U posljednjem četvrtfinalnom dvoboju na SP, snage će u nedjelju u tri sata ujutro u Kansas Cityju odmjeriti Argentina i Švicarska. Nakon što se kroz iglene uši provukla u dvoboju osmine finala protiv Egipta, preokrenuvši 2:0 vodstvo suparnika i na kraju dohvativši 3:2 pobjedu, neuvjerljiva Argentina favorit je i protiv Švicarske, no u zemlji aktualnog svjetskog prvaka pomalo se i pribojavaju okršaja protiv europske momčadi.
Argentina je, naime, nakon tri ostvarene pobjede u skupini J (Alžir 3:0, Austrija 2:0, Jordan 3:1), patila u šesnaestini finala i tek je nakon produžetaka eliminirala Zelenortske Otoke, istim 3:2 rezultatom kao što je stepenicu kasnije preskočila i Egipat. Pokazala je Argentina dosta slabosti, no vuče je raspucani Lionel Messi, koji je dosad postigao osam pogodaka i s Kylianom Mbappeom drži vrh ljestvice najboljih strijelaca.
Prije 20 godina, 1. ožujka 2006. godine, Hrvatska i Argentina odigrale su prijateljsku utakmicu u sklopu priprema za dolazeće SP u Njemačkoj. U Baselu je naša vrsta pobijedila 3:2, a jedan od sudionika dvoboja tada je bio i vrlo dobri srednji branič Mario Tokić (50), koji je u drugom dijelu utakmice bio zadužen isključivo za Messija...
- S klupe sam gledao prvo poluvrijeme. Rano smo poveli pogotkom Klasnića u 3. minuti, no Argentina je odmah preokrenula rezultat (Tevez u 4. i Messi u 6. minuti, nap. a.), dominirala je tih 45 minuta i zapravo je tih 1:2 bio za nas dobar rezultat. Messi je bio izvrstan, imao je tada 19 godina i bio je inicijator svih opasnih argentinskih napada. Tada su, inače, kudikamo veće zvijezde od Messija bili Riquelme, Crespo i Tevez, ali Messi nas je „ubijao” – prisjetio se Tokić te utakmice.
Potom je nastavio:
- U poluvremenu je u svlačionici naš izbornik, na žalost pokojni Zlatko Kranjčar, rekao da ulazim u igru umjesto Tomasa. I naredio mi je da stanem striktno uz Messija, da na njemu igram „flastera”. Nije mi bila strana ta uloga, jer sam u Dinamu, u Ligi prvaka, kod Cice igrao „flastera” na Ajaxovoj zvijezdi Litmanenu, te na Portovu veznjaku Capuchu. Ušao sam u igru i u stopu sam pratio Messija, nisam se ni pomaknuo od njega, pa je već nakon nekoliko minuta postao nervozan i upitao me: "Jesi li ti normalan, jesi li lud?" Lakonski sam mu odgovorio "Ne, nisam normalan, lud sam!", ha, ha... Messi je već tada imao poseban status u momčadi, svi su, naime, osim njega, imali i obrambene zadaće, ali on se nije morao baviti defenzivom. Iako je u njemu tada proradio i inat, ništa nije napravio u drugom dijelu, zatvorio sam ga, u takvim je situacijama općenito lakše obrambenom igraču, jer svog suparnika iritira i živcira, to sam i ja učinio Messiju. I na kraju smo pobijedili veliku Argentinu 3:2, u drugom su poluvremenu strijelci bili Darijo Srna i Dario Šimić.
Jeste li bili grubi prema Messsiju?
- Ne, nikad nisam bio grubijan, pa ni na toj utakmici. Zaradio sam žuti karton, jer sam ga u jednoj akciji zadržao rukama. Stajao sam vrlo blizu Messija i napravio sam nekoliko običnih prekršaja. No, bio je vrlo nervozan, jer ništa nije napravio u tom drugom poluvremenu. Ne voli „flastere”...
A jeste li komunicirali s Messijem nakon utakmice?
- Pozdravili smo se onako reda radi, bez imalo srdačnosti. Bio je ljutit nakon izgubljene utakmice, kao i njegovi suigrači. Nije bilo ni razmjene dresova, ha, ha... I bio je to naš jedini susret, nikad se više nismo susreli ni na terenu, niti izvan terena.
Iako se u posljednje vrijeme rijetko viđa takvo striktno čuvanje jednoga igrača, bi li možda Švicarska u četvrtfinalu trebala staviti „flastera” na Messija?
- Trebali bi Švicarci barem razmisliti o tome, ne bi to bila loša ideja! Sad se Messi kreće znatno manje nego kad je bio mlađi, dakle ne bi taj „flaster” ostavljao nikakvu prazninu iza sebe. K tome, ona Argentina protiv koje smo mi igrali imala je bolje igrače od ove Argentine i Messi je onda bio samo jedna od zvijezda, a sad nema baš neku potporu suigrača. I zato smatram da bi ga „flasterom” sad bilo lakše eliminirati i tako bi Argentina bila zaustavljena, jer on je glavni pokretač svih argentinskih napada.
U skupini je Argentina dobro izgledala, međutim u ove dvije nokaut utakmice protiv afričkih momčadi imala je dosta problema. Zašto?
- Možda je razlog umor, dosta se troše, a nemaju baš dugačku klupu. No, samo velike momčadi prolaze dalje unatoč lošijim izdanjima. Čini mi se da Argentina ima najlakši posao u četvrtfinalu i očekujem da će preskočiti Švicarsku i plasirati se među četiri najbolje momčadi na svijetu.
Egipćani se strahovito žale na suđenje protiv Argentine, kako ste vi to vidjeli?
- Onaj drugi pogodak Egipta nikad ne bih poništio, Egipat je tada bio oštećen, a nakon toga uslijedile su neke kompenzacije. Općenito je suđenje ispod željene razine. Imam dojam da su suci na terenu zapravo hendikepirani zbog te tehnologije i nemaju dovoljno samopouzdanja. Kao da, naime, stalno čekaju nekakvu reakciju iz VAR sobe, na temelju koje bi onda donijeli svoju odluku na terenu. A to nije dobro, neka sude ono što svi vidimo. Čini mi se da tehnologija u brojnim slučajevima ograničava tu sudačku samostalnost na travnjaku, VAR soba ima previše lošeg utjecaja na arbitra na terenu.
Tko je vaš favorit za finale?
- Očekujem utakmicu Francuska – Engleska. Francuzi su dosad najviše pokazali, a Engleska na ovom natjecanju izgleda baš dobro, potvrdila je da je prava, hrabra momčad, vidjeli smo to u njihovu teškom okršaju protiv domaćina Meksika. Sve su izdržali, igralo se na 2240 metara nadmorske visine, imali su više od pola sata igrača manje, na prepunom Azteca stadionu 80.000 domaćih navijača zdušno je podržavalo Meksiko. No, Engleska je preživjela i taj „pakao” i vjerujem da, pod vodstvom odličnog izbornika Thomasa Tuchela i s razigranim, fantastičnim Harryjem Kaneom, može izboriti nastup u finalu – smatra Tokić, koji je posljednjih šest godina bio pomoćnik Branku Ivankoviću u Omanu (četiri godine) i Kini (dvije godine), a sad čeka novi trenerski angažman.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....