Drama norveškog izbornika: ‘Sedam minuta bio sam mrtav! Vidio sam svjetlost u tunelu...‘

Ståle Solbakken (58), čovjek koji je norveški nogomet vratio na najveću svjetsku pozornicu nakon čak 28 godina čekanja. Poveo je reprezentaciju, predvođenu Erlingom Haalandom i Martinom Ødegaardom, sve do nokaut-faze Svjetskog prvenstva 2026. Poznat po strasti koju pokazuje uz aut-liniju, Solbakken je izvan terena posve drugačija priča. Odan obiteljski čovjek koji je sa suprugom Anniken u braku više od tri desetljeća. Trenutak koji je obišao svijet dogodio se odmah nakon što je Norveška pobijedila Senegal 3:2 i tako izborila povijesni plasman u nokaut-fazu.

Umjesto da proslavi pobjedu s momčadi na terenu, Solbakken je otrčao ravno na tribine i strastveno poljubio suprugu Anniken. Scena je odmah postala viralna kao dirljiv, romantičan gest, no za bračni par ona je značila mnogo više: 25 godina preživljavanja i ljubavi nakon teške životne traume. Bračni par ima troje djece. Najstariji sin Sondre (29) živi privatnim životom u Oslu sa suprugom Emilie i kćeri Evom, a karijeru je izgradio u IT industriji kao inženjer i konzultant za razvoj softvera. Srednji sin Markus, rođen 2000., krenuo je očevim stopama i postao profesionalni nogometaš. Nastupao je u Norveškoj i Danskoj, a seniorski debi za reprezentaciju odigrao je upravo pod vodstvom svog oca. Najmlađa kći Ida (22) studira sestrinstvo. Solbakken je rođen 27. veljače 1968. u Kongsvingeru. Kao igrač, za Norvešku je odigrao 58 utakmica i nastupio na SP-u 1998. Igračku je karijeru morao okončati 2001. upravo zbog srčanog zastoja tijekom treninga s Kopenhagenom.

Ståle Solbakken nikada neće zaboraviti taj 13. ožujka 2001. Tog dana prije 25 godina Norvežanin, tada vezni igrač, doživio je srčani udar tijekom treninga Kopenhagena za koji je tada nastupao. Uznemireni igrači pozvali su hitnu pomoć, dok mu je liječnik momčadi, Frank Odgaard, dao masažu srca. Kola hitne pomoći stigla su nakon osam minuta, ali Odgaard je bio uvjeren da je umro.

– Bio je klinički mrtav. Čudo da je još uvijek živ; srce mu je prestalo kucati – rekao je kasnije liječnik. Pokazalo se da je Solbakken rođen sa srčanom manom. Ugrađen mu je pacemaker, ali njegova igračka karijera bila je završena.

– Takvo što definitivno promijeni neke stvari. Mislim da mi je, nakon što se sve smirilo, pomoglo razlikovati što je u životu doista važno, a što nije. Ulažem sve u svoj posao, ali također znam da postoje druge, važnije stvari – objasnio je norveški izbornik. Ståle se samo sjećao da je nekoliko dana kasnije došao svijesti na odjelu intenzivne njege u Rigshospitaletu. Tamo su mu objasnili što mu se dogodilo i što mu se dogodilo.

Ståle Solbakken bio je klinički mrtav sedam minuta nakon što mu je srce prestalo raditi tijekom treninga za FC Copenhagen 13. ožujka 2001. Ovdje ga prevoze u trauma centar Rigshospitaleta u Kopenhagenu.

– Isprva nisam mogao ništa vidjeti, samo potpuni mrak. Zatim se pojavila svijetloplava boja... nazovimo to tunelom. Bilo je to prekrasno svjetlo. Kad su me probudili, pomislio sam: ‘O ne, mogu li tamo ostati još malo?’. Nemam objašnjenje za ono što sam vidio – prisjetio se Solbakken. Dok je bio u bolnici, morao je proći nekoliko testova. U bolnici su liječnici izazvali srčani zastoj kako bi provjerili radi li defibrilator.

– Srčani ritam doseže točku u kojoj srce na kraju stane. Jednostavno rečeno: ubiju vas. Rade to nekoliko sekundi ili do minute, a zatim vas vrate u život – opisao je to Ståle.

– Moja supruga još uvijek ne može o tome govoriti, iako je prošlo toliko godina. U to vrijeme ostala je sama s dvoje djece: jednim od četiri godine i drugim od jedne. Anniken je imala samo 23 ili 24 godine i bio sam zadivljen kako se uspjela suočiti s tako teškom situacijom u tako mladoj dobi – prisjeća se Solbakken.

Rekao je da su mu roditelji odmah odletjeli u Dansku.

– Rekli su mi da je tijekom leta moja majka počela organizirati moj sprovod. Isprva su se brinuli hoću li preživjeti; poslije, hoću li pretrpjeti oštećenje mozga. To su bile misli koje su mučile moju obitelj i suigrače, koji su me vidjeli kako se srušim, umrem i vratim u život – govorio je Solbakken.

Ståle se prvi put susreće s novinarima nakon srčanog zastoja, 30. ožujka 2001., i pokazuje gdje mu je pacemaker ugrađen.

Nakon što mu je srčani udar prisilno okončao igračku karijeru, Ståle Solbakken brzo se pronašao na trenerskoj klupi. Karijeru je gradio postupno, prvo kroz rad s norveškim mlađim uzrastima, a zatim preuzimanjem drugoligaša HamKama, koji je pod njegovim vodstvom izborio plasman u prvu ligu. Taj je uspjeh privukao pozornost njegova bivšeg kluba, Kopenhagena, gdje je u prvom mandatu osvojio čak pet naslova prvaka i ostao upamćen po senzacionalnim europskim pobjedama protiv Manchester Uniteda i Ajaxa u Ligi prvaka. Njegovi izleti izvan Skandinavije, međutim, nisu prošli podjednako dobro. U Kölnu se nije dugo zadržao, a angažman u Engleskoj pretvorio se u pravi promašaj.

Preuzeo je Wolverhampton koji je te godine ispao iz Premier lige, no momčad naviknuta na izravniji stil igre pod prethodnikom Mickom McCarthyjem nikad nije prihvatila Solbakkenovu kontrašku filozofiju. Bilo je i pomalo čudnih trenutaka, poput one utakmice u kojoj je kapetan Karl Henry suigračima prije susreta poručio da "zaborave taktiku" i igraju po instinktu, što je urodilo pobjedom 4:1, no takvi su bljeskovi ostali iznimka. Rezultati su se sve više urušavali, navijačko strpljenje je isparilo, a kap koja je prelila čašu bio je sramotan poraz u Kupu od niželigaša Luton Towna. Nakon toga, otkaz je stigao već nakon pola sezone.

Norveški izbornik Ståle Solbakken reagira uoči utakmice šesnaestine finala Svjetskog prvenstva 2026. između Obale Bjelokosti i Norveške

PAUL ELLIS Afp

Reputaciju je ponovno izgradio ondje gdje je i stekao slavu, u Kopenhagenu, gdje je u drugom mandatu postao najuspješniji trener u povijesti kluba, osvojivši još tri naslova prvaka. Kad je 2020. preuzeo norvešku reprezentaciju, djelovalo je kao da je riječ o poslu za koji je bio predodređen. Norveška je tada već dvadeset godina čekala povratak na veliko natjecanje. Početak, ipak, nije bio nimalo lak. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2022. završile su neuspjehom, a propust plasmana na Euro 2024. doživljen je kao pravi debakl, pogotovo jer je Norveška raspolagala jednom od najtalentiranijih generacija u svojoj povijesti, predvođene Erlingom Haalandom i Martinom Ødegaardom. Svjestan da takav rasplet više nije prihvatljiv, Solbakken je javno obećao da će podnijeti ostavku ne uspije li momčad odvesti na Svjetsko prvenstvo 2026. Na kraju je to izvršio sa stilom kakav je malo tko očekivao. Norveška je kroz kvalifikacijsku skupinu prošla s osam pobjeda iz osam odigranih utakmica, usput izbacivši Italiju u doigravanje, dok je Haaland zabio nevjerojatnih 16 golova. Nakon 28 godina čekanja, Norveška se konačno vratila na najveću nogometnu pozornicu, a ondje je nastavila oduševljavati.