Igor Štimac još ‘posolio ranu‘ objavom posebnog pisma: ‘Možda vam pomogne izaći iz okova mržnje‘

Bivši hrvatski reprezentativac i izbornik Igor Štimac (58) uživa u osvajanju Kupa Bosne i Hercegovine nakon što je kao trener mostarskog Zrinjskog s ukupnih 2:1 u dvije utakmice nadvisio gradskog rivala Velež.

Kako navode mediji u susjednoj državi, Štimac „očigledno ne planira prestati s provokacijama na račun rivala”, te pritom prenose Štimčevu objavu na društvenim mrežama. Trener „Plemića” je „Rođenima”, kako je naveo, poklonio pismo njemu neznanog autora.

„A vama, poštovani rivali s istočne strane, poklanjam jedno predivno pismo čijeg autora ne poznajem i unaprijed mu se ispričavam, u nadi da vam možda pomogne izaći iz okova mržnje”, napisao je Štimac.

A u tom pismu piše:

„Poraz FK Veleža od HŠK Zrinjskog u Kupu opet je otvorio staru priču: igra li Velež svoju igru ili previše vremena troši na sve osim na nogomet.

Nekad je Velež bio sinonim za vic, pas, tehniku i hrabrost. Protivnici su se pobjeđivali na terenu, a publika je dolazila da vidi ljepotu igre. Danas se često stječe dojam da klub, navijači i okolina previše energije troše na atmosferu sukoba, povijesne frustracije i političke poruke, dok lopta ostaje u drugom planu.

Štimac je aktivan na društvenim mrežama

A nogomet je surov: ne priznaje emocije, nego organizaciju, mir i kvalitetu. HŠK Zrinjski godinama djeluje hladno i pragmatično. Bez mnogo romantike, ali s jasnim ciljem: rezultat. Imaju kontinuitet, disciplinu i stabilan sportski fokus.

Dok se kod Veleža često osjeti naboj ‘više od utakmice‘, Zrinjski utakmicu tretira kao posao koji treba dobiti. Tu nastaje problem za Velež.

Kad klub uđe u meč s osjećajem povijesne misije, revanša ili dokazivanja ‘svijetu‘, igrači izgore prije nego što utakmica stvarno počne. Nervoza pojede koncentraciju. Jedan pogrešan pas postaje tragedija, sudačka odluka zavjera, a protivnik ‘neprijatelj‘, umjesto samo rivala.

Veliki klubovi ne žive od stalnog inata. Žive od sustava. Navijači Veleža imaju pravo na emociju, identitet i ponos. To nitko ne može osporiti. Ali ako želiš trofeje, onda politika, prepucavanja i tuđe igre moraju ostati van aut-linije. Klub koji stalno igra ‘protiv nekoga‘ zaboravi igrati ‘za sebe‘.

Možda je upravo ovaj izgubljeni Kup poruka da se Velež mora vratiti onome po čemu je bio velik: školi nogometa, mirnoj glavi, sportskoj kulturi i vjeri da se rival pobjeđuje igrom, a ne atmosferom. Jer publika će oprostiti poraz. Ali teško oprašta osjećaj da se više ratovalo nego igralo”, stoji u pismu.