Iako u Splitu kroz narednih par dana "zovu" ozbiljnu promjenu vremena, jutro je u utorak na dan utakmice protiv Španjolske u Gradu pod Marjanom svanulo sunčano, ugodno i mirno. Mirno do te mjere da se miris neke velike i važne utakmice nije ni osjećao. Lagodni splitski ritam života nije kod žitelja bio poremećen, u laganom su se tonu ispijale prve jutarnje kavice.
Pritom, uz čašu vode se sa svakog stola dala čuti i po čašica razgovora. Naravno, s glavnom temom utakmice. "Šta ćemo večeras?" Prišli smo tako jednom starijem čovjeku koji nam je odgovorio uz dozu sumnje u sljedećem tonu.
- Šta ćemo? Ha, šta‘ Bog da.
Neće biti nova porcija?
- ‘Ne virujen‘, neće.
Također, iako je postojala nakon Engleske doza sumnje da će se mnogi predomisliti pa poljudski ogled ispratiti putem malih ekrana, činilo se tog jutra da to neće biti slučaj. Mnogi su planirali otići na utakmicu i to znatno ranije. Planirali su se i obroci u splitskim restoranima, planirao se ostatak dana. Jer, morao se napraviti ozbiljan plan aktivnosti prije takve utakmice. Također, neizbježna je tema bio i status Slavena Bilića, povodom one informacije koju smo ranije donijeli, a tiče se njegova eventualnog odlaska ako nas Španjolci "razvale".
Rijetko je tko u Splitu na dan utakmice uopće mislio da se to može dogoditi. Svi su ipak bili puni vjere da će Hrvatska odigrati pravu utakmicu, vrijednu njenoga nogometnog renomea. Drugi su, pak, spominjali i famozni izraz "pile naopako" po pitanju izbornikova statusa. Mnogi ne vjeruju da bi Bilić zaista otišao ako se, ne daj Bože, dogodi novi debakl. Nadalje, iz protivničkog tabora se najglasnije spominjao Lamine Yamal u kontekstu da nije loša ideja takvog igrača otići pogledati uživo. Takve misli strujale su uglavnom Splitom dok je još dan bio mlad, a Splićani se pripremali za period u kojemu će se on zahuktati, utakmica približiti.
Istovremeno, skupina španjolskih navijača uočena je kod dvorane Gripe, doma košarkaša Splita. Oni su, pak, jutro iskoristili za obilazak splitskoga košarkaškog hrama i ostali su oduševljeni uspjesima koje je bilježila ondašnja Jugoplastika. Boli ih, kažu, još uvijek tadašnja dominacija nad njihovom Barcelonom. Najviše su spominjali imena poput Tonija Kukoča i Dina Rađe...
Nešto niže od Gripa, sljedeća relevantna lokacija jest - Riva, centar grada. Taj je đir ranog poslijepodneva donio sve više hrvatskih obilježja kojih je bilo doslovno na svakom "kantunu". Svi su kafići bili puni, a osjećao se sve jači i jači žamor, glasovi. Dalo se po razgovoru prepoznati da su u Split stigli ljudi iz svih krajeva Lijepe naše. Naravno, dominirali su Splićani, ali bilo je i ljudi iz sjevernih i istočnih krajeva zemlje, kao i hercegovačkoga dijalekta. Govorilo se već ubrzano, kovali su se planovi i završni dogovori prije odlaska na Poljud.
Profitirali su apsolutno i restorani u kojima se ručalo. Jer, duga je noć pred našim navijačima i toga su svi bili svjesni. Svi su putevi nadalje apsolutno vodili u sam centar grada. Tamo je ispred popularnog "Antique bara" bio izvješen veliki transparent kluba navijača hrvatske reprezentacije pod imenom "Mi Hrvati". Na istom je, logično, pisalo Split. Baš tu je i bila najveća gužva i najviše hrvatskih dresova.
Dominirala su, naime, četvorica igrača. Luka Modrić, Mario Mandžukić, Ivan Perišić i - Marko Livaja. Ta su imena bila najzastupljenija među naraštajima mlađe i srednje dobi, dok se među onim starijima moglo naići i na pokojeg "Prosinečkog". Način funkcioniranja bio je, pak, isti kao i ujutro. Pravo je vrijeme dok je još bilo sunca za popiti drugu kavu u danu, taman kao zagrijavanje za ono što slijedi: prve jače pjesme uoči utakmice. Jednostavno, na splitskoj se Rivi tražila stolica više, a svaki je lokal bio do posljednjeg mjesta pun. O utakmici se, pak, nije puno govorilo, neke su druge teme bile na "meniju".
A večer uoči utakmice tema je neravno bio i Hajduk i to kroz paralelu rujevičkog poraza od Engleske. "Zamisli da je Hajduk ovako izgubio, pa to bi bila "Sodoma i Gomora".
Takve su se neke izjave dale čuti dok su se na televiziji gledale druge utakmice Lige nacija.
A na dan utakmice je jako lijepo bilo prepoznati ljude iz svih dijelova Lijepe Naše koji su u Split došli samo s jednim ciljem. Podržati reprezentaciju i izbornika Slavena Bilića u jednom jedinom cilju - pružiti što bolji otpor Španjolskoj, a ako je moguće i pobijediti. Interes i ulaznice? Bilo je onih koji su nas još u utorak pitali znamo li koga da prodaje karte...
Dakle, konotacija da će poraz od Engleske utjecati na posjetu na Poljudu bila je apsolutna kriva - Poljud će biti pun i ljudi jedva čekaju Hrvatsku!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....