Na kraju nas je pokopala obrana. Osim što smo naletjeli na Portugal koji ima Cristiana Ronalda i FIFA ga voli vidjeti u završnici, ali to je aspekt na koji nismo mogli utjecati, Vatreni su na terenu najmanje pokazali u defenzivnoj igri cijele ekipe, ali posebno je neuvjerljiva bila zadnja linija.

Zlatko Dalić kazao je na press-konferenciji uoči Svjetskog prvenstva kako je obrana sada najjači dio momčadi, što je nekad bio vezni red. Zazvučalo je zanimljivo, ali i kao golem upitnik. Znamo koje igrače ima na stoperima i braničima, gdje i kako igraju, koje su im vrline i mane. To što je po izborniku trebalo biti najjača karika pokazalo se kao najslabija. Ahilova peta. Put u šesnaestini finala završili smo uvelike zbog igre zadnjeg reda. I što je još gore, pogled prema budućnosti ne nudi na obzoru nova rješenja. Pitanje moći Vatrenih u vrlo značajnoj mjeri lomit će se oko toga kakvu ćemo imati obranu.

BORIS KOVACEV Cropix

U četiri utakmice Hrvatska je primila sedam pogodaka, jedino Panama nije zabila, a mogla je, više je to do njezine nesnalažljivosti pred vratima. Naši defenzivci, ali i još neki, imaju dva velika problema – nisu u stanju odigrati koncentriranu utakmicu od početka do kraja. I kad veliki dio dvoboja djeluju jako dobro, jednostavno dožive blackout, a osim toga stoperima nije vrlina igra glavom. Nevjerojatno je da je svaki centaršut pred vrata, bio iz kornera, slobodnjaka ili s poludistance, bio vatra nemila. Većina lopti završila je na glavi suparnika, a koliko ih je prohujalo kroz kazneni prostor. Dijelom je do vratara Dominika Livakovića kojem istrčavanje nije forte, ali prije svega do obrane. Malo smo golova iz prekida i primili, koliko smo mogli. Na takav način ne ide se daleko na Svjetskom prvenstvu.

Faktor ‘Lovren‘

U Rusiji smo bili finalisti, u Kataru brončani. Na oba ta turnira u skupini smo dobili samo po jedan gol, a jedan i u prvoj nokaut-fazi. Dakle, u četiri susreta – dva. Sada sedam. Ukupno je cifra u Rusiji bila devet, ali do finala samo pet. U šest utakmica. S tri odigrana produžetka. U Kataru smo primili sedam. U sedam susreta. Tek je sad do kraja jasno koliko nam je vrijedio Dejan Lovren. Da smo u Americi i Kanadi imali Lovrena u punoj snazi i formi, uvjereni smo da bismo i dalje bili u natjecanju. Uz njega je Joško Gvardiol u Dohi odigrao svoju najbolju dionicu na stoperu u karijeri. Ovaj put nije bilo Lovrena, ali niti Gvardiola. Fizički je nazočio; da je priznat gol za 2:2, njegova bi se priča mogla okrenuti, ovako što brže zaboravi Svjetsko prvenstvo, bolje za njega.

Lutanja u obrani

U prvenstvo smo krenuli s trojicom stopera i zapravo s petoricom u obrani, nakon prve utakmice s Engleskom prešli smo na liniju četvorice. Startali su Šutalo, Vušković i Gvardiol u sredini te na bokovima Stanišić i Perišić. Upravo zbog Vuškovića i njegove dobre igre u HSV-u u toj ulozi izbornik je promijenio sustav, ali kad se vratio na "tvorničke postavke" nije mu više dao ni minutu, jer Vušković je malo igrao na vrhunskoj razini s četvoricom otraga i tek treba pokazati što može u takvoj formaciji.

Zlatko Dalić i suradnici odabrali su zadnji red Stanišić, Šutalo, Pongračić, Gvardiol, ali kad je zbog loše forme potonji završio na klupi, branič je postao Perišić. Stanišić je bio na najtežim iskušenjima, od njega smo očekivali više, međutim najsporniji dio je stoperski dvojac. Obojica dobri s loptom, po mnogočemu kvalitetni, ali kikseri. Pogotovo Pongračić. Zaboravio je skočiti iako je mogao popiti kavu za to vrijeme dok je centaršut Leaa letio prema njemu i budućem strijelcu Ramosu. Pritom je Gvardiol ostao jednako začaran kao i on, a Stanišić bez reakcije prema asistentu. Što prednji vezni pogon bolje igra defenzivu, i zadnjoj liniji je lakše, no istinsku stabilnost igri može dati samo obrana. Ona mora biti i igrački i mentalno vrhunska za najveća iskušenja.

Karika koja nedostaje

Nažalost, SP nije bio incident, to je stvarna slika obrane kakvu Hrvatska sada ima. Dvojica stopera, Martin Erlić i Duje Ćaleta-Car, nisu dobili šansu, kao ni Kristijan Jakić koji je opcija za desnog beka. Nedostaje nam barem jedan vrhunski stoper koji bi vodio defenzivnu igru, nametnuo se karakterom i osobnošću, donio autoritet, ali i klasu. Sve bi puno bolje štimalo, od situacija u igri do prekida. Da, nedostaje nam Lovren. Ili Vedran Ćorluka iz ranijih vremena. Hoće li do Eura 2028. taj postati Vušković? Jednom nam je Dalić kazao da vjeruje u to. Neki još mlađi trebat će više vremena.

I dalje nema na vidiku pravog lijevog beka, vrlo brzo će Liga nacija i pitat ćemo se tko će igrati stopere. Ne, obrana nije najjači, nego vrlo dvojben dio hrvatske reprezentacije. Vatreni su napadački apsolutno igrali kreativno, u nekim fazama izvrsno, malo je koja nacionalna vrsta imala takve akcije i na tako nogometni način stizala do šansi. Zabili su u svakoj utakmici, dali u skupini pet golova, pa još jedan Portugalu.

OK, žalimo što kod 1:0 i 1:1 nismo postigli i drugi, jer bilo je pravih prigoda. Da nam je to netko prije Mundijala ponudio, potpisali bismo, ali pod uvjetom da smo defenzivno na razini iz Rusije i Katara. Nismo bili i to je ključ zašto smo tako rano morali kući.

Zato su dojmovi o nogometu Hrvatske ambivalentni, i pozitivni i negativni, iako prevladavaju pozitivni, a ukupno jak je žal što nismo napravili više. Nismo megalomani, ne mislimo da je nakon dvije medalje na svjetskim prvenstvima Hrvatska morala osvojiti i treću, međutim ostat će dojam da nije rekla sve. Što nije samo do Vatrenih nego i "više sile".