Bila je to Hrvatska naših snova! Daliću kapa do poda, prije ili kasnije dobit će spomenik

Zlatko Dalić izbornik je postao 7. listopada 2017. godine, momčad je upoznao u zračnoj luci u Zagrebu uoči puta u Ukrajinu. U prvih nepunih šest godina napravio je monumentalna djela. Nakon pobjede nad Brazilom u Kataru sve su emocije izašle iz njega:

- Nisam razmišljao ništa dalje od utakmice u Ukrajini, nisam ni imao pravo, ali znao sam kad dobijem uzde u ruke da ću napraviti dobar posao, vjerujem u svoj rad i znanje. Atmosfera je bila loša, zbog kazni igrali smo pred praznim tribinama... Najvažnije je da sam igračima dao povjerenje i punu slobodu, prihvatili su me kao neovisnog izbornika koji čini što vidi. Griješio sam, nekad krivo birao i radio, ali sve u najboljoj namjeri. Kod mene nikad nije postojala nikakva kombinacija, sastav sam slagao kako sam smatrao da je najbolje. To su igrači shvatili i to je za naš uspjeh bilo najvažnije. Kad bi mi netko 2017. godine rekao da će biti ovako, ne bih vjerovao. Dok sam izbornik reprezentacija će biti mjesto okupljanja hrvatskog naroda, domoljublja, zajedništva, ljubavi, kvalitete i hrvatske zastave, a to nekima smeta. Ne mnogima, ali ima onih kojima smeta što je Hrvatska tako uspješna. Hvala Bogu na snazi koju mi je dao. U jednom sam času možda malo pokleknuo, ali nakon kritika proradio je inat koji me doveo ovdje.

Zlatko Dalić, Katar 2022.

TOM DUBRAVEC Cropix

Njegov stil, znanje i karizmu nije potrebno uspoređivati s trenerskim legendama poput Tomislava Ivića, Miroslava Blaževića, Otta Barića ili Branka Zebeca. Svatko je imao jače i slabije strane, i među njima je teško reći tko je bio najveći mačak i glavni "boss", no niti jedan nije napravio rezultate kao Dalić. Dobra ekipa postala je odlična, dogodila se era vrhunskih dometa. Zasluge su mu ogromne, sam će reći – kad je najbolje radio nije izmišljao ni momčad niti taktiku, ali zna očistiti glave i izvući iz igrača najbolje. Tajna uspjeha nisu samo izbornikova socijalna inteligencija koja je temelj za vođenje ekipe, pobjednički karakter jezgre momčadi i kvaliteta kadra, treba mu priznati i da je sposoban povući prave poteze. Hrvatska je pod njim postala najveća mala sila, ako se maknu u stranu dvije titule Urugvaja iz pradavnih 1930. i 1950. godine. Vatreni su daleko izašli iz okvira rezultata koje će napraviti "dark horse" jer učinit će pokoji bljesak i nestati na duže vrijeme, a Hrvatska je potrajala. U Kataru nije više bila hit nego klasik te je u 21. stoljeću jedna od najuspješnijih reprezentacija svijeta.

Dalić je prvo pokazao da može napraviti uspjeh preko noći, preuzeti momčad i dobiti utakmicu koja ne nudi popravni, kao što je bilo na debiju u Ukrajini, potom da je sposoban posloženu ekipu dovesti do vrhunaca, što je napravio u Rusiji, i zatim da je kadar izaći iz krize, prevladati kritike, napraviti promjene, vratiti reprezentaciju na pobjednički kurs te se još jednom probiti do vrha. Treneri koji realiziraju samo dio toga praćeni su fanfarama, a Brazil je njegov masterclass. Najbolji taktički uradak. Nekad je imao i sreće. No, kad je imao sreće? Kad je iskazivao vrline i radio prave stvari jer i u njegov život znala je doći nesreća, što se dogodilo u Njemačkoj na Euru 2024. godine i nedavno na Svjetskom prvenstvu.

Vatreni su odavno imali kvalitetu za medalju, ali uvijek bi nekako posrnuli, u Rusiji je bio u izvrsnoj formi, potjerao je Nikolu Kalinića za što će uvijek kazati da mu je žao, ali Kalinić je platio za sve trule repove iz prošlosti, nakon Eura 2021. na kojem je dominirala loša atmosfera otpisao je Antu Rebića. Koliko je god imao problema, impresionirao je kako je rukovodio s teškim karakterom niza igrača, od koji su mu neki na kraju donijeli jako mnoge. U Kataru je do bronce stigao u najboljoj i najuređenijoj atmosferi, a najveći žal ostaje za finalom Lige nacije 2023. u kojem je Hrvatskoj pobjeglo zlato porazom od Španjolske udarcima s bijele točke. Na valu takvog kredita Dalić si je mogao dopustiti neuspjeh u Njemačkoj i tek prosječan nastup u Kanadi i Americi, u kojima se trebalo napraviti više, što je i sam naglasio. U SAD-u je prvi put išao taktički redizajnirati ekipu na velikom natjecanju, s Engleskom, i pokajao se.

Zlatko Dalić na dočeku nakon SP-a u Katru

GORAN MEHKEK Cropix

Nakon gotovo devet godina izborničkog mandata bit će nam pomalo neobično da Zlatko Dalić više ne predvodi Vatrene, ali za života si je izgradio spomenik koji će prije ili kasnije dobiti. Da, znali smo ga kritizirati, ali to su bile nogometne kritike, sve one druge koja su ga puno jače pogađale pripadaju sferama koje spadaju u širi krug izborničke funkcije. Pamtit ćemo ga po Ukrajini, ruskom maršu preko Argentine i Engleske do finala s Francuskom, po jedanaestercima, po Brazilu u Kataru, po Rotterdamu, hijerarhiji na čelu s Lukom Modrićem koju je brižno njegovao, po tome da je radije išao na SP s jednim lijevom bekom nego da pozove nekoga za koga misli da nije dovoljno kvalitetan jer uvijek je držao nivo, po svježini i entuzijazmu koje je donio kad je postao izbornik i držao dugo, istina i po tome što je vrlo široko izašao iz nogometnih voda uključujući se u politički milje, držeći govore po crkvama, pojavljujući se na svakakvim događanjima u Hrvatskoj i izvan nje, ali to je bitnije onima koji nisu nogometni ljudi. Autor ovih redaka pamtit će ga i po knjizi Rusija naših snova koju smo zajedno napisali 2018. godine. I za koju je kasnije rekao:

- Ima samo jednu pogrešku, trebala se zvati Hrvatska naših snova.

Pod Zlatkom Dalić bila je to Hrvatska naših snova. Za sva vremena. Koja je zaslužila kasnije i još jednu knjigu Vatreno prijestolje. Koje je izgradio zajedno s dečkima. Najveći je izbornik, a ako ga netko nadmaši, bit će fantastično. Čudesno. Ovog časa mnogima nepojmljivo. Zlatko, kapa do poda!