Kad gledate Ivana Smolčića, u pozadini se nešto valovi. More na Rujevici, jezero u Comu.
- Rujevica je modernija od Sinigaglije. Ovdje imamo sve, samo stadion još treba napraviti da u svim segmentima bude vrhunski – kazao nam je Smolčić u razgovoru za SN, kojeg je Zlatko Dalić ponovno pozvao među Vatrene. U Orlandu s Kolumbijom i Brazilom vidjet ćemo ga na djelu.
Como je u fokusu hrvatskih pratitelja nogometa, dvojica Vatrenih igraju veliku ulogu, osim njega, dakako, i Martin Baturina, a u ekipi je i Nikola Čavlina.
- Klub brzo raste, stavlja se na europsku mapu, svi znaju za Como.
U Italiji je nešto više od trinaest mjeseci, kako bi opisao put od dolaska iz Rijeke?
- Odmah kad sam stigao, uletio sam u prvih jedanaest te sam, po meni, dobro odradio i iskoristio priliku, ali Como je ozbiljan klub, imamo širok kadar, trener često rotira. Tako sam ušao u shemu igram – ne igram i, ajmo reći, s vremenom se naviknuo na to. Tko god dobije šansu, dobro odradi. Osim vratara Buteza, imamo doslovno dvojicu standardnih u prvoj ekipi – Nico Paz i, na šestici, Argentinac Máximo Perrone. Oni su nezamjenjivi. Baš sam zadovoljan kako sam se prilagodio na klub i novu državu, prvi put sam otišao izvan Hrvatske, trudim se držati ritam.
Trenira li se u Comu više i jače nego u Rijeci?
- Ne, baš suprotno, ako mislite na fizički aspekt. Pogotovo kod Cesca Fàbregasa. U Rijeci mi je pod Radomirom Đalovićem i svim ostalim trenerima bilo teže, a ovdje se više radi s loptom, naglasak je na taktici, prepoznavanju situacija i donošenju brzih odluka. Jedino je na pripremama zahtjevno, tijekom sezone stvarno nije, a pogotovo kad igraš svaka tri dana te nemaš ni vremena za teške treninge. Lakše mi je nego u Hrvatskoj.
Međutim, Serie A se igra u većoj brzini i intenzitetu nego SHNL. Ako ne trenirate jače, kako to postižete?
- Moraš brže donositi odluke i imamo automatizme. U našoj igri svatko zna tko što radi, odlučiš prije nego što je lopta došla do tebe. Isto tako, u fazi obrane pokušavaš pretpostaviti što se može dogoditi i uvijek trebaš biti pesimističan da bi tvoj kolega mogao pogriješiti u primanju te moraš biti tu da pomogneš. Bitnije je brzo razmišljati nego biti brz na nogama. Kod Fàbregasa je taj stil.
To je način rada za koji će igrači reći da se više umore u glavi nego u nogama?
- Točno to. Pogotovo to vrijedi za nas defenzivce, moramo biti spremni u svakom trenutku. Napadački i obrambeno trebaš biti budan. Veznjaci moraju imati visoku igračku inteligenciju, a napadači rješavati utakmice. Zato su najskuplji.
Ivan je desni branič, ali stalno ide naprijed, stvara probleme suparniku.
- Da, je, to je igra koju trener želi. Od bekova puno očekuje, kaže da u modernom nogometu mnogo donose ekipi. U prosječnim momčadima ne rade puno, ali u vrhunskima su često prevaga u obje faze. Trener nam daje slobodu, želi da se krećeš, nekad da budeš na mjestu veznog, drugi put da se nađeš čak i na poziciji napadača, a svakako da radiš pomutnju u suparničkim redovima. Međutim, svatko unutar toga zna zadatke kako ne bi došlo do konfuzije. Jasno ti je kad što smiješ, recimo kao bek, zabosti se u dubinu. Alex Valle, koji je lijevi branič, i ja, u nekoliko posljednjih utakmica dodavali smo se u protivničkom šesnaestercu. Mobilni smo. Igramo nogomet zanimljiv za gledanje.
Fàbregas vas javno hvali.
- Lijepo mi je bilo to čuti, osjećam njegovo povjerenje i baš mi je drago. Svaki put kad mi pruži priliku pokušavam mu vratiti na najbolji mogući način. Zna što od mene može očekivati. Nisam igrač koji će raditi ne znam kakve stvari, ali isporučim što treba. Nadam se da je zadovoljan sa mnom i da ćemo ostati u tako dobrom odnosu.
Najavio je da ćete dobiti novi ugovor.
- Je, najavio je, rijetko čuješ da to netko kaže pred medijima. Vidio sam da se na dvije-tri sekunde zamislio hoće li to reći ili ne, ipak je rekao. Tek treba doći do toga, zahvalan sam mu prvenstveno što mi daje priliku da budem u njegovom krugu. Trudit ću se vraćati mu to i dalje.
Igrali ste dobro i u Rijeci, ali koliko ste danas bolji?
- Najveće zasluge mogu dati Fàbregasu. Ima potpuno drugačiji način gledanja nogometa. SHNL je dobra liga, imao sam jako dobre trenere, ali on gleda nogomet drugačije, daje ti druge mogućnosti, natjera i tebe da drugačije gledaš nogomet i drugačije razmišljaš. Pogotovo se to odnosi na nas bekove. Kaže nam – gledajte Ligu prvaka, kako igraju veliki igrači koji u svakom trenutku znaju što rade na terenu. Zahvaljujući njemu imam osjećaj da sam narastao, imam puno više samopouzdanja kad je takav trener pored mene. I kad pogriješiš, ako si učinio što je bila njegova ideja, nema nikakvih problema. Osjećam se bolje na travnjaku, nadam se da će ostati što dulje.
Zovu ga najveći klubovi, to je upitno.
- Da, već je neke odbio. U Comu nema toliki pritisak, u klubu je glavni, njega se sve pita.
Kaže da trebate pratiti Ligu prvaka, je li vam skrenuo pozornost na neke konkretne bekove u koje se možete ugledati?
- Najbolji primjer je Josip Stanišić. Tip je igrača sličan meni. Neće puniti medije na način da se stalno piše o njemu, a jako je inteligentan, baš dobar u oba pravca. Kvalitetno se pozicionira, zna se pridodati naprijed, obrambeno je odličan. Bayern također igra zanimljiv nogomet, ima slobodu, sad je zabio gol. Volim gledati igrače koji gaje moj stil, neću gledati Alexander-Arnolda kad nije moj tip igrača.
Sami ste odabrali Stanišića ili vam ga je trener preporučio da vam bude uzor?
- Nije mi on skrenuo pažnju, ali znam koje su mi prednosti i mane, samim time fokusiram se na igrača koji je sličan, analiziram u kojem se segmentu, u usporedbi s njim, još mogu popraviti. Iako mi je suigrač u reprezentaciji. Točno vidiš da zna što radi na terenu.
Ista ste generacija, i vi ste na taj način njemu udijelili lijep kompliment.
- Ha, ha, pa dobro, zašto ne – smije se Smolčić.
Reprezentacija je "tanka" na lijevom braniču, na popisu nema nijednoga, igrat će Stanišić, pa biste li i vi mogli uskočiti?
- Jednom sam pod trenerom Željkom Sopićem odigrao lijevog beka. Ne mogu se ni zamisliti na toj poziciji, no za Hrvatsku što god treba.
Nije vas pametno kao mlađega gurati tamo gdje se ne osjećate komforno.
- Ma nisam više mlad, volio bih da sam mlad, ali imam već 25 godina.
Jakić i vi glavni ste kandidati za desnog braniča u Orlandu.
- S Jakićem sam jako dobar, igrao je s mojim bratom Hrvojem u Frankfurtu. To su izbornikove slatke dvojbe.
Je li Nico Paz spreman preuzeti ključeve Real Madrida?
- Nisam igrao protiv Reala da bih znao kakva je to razina, ali poznato mi je kakav je Nico. Klasa od igrača. U svakom trenutku može riješiti utakmicu, ima nešto što običan igrač nema. Mislim da može igrati u Realu. Hoće li to biti Real ili neki drugi klub, ne znam, ali siguran sam da će pokazati kako je jedan od najboljih u Europi.
Drugi as u fokusu je naš Martin Baturina. Na početku sezone malo je igrao, ali sve se promijenilo na najljepši način.
- Svaki sam dan bio s njim i znam što se točno događalo. Svakome treba vrijeme za prilagodbu. Trener je imao igrače na koje je navikao, a Baturina je bio novi. Plaćen je velik novac, no to je u Comu normalno. Znamo da Bati ima ogromnu kvalitetu, trebalo je malo vremena da trener skuži što može dobiti od njega. Drugačiji je vezni igrač jer radi razliku u asistencijama i golovima. Eto, prije utakmice s Cagliarijem komentiram da će biti teško postići pogodak jer će oni stajati u niskom bloku i bit će gužva. On kaže: "Ne brini se, zabit ću ga ja." I stvarno, dao ga je iz ničega. Ima to nešto što ostali veznjaci nemaju. Uz Nica Paza taj je koji će najprije riješiti utakmicu. Iskoristio je minute za koje se sam izborio. Ako ih ne iskoristiš, možeš nestati. Pokazao je da prve priče kako je možda promašio klub nisu bile ispravne.
Moglo bi se dogoditi da vam ga netko otme ovog ljeta.
- Ništa nije nemoguće. Nadam se da će ostati. Como će kroz godinu-dvije zaraditi percepciju ozbiljnog europskog kluba.
Prema informacijama koje su doprle do nas, puno ste bolji od njega u PlayStationu.
- Uh, tu ga imamo još što naučiti. Na terenu ne mogu, ali na PlayStationu Bati ima puno posla - smije se Smolčić.
Sljedeći suparnik je Roma s kojom dijelite četvrto mjesto koje vodi u Ligu prvaka.
- Na sastancima komentiramo: "Nemojmo gledati tablicu", ali svi to u podsvijesti radimo. Napoli, Roma, Juventus, Atalanta i mi u borbi smo za treće i četvrto mjesto. Voljeli bismo Ligu prvaka, no nije imperativ, odlična bi bila i Europska liga.
Dolaze mu navijači iz Gospića, nekad su ga roditelji vozili u Rijeku na treninge, kad su brat Hrvoje i on stigli, nisu ih smatrali među desetoricom najtalentiranijih u generaciji u Rijekinoj školi, a sad je A-reprezentativac.
- To je moj i bratov put, uvijek smo ispod radara, malo zapostavljeni, ali trudimo se, dajemo više od ostalih jer kad nemaš takav talent kao neki ofenzivci, nisi toliko zanimljiv, ne puniš naslovnice. Zbog toga moraš dati malo više nego ostali. Tako je borba cijeli život, navikao sam na to, obojica smo zasad dovoljno napravili. Nadam se da ćemo još. Ne brine me, mi imamo svoj put, ne mora nas nitko previše doživljavati, znamo svoje kvalitete.
Imate dobre šanse biti i među 26 za Svjetsko prvenstvo.
- Imamo dvije utakmice u Orlandu, nadam se da ću dobiti određenu minutažu, da pokažem kako zaslužujem biti tamo. Hrvatska uvijek ima očekivanje proći skupinu, a potom ćemo vidjeti dokud možemo dalje. Imamo svoj ratnički put, uvjeren sam da će Hrvatska raditi ponovno lijepe stvari.
Ne tako davno izbornik i članovi stožera okupili su talijanski dio reprezentacije u Milanu.
- Razgovarali smo svi skupa, izbornik je rekao da svatko ima priliku, da se dokazuje, da je sve na nama, da se borimo za sebe. Bilo je baš lijepo malo se podružiti, biti u krugu takvih ljudi, nadam se da će toga biti još.
Kolumbija i Brazil su ozbiljne utakmice.
- Ne znam što očekivati od njih, ali znam našu kvalitetu. Bit ćemo na maksimumu da vidimo gdje smo u ovom trenutku.
Brazilski igrači koji su igrali u Kataru imat će osvetničke pobude. Nisu zaboravili. Kako bi to zaboravili.
- Sigurno nisu zaboravili.
Vaša je obveza da im ne date.
- Imamo obvezu prema svojem dresu, oni želju da uzvrate i možda mali inat. Mi smo Hrvatska, vjerujem da uvijek želimo pobjedu više od ostalih. Neka to bude naš mentalitet.
Na Mundijalu su također respektabilni protivnici, od najjače utakmice faze po skupinama s Engleskom nadalje.
- Naravno. Engleska je prvi favorit, Gana je također jako dobra, Panamu ne treba podcijeniti. Teška je skupina, ali Hrvatska ima kvalitetu da prođe. Moramo pokazati da smo bolji od Gane i Paname, a s Engleskom se potući pa ćemo vidjeti. Zapaprili smo im već, možemo ponovno.
Što kažete za Rijeku? Nakon što ste otišli, osvojili su dvostruku krunu.
- Pojačao sam ih – smije se Ivan.
- S trenerom Victorom Sánchezom dobila je nešto novo, igra zanimljiv i neobičan nogomet, čudiš se u nekim trenucima igraju li s trojicom ili četvoricom. Djeluju dosta dobro, sada već imaju pobjednički mentalitet. Svatko ih se boji jer baš su neugodni. Gušt mi ih je gledati. U prvenstvu mogu biti samo bolji, u Europi su podigli hrvatski koeficijent, što je jako bitno. Rijeka je uvijek na nivou, a kad oscilira to nije problem jer klub ima glavu i rep.
U jednom času počeo je govoriti kao da je i dalje dio kluba. Zauvijek Rijeka.
- Da, Rijeka me odgojila, pružila mi je da postanem što jesam, dala mi je puno.
Prije Strasbourga suparnik iz Francuske bio je Lille u ljeto 2023. godine. Nakon poraza 2:1 u gostima, doma su dobili 1:0 upravo golom Ivana Smolčića, ali u produžetku su primili pogodak i ispali.
- Ponestalo nam je iskustva, širine klupe, sreće i goriva. Svega pomalo. Francuzi su favoriti, ali Rijeka je neugodna, Sánchez uvijek nađe rješenje i bit će to dobre utakmice. Neće Francuzima biti lako. Pogledat ću te susrete, Rijeka ima što reći, ako iznenadi – super, ako ne – već je puno napravila.
Ima vas u reprezentaciji bivših igrača Rijeke te sadašnji Toni Fruk.
- Ima nas, to govori da klub radi pravi posao, Fruk i dalje predvodi ekipu, zbog njega se nadam da će odskočiti negdje van. Čim dođem u reprezentaciju, nasmijem se kad vidim Tonija, Marca, Franju...
Kad je brat Hrvoje bio kapetan Rijeke, a vi igrali na posudbi, kazao je kako mu je žao što niste na Rujevici jer ste bolji od njega. Eto...
- On i ja guramo jedan drugoga cijeli život. Kad smo došli u Rijeku iz Gospića, ja sam bio bolji, poslije on. Tako je i dan-danas. Zanimljivo je to pratiti sa strane.
Kao bolidi Formule 1, pretječete se iz kruga u krug. Pazite u retrovizor, da vas ponovno ne obiđe.
- Ha, ha, točno to, ja ga i sada doživljavam da je u puno segmenata bolji od mene. Volimo se nadmetati, a drugi neka sude tko je bolji – zaključio je Ivan Smolčić, koji u Comu živi s djevojkom Ani, Riječankom.
- Pola godine živimo zajedno u Comu, petsto metara od jezera. Ona drži kuću. Izađemo na jezero na ručak ili kavu, a baš idemo na večeru kod Baturine u Milano. Nije dosadno. Lakše mi je puno kad je ona sa mnom. Baturina živi u Milanu, trening-kamp nam je između Coma i Milana, ja imam do njega 28 kilometara, a on 32. Našao sam stan u Comu, svidjelo mi se i ostajem ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....