS je ustoličio Niku Kovača za izbornika A reprezentacije. Uspješno je apsolvirao repesaž (s Islandom) i osigurao vizu za SP u Brazilu. U A reprezentaciju je promovirao neke igrače koji će kasnije postati neizostavni akteri najvećih uspjeha Hrvatske. Prije svega mislimo tu na Marcela Brozovića. U mladoj selekciji, koju je vodio tek 6 utakmica, Kovač je koristio i Rebića, Kovačića, Vrsaljka, bili su tu Oršić, Livaja, Radošević...
Kovač je u izborničkoj eri, koja je nastavljena slabijim nastupom na SP-u u Brazilu, a potom u čudnom kvalifikacijskom putu (sjajan start i onda u finišu opći raspad u momčadi), stekao okvir krutog i kompliciranog trenera. Spočitavali su mu metode držanja discipline, famozna mjerenja laktata, upornost u forsiranju načina koji ne odgovara mentalitetu Hrvatske i slično. Otišao je nakon 19 utakmica, poraza u Norveškoj koji je odao koliko ne funkcionira više s momčadi, i vidljive kampanje da "nije on taj".
Niko Kovač je sigurno u toj ranoj fazi karijere bio neiskusan trener, kojem je nedostajalo ono što iskustvo i rutina donose. To je slabljenje isključivosti, lakša procjena igrača i načina igre koji im najviše odgovara, opušteniji pristup u komunikaciji i manje stege u funkcioniranju svlačionice. Dakako, to ne znači omekšivanje taktičke discipline, kao ni one opće u svlačionici i obvezama. S vremenom je znao pronaći onaj balans koji mu omogućuje da pridobije povjerenje svlačionice i nametne svoje ideje nogometa te ponašanja.
U nastavku karijere slijedom stručnog napredovanja, kojeg je čvrsto najavio vodeći Eintracht (osvojio Kup Njemačke), iskoračio je na klupi Bayerna. U klubu gdje je nekoć bio igrač, Kovač je osvojio duplu krunu i Superkup. Tu je još jednom do izražaja došla njegova nepopustljivost glede reda i rada, posljedično i kriterija igre, pa su mu u klupskom okruženju neki važni "igrači" i igrači podmetali klipove. Naposljetku je otišao u Monaco, potom u Wolfsburg, u sredine koje su tražile nove iskorake i prolazile tranzicijske faze.
No, prava prilika da se ponovno digne na višu razinu bio je poziv Borussije Dortmund. Drugi najuspješniji njemački klub, koji uz stalne velike transfere uspijeva ostati konkurentan, posrnuo je i pozvali su Kovača dok su bili na neuobičajenoj im 11. poziciji Bundeslige. Do kraja sezone uspio je posložiti ekipu i Borussia je dohvatila četvrtu poziciju te plasman u Ligu prvaka. Za klub koji posluje kao Dortmund to je bilo od krucijalne važnosti. Liga prvaka donosi veliki novac, jača rejting igrača, bilda pozicije za velike transfere.
U prošloj, prvoj cijeloj mu sezoni na klupi kluba iz Dortmunda, Kovač je otišao još korak dalje. Borussija je postala opet jaka, osvojila je 2. mjesto i imala je solidne rezultate u Ligi prvaka. Na startu ove sezone Borussia bilježi četiri pobjede u isto toliko kola. Nisu to presudni razlozi što je slavni klub odlučio da s Kovačem produži ugovor koji mu je istjecao 2027. na još dvije sezone, do 2029. godine. Ključno je stil rada i odgovoran pristup kojeg Niko Kovač ima kao obveznu "prtljagu" svojeg trenerskog puta.
On, naime, inzistira na disciplini, redu u svlačionici i odgovornom izvršavanju obveza. Sve to prenosi i na igru momčadi, kojoj nastoji ugraditi taktičku disciplinu, odgovornost igrača u izvršavanju svojih obveza i kolektivni pristup. Ono u čemu je najviše napredovao Niko Kovač, to je u boljoj komunikaciji s igračima, s logičnijim kriterijima stege te procjenama što je za pojedinca bolje igrati, odnosno lakše doprinijeti momčadskoj igri. Pritom je zadržao gard trenera koji radi u skladu s interesima kluba, iskazuje svijest koji su okviri funkcioniranja i ne kuka javno oko igračkih (transfernih) statusa, želeći si osigurati alibije.
Danas Niko Kovač ima 54 godine i već je deset godina u kontinuitetu (uz manje pauze između dva posla) trener u dvije od liga Petice, Njemačkoj i Francuskoj. U Borussiji Dortmund kao da je došao u klub gdje se najbolje usklađuje politika velikog kluba i odgovornog trenera koji želi napredovanja. Igrača i svoja. U jednom od najuspješnijih klubova Europe u relaciji manje financijske moći u odnosu na najbogatije (tri finala Lige prvaka, jedno osvojeno, Kup kupova, 8 naslova prvaka Njemačke, 5 Kupova i 6 Superkupova), i kluba koji je svojevrsni fenomen u prepoznavanju talenata i njihovom vrednovanju te super transferima, Niko Kovač ima šansu da u potpunosti pokaže svoje stručne potencijale i potvrdi visoku kvalitetu i za značajnije natjecateljske iskorake.
Nije loše za trenera kojeg su i neki "znalci" domaćeg etera ismijavali, pogotovo zbog stremljenja redu i disciplini, a da o laktatima ne govorimo...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....