Kad pojedini kafići ne bi ponudili terasu okićenu logom turnira i sponzora, u središtu Washingtona ne bismo znali da se igra Svjetsko prvenstvo u nogometu. No, zato je UFC apsolutni vladar scene.
Koliko ćete policije vidjeti i na koliko pripadnika Nacionalne garde naići govori vam da je SAD u ratu, a dok je predsjednik vjerojatno bio na liniji s Bliskim istokom gdje rješava geopolitičku križaljku, koja i dalje ima niz nepoznanica, prošetali smo vrućom prijestolnicom da bismo se uvjerili kako definitivno nema ni trunke duha SP-a. U gradu s oko 700 tisuća stanovnika i okolicom od čak 6,3 milijuna, nogometnu priču spašava – Hrvatska. Zato što se smjestila u Alexandriji, koja pripada potonjoj brojci.
No, Hrvata nema gdje nema. Iako je Bijela kuća čvrsto ograđena i ne može joj se prići, a čak i područja koja su inače bila slobodna za građane sad su pod blokadom, pa smo njezino pročelje gledali samo iz daleka, u obližnjem parku začula se hrvatska himna. Nešto kasnije sreli smo dečke – s Krka.
- Ha, ha, mi smo s Krka, ali četvrta smo generacija, ne govorimo hrvatski jezik. Naši su preci stigli prije Drugog svjetskog rata, a djed je bio kapetan broda – otkrili su Anthony i Michael Jederlinic.
Jedan od njih igra nogomet na nižim razinama.
Nedaleko UFC staff maršira. Jedan za drugim, kao vojska. Tu je i Dana White, kako ne bi bio, predsjednik UFC-a, sve drži pod kontrolom, a zna se da su najveće hrvatske legende njegove organizacije Stipe Miočić i Mirko Filipović, ali ovaj put naših nema. Pripreme za nedjeljni spektakl u punom su jeku, Donald Trump slavi 80. rođendan točno taj dan, na poklon je dobio UFC feštu u svojem vrtu, za koju se piše da će joj nazočiti oko 90 tisuća ljudi. Na južnom dijelu kraj Bijele kuće postavljen je oktogon, oko četiri tisuće ulaznica je za elitne goste, s distance će borbe moći pratiti još navodno 85 tisuća ljudi. Na ekranima da, ali da će uživo puno toga vidjeti, ne bismo rekli.
To što se ne igra u glavnom gradu još je jedan dokaz da SAD-u Svjetsko prvenstvo nije na prvom mjestu, koliko god to za svijet bio najveći događaj. Birokratski i poslovni Washington živi svoj život.
Ulicama hodamo kao da se snima film. Preko ceste jake snage sigurnosti upravo nekoga privode. Svi su napeti i svi su im pomalo sumnjivi. Svako toliko civil nam djeluje kao da radi za neku službu. Pogledi s upitnicima idu i prema hrvatskim novinarima. Ali nitko ništa ne govori. Mi smo ipak samo nogometna pera i kradljivci duše, kako bi za fotoreportere kazao jedan od prisutnih. To što se kolega s aparatom upravo registrirao u trgovini za legalnu kupnju trave, ovdje nije problem. Pa legalno je...
- Prestanite se mrziti ako se ne slažete.
To je istaknuo čovjek kraj Bijele kuće koji je tražio pozornost prolaznika, još jedan pucanj u prazno kakvih u Washingtonu ima svaki dan.
Nešto dalje je i Lincoln Memorial, posvećen predsjedniku SAD-a koji je ukinuo ropstvo. Upravo su robovi prije toga svojim žuljevima i krvlju izgradili Episcopalnu srednju školu u Alexandriji u kojoj Vatreni treniraju, udaljenu pola sata autom.
- Vrtimo se ovdje po Alexandriji i Washingtonu da vidimo Modrića i ekipu jer ulaznice za Svjetsko prvenstvo su preskupe – priznali su nam Anthony i Michael.
Eto, to je to. Preskupo. Mnogima, ali ima ih dovoljno kojima nije. Odbrojavamo dane do Dallasa. Mundijal se igra, krećemo među posljednjima, posao s Engleskom je težak, ali samo neka krene. Nitko od nas u Alexandriji i Washingtonu još se nije uživio u pravu atmosferu Mundijala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....