Zimski prijelazni rok na kraju je za hrvatske klubove bio dosta unosan. Slaven Belupo zaradio je fantastičnih 5,2 milijuna transferom Adriana Jagušića u Panathinaikos. Hajduk je za 4,5 milijuna prodao Branimira Mlačića u Udinese, Lokomotiva Fabijana Krivaka za 2,5 u Olomouc. Dinamo je za Sandra Kulenovića dobio 500 tisuća eura, ali na ljeto će dobiti još tri milijuna jer će Torino vrlo vjerojatno ostati u Serie A...
Menadžer Matej Škegro zastupa Jagušića i Krivaka, dva igrača iz “malenih” klubova. Obojica imaju tek 20 godina i doista je šteta što su tako brzo otišli van, a da ih nismo imali priliku vidjeti u nekom od naših najjačih klubova.
Gospodine Škegro, Jagušić i Krivak završili su u češkom Olomoucu i grčkom Panathinaikosu. Jesu li to doista dobri klubovi i lige za dobar razvoj njihovih karijera?
- Na oba sam transfera dugo radio, odluke nisu donesene preko noći. Cilj je bio plasirati ih u lige koje su idealna međustepenica prema ligama petice, dovoljno jake da oni napreduju. Češka je 10., Grčka 11., a Hrvatska je 21. liga Europe, tako da su napravili veliki skok. Isto tako, htio sam da ti klubovi budu dominantni u ligama, među četiri najjača kluba u državi. U nogometu nema garancija, ali, po analizi, ovo je idealna međustepenica za dalje, da dođu u lige petice s 22–23 godine.
Obojica su dugo koketirala s mogućim dolaskom u Dinamo. Bi li Dinamo bio prirodniji izbor, bolji za njihov razvoj?
- Obojica igrača željela su u Dinamo, klub koji se za mnoge mlade igrače u prošlosti pokazao idealnim za igrački iskorak. Mislim da su ljudi koji su prije vodili Dinamo trebali detektirati Krivaka, Jagušića, Matkovića i druge talente još prije 2–3 godine i dovesti ih na vrijeme. U ovom prijelaznom roku inozemni klubovi poslali su unosne ponude Lokomotivi i Slavenu, a tamo rade ozbiljni i odgovorni ljudi koji moraju misliti na klub i prihvatiti ono što je financijski najpovoljnije za njih jer žive od transfera.
Dinamo je doista jako želio Jagušića, predsjednik Boban ga je i osobno kontaktirao?
- Dinamo je pogriješio što ga je pustio da ode iz škole kad je imao 16 godina, jer mladić je sportaš od glave do pete, s velikim talentom i sjajnom glavom. Takvih nema puno. Propustili su ga i 2024., kada im je zabio gol s 18 godina i naznačio veliki potencijal. Zvonimir Boban došao je u Dinamo tek ljetos i dao je sve od sebe da ga dovede. Želio ga je još ljetos, poslao ponudu, ali Adriano tada nije bio spreman za transfer. Sad je bio spreman, Boban je pričao i s njim i sa mnom, dogovorili smo uvjete, ali Dinamo nije mogao pratiti inozemne ponude.
Njihovi transferi jasno nam pokazuju da se nogometno tržište jako proširilo i da nam je liga u sve većem problemu, sve je manje financijski konkurentna?
- U kontaktu sam s velikim brojem klubova tzv. srednje europske klase koji mogu platiti transfere 7–8 milijuna eura, a do jučer nisu mogli. Panathinaikos, Slavia Prag, Midtjylland i mnogi drugi klubovi u tim državama imaju ozbiljnu platežnu moć. Mnogo milijardera kupuje klubove, sve je više novca, kojeg mi nemamo. Stoga je budućnost hrvatskih klubova isključivo proizvodnja igrača, jer tržišno ne mogu više konkurirati ni klubovima iz srednje jakih liga.
Zašto su PAO i Olomouc inzistirali baš na Jagušiću i Krivaku?
- Oba kluba platila su skoro pa rekordne odštete za ta dva igrača nakon što su ih dugo skautirali na terenu i izvan njega. Na terenu se sjajno uklapaju u njihov model igre, jer su mladi, brzi, dinamični, puno trče i žele učiti. Ti su klubovi znali koje su im navike i izvan terena, žive li sportski, kako se ponašaju... Znali su sve o njima do zadnjeg detalja. Jako su studiozni i detaljni.
S dosta ste europskih klubova pregovarali zadnjih mjeseci, kako oni doživljavaju SHNL?
- Zanimaju ih prije svega igrači 2005. i mlađi. Ostale je jako teško transferirati za ozbiljne novce, osim ako nisu A-reprezentativci.
A kako vide naše mlade igrače, što najviše ističu kao pluseve, a što kao minuse?
- Najveću prednost vide u našem nogometnom talentu, kojeg prirodno imamo, a najveću manu u malom intenzitetu u kojem se igra SHNL. U češkoj ligi igrač tijekom utakmice prosječno pretrči 1000 metara u visokom intenzitetu, što znači 20 ili više na sat. U našoj ligi taj je prosjek ispod 600 metara po utakmici.
Svi igrači u HNL-u zajedno vrijede 200 milijuna; prije samo godinu dana vrijedili su 318, a prije dvije godine čak 356. Je li taj trend pada splet okolnosti ili ozbiljan problem za ligu koja živi od prodaje igrača?
- To su egzaktne činjenice. Premalo je domaćih, mladih igrača koji su dobili priliku, a previše stranaca koji nemaju značajniju tržišnu vrijednost.
Statistika doista pokazuje da zaostajemo za Europom po broju minuta koje dajemo mladim igračima. Zašto je to tako?
- Više je faktora. Ukidanjem drugih ekipa srušen je most između juniora i seniora i priprema za 1. HNL. Nadalje, HNS ne potiče da klubovi stavljaju mlade kroz pravilnike ili da ih stimulira kroz TV prava, kao što to rade Mađari i još neki. Što više mladih igra, to ti više pripada od TV prava. Naši klubovi očito idu na “sigurnu varijantu” iskusnijih igrača, premda im to dugoročno itekako šteti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....