Niz novosti koje je ponudilo Svjetsko prvenstvo pobudile su pozornost, od 48 sudionika, preko inovacija u pravilima, izlaska na himne cijele momčadi, a ne samo početne postave, igranja u tri države, u čak tri sata razlike po pitanju vremenskih zona, pa smo prvi put doživjeli da utakmica počinje u ponoć u jednoj od država domaćina, kao što je slučaj s istočnom obalom SAD-a za pojedine susrete daleko na zapadu; primjer je ogled Australije i Turske u Vancouveru, i moglo bi se još nabrajati, ali nakon prve etape boravka Vatrenih u kampu, koji su napustili za dvoboj s Engleskom, ali će se odmah vratiti, nekoliko stvari bode i odudara od onoga na što smo navikli. To tako nije bilo...
Hrvatska reprezentacija u Aleksandriji vozila se običnim autobusom, bez ikakvih oznaka Svjetskog prvenstva. Na njemu je pisalo ime tvrtke i tko zna čije još, ali ne i FIFA-e, HNS-a, njihovih sponzora. Ništa. Potpuno drugačije od onoga na što smo navikli i jako čudno. Nekad bismo došli u kamp, a tamo bi stigao bus koji ne samo da je imao hrvatsko znamenje, nego i popratni slogan. Poput Mala zemlja, veliki snovi. I slično. Sad kad se Vatreni voze po Alexandriji, nitko ne bi znao da je to srebrna i brončana reprezentacija s Mundijala kad ih ne bi pratila policija. Busevi u gradovima domaćinima su unificirani, ali također su jedan nalik drugome, iako je vidljivo da su u funkciji SP-a jer imaju odgovarajuća loga, po novom konceptu dizajna koji je FIFA uvela u suradnji sa sponzorom Hyundaijem. Jednostavno, FIFA je zbog biznisa vozila vratila u neka davna vremena kad nisu bila nacionalno brendirana.
Kad god je Hrvatska igrala na velikom natjecanju, u kamp bi dolazili novinari iz država suparnica u skupini, a u Aleksandriji nije bio niti jedan. Nismo pretjerano očekivali Panamca ili Ganca, osim toga s njima igramo kasnije, ali da nije stigao nitko tko radi za engleske medije govori koliko su nas podcijenili, da im jednostavno nismo bitni. Iz ove priče jedino izdvajamo covid doba i kamp u Rovinju organiziran u zadnji trenutak.
Pa, u Rusiji je na prvoj presici Argentinac pitao Andreja Kramarića i Josipa Pivarića da prokomentiraju osuđujuću presudu protiv Zdravka Mamića. Na što nisu odgovorili jer je uletio glasnogovornik Tomislav Pacak i prekinuo tu temu. U Episcopalnoj srednjoj školi presice su bile napete kao tee shot u golfu, a koliko se god medijski svijet promijenio pa danas dominiraju društvene mreže, ipak Hrvatska nogometno zaslužuje da se njezina događanja bolje poprate. Vatreni se za to još jednom moraju potruditi na terenu, otići daleko i natjerati velike nacije na pozornost. Engleska je šansa da se napravi korak u tom pravcu.
Treću razliku koju ćemo navesti primjećuju samo novinari. Iako HNS kao sponzore ima pivovaru i punionicu vode, u press-centru nema ničega njihova. Zašto? Sve je preuzela Coca-Cola i svi proizvodi moraju biti njezini. Nekad smo mogli pojesti sendvič i popiti Žuju. Sad su tu Cola, ledeni čaj, kava, grickalice i katkad nešto voća. Jednom su se pojavili i muffini. HNS-u nije dopušteno da išta dopremi. Sreća što ovaj novinar nije sklon zdravim pićima pa nakon piva najviše voli upravo Coca-Colu. Inače, voda nije ni nalik našima po kvaliteti, ponekad bi baš dobro sjela boca Jamnice.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....