Jedna od važnijih stavki u razvoju igrača jest faktor strpljenja. Kako ima dosta igrača koji vrlo rano dobiju veliku pažnju klubova, medija i struke, često se događa da te igrače tretiramo kao "gotove", medijski ih se promovira kao sjajne talente velikog potencijala.
Sve utakmice SuperSport HNL-a možete gledati samo na MAXSport kanalu
Klubovi to čine zbog privlačenja pažnje inozemnih ili većih klubova unutar HNL-a, jer se odmah barata velikim iznosima transfera. Činjenica je da mladi igrači, ma koliko nadareni i u ranoj fazi karijere dobrih učinaka, prije ili poslije uđu u fazu slabije forme. U svim tim "igrama" mogli bismo locirati i kandidature dvaju sigurno vrlo talentiranih mladih igrača. Dojam je da su već "stari", iako im je 22, odnosno 21 godina. Stvar je u stažu, jer Luka Stojković i Rokas Pukštas igraju HNL već četiri godine. U tom razdoblju Dinamov trequartista odigrao je 148 utakmica (Lokomotiva 70, Dinamo 78), a Amerikanac litavskog podrijetla, čija je osnovna pozicija također ofenzivni vezni, za Hajduk je nastupio u 130 utakmica.
Stojković je, kasnije nego Pukštas, postao jedan od ključnih igrača Dinama. Tome je vjerojatno pridonijela teška ozljeda koljena i duga pauza, ali i određene loše navike koje je Stojković stekao upravo zbog ranog iskoraka u prvoligašku seniorsku zbilju. Nije jednostavno igraču kojem su svi tepali da je "čudo" spoznati da je zanemario tehničko-taktičke faktore, bez čijeg usvajanja ne može do kraja demonstrirati nadarenost za igru.
Zbog tih manjkavosti, svojevrsne tvrdoglavosti u uvjerenju da sve zna i može se "haklati", odnosno povremene neozbiljnosti u pristupu, Stojković je i zaradio prateći okvir "divljeg igrača". Ono što je Stojkovića učinilo današnjim Stojkovićem, igračem koji radi razliku na terenu u dresu Dinama, jest njegova kvalitetna reakcija nakon što je spoznao da je maksimirski klub spreman prodati ga na egzotično tržište (UAE). To je zapravo značilo da u njemu ne prepoznaju ono što on misli da jest te da ima opciju ili se duriti i otići u drugorazredni nogomet ili se resetirati i pokazati da može igrati (naj)ozbiljniji nogomet.
Od odluke da ostane u Dinamu (siječanj) Stojković je počeo igrati na višoj razini te potvrđivati raskošni talent. Čini to na najvažniji način, igrama i kontinuitetom, trkom i kolektivnim pristupom, a njegova sjajna snalažljivost tamo gdje je najteže, između linija, odaje koliko je taj momak suptilan igrač.
Učinak Stojkovića i Pukštasa u subotnjem derbiju
Rokas Pukštas u Hajduku je prije iskoračio. Dijelom zato što klub mora ranije davati šansu mlađima (financije), ali većim dijelom zato što je odmah pokazao snažne potencijale. Kad mladi igrač ima takvu fizičku moć, uz agresivnost i neustrašivost, onda se unutar HNL-a brzo stekne pažnja. Naša liga vapi za igračima takve motorike. Pukštas je brzo postao tema medijskih špekulacija oko prodaje. Tako je jedna od tih opcija (Parma), koja nije završila realizacijom, očito izazvala negativne efekte kod njega.
Uz to je imao neku nejasnu, krivu vibraciju s Gattusom, pa se to osjetilo i u njegovu statusu. Pukštas je kod Leke imao najveću minutažu, prosječno 83 minute u 23 kola. Najmanje je igrao kod Gattusa (54), a sada kod Garcije (76 minuta) vraća vrhunsku formu i učinke.
Uspoređivati igrački Dinamova i Hajdukova ofenzivnog veznog djeluje nam ipak deplasirano. Oni mogu igrati i kao osmice, ali su profili potencijala bitno različiti. Stojković je suptilniji u baratanju loptom, lucidnih rješenja, odlične vizije igre. Pukštas je moć, igrač koji se lako priključuje napadu, agresivno napada prazne prostore, ali i visokim presingom remeti suparnika.
U oba slučaja govorimo o mladosti koja je uspjela pronaći put do naslovnih rola i gradi sada logičniji iskorak prema budućem reprezentativnom, odnosno transfernom okviru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....