Otorinolaringolog sa Svetog Duha, Tomislav Rešković, izrađuje maske za sportaše koji imaju prijelom jagodične kosti, nosa ili neke druge kosti lica, a taj vrhunski kirurg, spretan s rukama, još je 2009. godine napravio i dron, dok mu je garaža puna modela mlaznih aviona.
No, u ponedjeljak navečer, dok je dežurao na Svetom Duhu, nismo ga zvali zbog hobija nego povodom ozljede Luke Modrića, koji će na Svjetskom prvenstvu morati igrati s maskom.
- Maske za sportaše su individualizirane, ne mogu se kupiti na polici, a rade se ovisno o vrsti ozljede. Jedne su za one koji su slomili nos, druge ako je riječ o jagodičnoj kosti. Dio maske koji čuva baš taj ozlijeđeni dio tijela pojača se i odmakne od glave. Radim ih od posebne polikarbonatne plastike koja je otporna na udarce, ne puca nego se elastično savija i uvijek vraća u prvotni oblik. Ne prenosi bolesti, nema na njima bakterija, pere se vodom i sapunom, nema metalnih dijelova. Nepoderiva je. Izrađujem ih deset godina, nitko se nije javio da se dogodilo nešto loše, napravio sam 35 komada, najpoznatiji nogometaš koji je igrao s mojom maskom je Senijad Ibričić i nakon toga se prodao – nasmijao se lagano doktor i dodao:
- Nije mi poznato da osim mene itko u Hrvatskoj radi takve maske.
Zbog loma nosa maske su nosili mnogi – Mario Mandžukić, Ivica Olić... Najpoznatija je priča Joška Gvardiola iz Katara, ali i zbog jagodične kosti.
- Maska koju je nosio Gvardiol bila je crna, karbonska. Reći ću da nije bila nešto posebno po pitanju estetike, a osim toga, nema potrebe koristiti karbon. Ipak je malo toksičniji, zato ja koristim inertnu medicinsku plastiku koja nema nikakvih kemikalija u sebi. Nikakve prednosti nema karbon.
Vidjet će se od čega će biti Modrićeva.
- Jagodična kost je kao most iznad rijeke. Jedan kraj ide prema nosu, drugi, karikirano, prema uhu, a između je most koji ima dva kraka. Pukla su oba, zato je taj cijeli most pao. Nisam vidio sliku pa ne znam koliko je bilo fragmenata. Trebalo je fiksirati jagodičnu kost osteosintetskim materijalom – pločicama, vijcima... i zaštititi izvana. Druga je varijanta bila da čeka tri mjeseca da zaraste.
Moći će igrati prije nego što do kraja zaraste?
- Da, s maskom može igrati brzo. Imali smo slučajeve kod frakture nosa da je igrač igrao za tjedan dana. Maska poštedi taj dio tijela od ikakvog kontakta. Ne može dobiti udarac. Kao da taj dio tijela nije u igri.
Za otprilike tri tjedna bi se već mogao pojaviti na terenu?
- Mogao bi.
Je li deset dana vrijeme obveznog mirovanja?
- Deset dana svi preporučuju. Radi krvarenja, jer ipak je otvarano lice. Da zarastu druge strukture. Kost neće tako brzo zarasti, ali ostalo hoće.
Razlika između maske koju će imati Modrić za jagodičnu kost i one Gvardiolove za nos jest to što je osiguran drugi dio lica od udarca i opterećenja.
- Ljudi se jave nakon ozljede, a zanimljivo bi bilo da imaju svoju masku i inače te tako preveniraju ozljedu. Zamislite kad bi svih jedanaest igrača izašlo na teren s maskom, možda bi imali nadmoć. U razgovoru sa sportašima čuo sam da mnogi i nakon što više ne trebaju koristiti masku nastave igrati s njom jer se osjećaju sigurnijima. Vi imate kacigu, drugi nemaju...
Victor Osimhen, koji je sada u Galatasarayju, već godinama igra s maskom.
- Isto tako, u Americi ima košarkaša koji igraju jako dugo s maskom. Porasla im je statistika kad su počeli igrati s njom, pa su nastavili.
Ha, u Dallasu se 17. lipnja sastajemo s Engleskom, kapetan izađe s maskom i za njim također cijela reprezentacija. To bi bio show.
- To bi bio presedan, ne znam kako bi reagirala FIFA niti što kažu propisi, ne ulazim u taj dio priče, samo kažem da bi s medicinske strane to bila izvrsna prevencija ozljeda glave. U ragbiju svi imaju kacige. Manje bi se bacali na glavu da nemaju. Sportovi su sve brži i agresivniji, a sportaši se ozljeđuju više, opasnosti su veće.
Koliko vam treba da izradite jednu masku?
- Nije to brzo ni lako, treba mi 16 sati efektivnog rada. Pritom sam ja kirurg pa to radim po noći. Riječ je o nekoliko faza. Otisak lica, odljev, kalup, od toga se napravi pozitiv lica, dakle kao kip, preko toga se modelira plastika u topljivom stanju, nakon toga se skroje otvori za nos, oči, usta, uši, da paše, pa dolazi fitting. Otisak lica radi se 45 minuta, odljev šest sati da se sve to stisne, potom ga polirate... Samo brušenje i izrezivanje otvora, da ništa ne žulja, traje 4–5 sati.
Smeta li to igraču za vidno polje?
- Ne, sportašima ništa. U početku smo radili manje otvore, ali se jedan golman iz druge-treće lige žalio. Ne sumnjam da će Modriću napraviti sve savršeno.
S njim je neko vrijeme maske radio i drugi otorinolaringolog iz Zagreba Boris Ivkić. Dakle, doktor maske izrađuje u svojoj garaži, ali ne samo njih.
- U garaži imam i modele mlaznih aviona, MiG-21, američki F-4... Sam sam ih napravio, idu preko 400 na sat. Dignem ih da lete u nekoliko zračnih luka – Lučko, Ivanić-Grad, Grobnik, Krško u Sloveniji... a kad mi neki dosadi, prodam ga. Još 2009. godine napravio sam prvi dron u Hrvatskoj, izradio sam ih 27 i sve prodao. Od toga sam kupio svoj prvi auto - zaključio je Tomislav Rešković o hobijima s kojima se bavi kad nije na Svetom Duhu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....