U šestoj minuti sudačke nadoknade Dion Drena Beljo zabio je pogodak koji je Dinamu donio pobjedu protiv Anderlechta. Za mir. I time, opet, postao junak maksimirske večeri. Ali, samo nekoliko minuta ranije, čovjek koji je najzaslužniji što će taj pogodak uopće imati pobjedničku vrijednost - stajao je na drugoj strani terena, među vratnicama. Dominik Kotarski, naime, nije samo obranio šest udaraca Belgijaca, nego je Dinamu, slikovito, kupio vrijeme da dočeka svojih pet minuta. Ili, preciznije, onu jednu, u 96...
A pritom je, možda, ponudio odgovor na pitanje koje je u Maksimiru posljednjih godina prolazilo kroz različite faze, od neizvjesnosti do privremenih rješenja: je li Dinamo konačno pronašao vratara na kojeg može ozbiljno računati?
Brojke sugeriraju da jest, premda ih treba čitati s nešto opreza. Kotarski je, naime, dosad odigrao šest službenih utakmica za Modre, primio osam pogodaka, skupio 20 obrana i triput sačuvao mrežu. Postotak uspješnosti obrana iznosi mu 71,4 posto, no zanimljivo je da se svih osam primljenih pogodaka odnosi na četiri prvenstvena nastupa. U Europi je slika potpuno drukčija: protiv Hapoela i Anderlechta nije svladan, uz osam obrana i dvije utakmice bez primljenog pogotka. Time je jedan od četvorice u euro-natjecanjima koji dosad nisu morali krpati svoju mrežu...
Posebno se, dakako, izdvaja četvrtak: Sofascore mu je za partiju protiv Anderlechta dodijelio ocjenu 9,3, drugu najveću među svim igračima drugog kola Europske lige, a četiri od šest obrana stigle su nakon udaraca iz kaznenog prostora. Prema istom statističkom modelu, spriječio je 1,4 očekivana pogotka, što već govori nešto više od puke činjenice da je sačuvao mrežu. Uzgred, od 39 dodavanja čak 36 pronašlo je suigrače, uključujući sedam od deset dugih lopti. Taj je segment potencijalno i zanimljiviji u Dinamovim projekcijama; naime, Kotarski ostavlja dojam vratara koji se bolje uklapa u zahtjeve izgradnje igre od posljednjeg velikog Dinamova autoriteta, Dominika Livakovića.
Nije, ne, plava ikona bila loša s loptom, ali se u uvodnim sekvencama povratničkog filma Kotarski čini spremnijim češće tražiti okomitije rješenje, preuzeti inicijativu i sudjelovati u početnoj organizaciji napada. Statistika, doduše, nudi i kontrapunkt - Livaković je prošlog proljeća u 14 nastupa u HNL-u imao 81,4 posto uspješnih dodavanja i 46,9 posto točnih dugih lopti, a Kotarski je zasad na 75,4, odnosno 40 posto. Razlika je, dakle, na strani starijeg kolege, ali Kotarski češće pokušava dugim dodavanjem: prosječno 12,5 puta po susretu, naspram Livakovićevih 9,3. To ne dokazuje da je kvalitetniji u distribuciji, ali upućuje na nešto drukčije korištenje lopte, što valja razlikovati od same preciznosti.
Livakovićevo proljeće nemoguće je pritom dovesti u pitanje, golman Barcelone u 14 prvenstvenih nastupa za Dinamo primio je samo deset pogodaka, sedam puta sačuvao mrežu i ostvario 67,7 posto uspješnih obrana, dok je Kotarski u dosadašnja četiri prvenstvena susreta primio osam pogodaka, uz 60 posto obranjenih udaraca. Nema, prema tome, temelja za tvrdnju da je statistički već nadmašio Livakovića, niti je takva usporedba poštena prema čovjeku koji je godinama bio jedan od najvećih Dinamovih oslonaca. Zanimljiv je, međutim, i pogled prema Kopenhagenu, gdje je Kotarski lanjske sezone u 31 prvenstvenoj utakmici primio 40 pogodaka, osam puta ostao nesavladan i obranio približno dvije trećine udaraca prema svojim vratima. U Dinamu zasad ima bolji ukupni postotak obrana, ali njegov je uzorak neusporedivo manji.
No, ono što pritom jest upadljivo europska je sigurnost koju je demonstrirao upravo u trenucima kada je momčad ispred njega pokazivala karakteristične ozbiljne slabosti. I to možda i jest fokalna točka, s obzirom da Dinamo ove sezone nema riješene sve obrambene probleme, daleko od toga, a Kotarski je već morao proživjeti i neugodne večeri. Njegov, dakle, dosadašnji europski učinak nudi razlog za optimizam. Ne mora svaki vratar biti Livaković, niti ga se takvim usporedbama treba opterećivati, bit će dovoljno da ovaj (p)ostane Kotarski kojem će Dinamo vjerovati i onda kada ostatak momčadi ne funkcionira.
A sve bi možda bilo i izraženije da se u Maksimiru ovoga ljeta nije igrala tursko-španjolska sapunica s Livakovićem u glavnoj ulozi, a kada je napokon ispala s programa, Modri su se okrenuli skandinavskoj noir-produkciji i doveli 26-godišnjaka koji, doduše, izgledom više podsjeća na nekoga tko je zalutao iz Narcosa. Stigao je na jednogodišnju posudbu iz Kopenhagena, uz mogućnost otkupa vrijednu 3,3 milijuna eura, što znači da priča, koliko god obećavajuće izgledala na travnjaku, još nema zajamčen sretan završetak. Jer Kotarski je u uvodnim nastupima pokazao vratarsku kvalitetu, ali i autoritet koji Dinamu očito treba. I možda će upravo zato sljedeće veliko pitanje biti manje sportsko, a više financijsko. Logika, uostalom, nije odveć komplicirana: nije dovoljno pronaći pravog vratara, treba ga, na koncu, i zadržati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....