Dvaput je naslijedio Kloppa, smjenjivali su ga Mislav Oršić i Andrej Kramarić

Sredinom listopada 2024. godine Nijemac Thomas Tuchel postao je izbornik reprezentacije Engleske. Potpisao je tada ugovor do kraja ovogodišnjeg SP-a, međutim, vodstvo Saveza, iznimno zadovoljno Tuchelovim 100-postotnim učinkom u kvalifikacijama, u veljači ove godine ponudilo je Nijemcu dvogodišnje produženje ugovora, do kraja Eura 2028. godine. I Tuchel je prihvatio tu ponudu, „tešku” oko sedam milijuna eura godišnje plaće.

To je nešto više od plaće Tuchelova prethodnika na engleskoj klupi, Garetha Southgatea, ali je istodobno i dvostruko manje od svote koju je Tuchel svojedobno zarađivao kao menadžer Chelseaja. Jasno, u ugovoru su i bogati bonusi osvoji li naslov svjetskog prvaka...

Tuchel je tako postao treći stranac na engleskoj klupi, nakon Šveđanina Svena-Görana Erikssona i Talijana Fabija Capella. Eriksson je s klupe vodio „Tri lava” od 2001. do 2005. godine, na 67 utakmica ostvario je 40 pobjeda, 17 puta je remizirao i u deset navrata bio je poražen. S odličnom generacijom igrača triput je zapinjao u četvrtfinalima velikih natjecanja, od toga dvaput nakon izvođenja jedanaesteraca. Capello je, pak, 2007. godine naslijedio neuspješnog Stevea McClarena i vodio je Engleze do 2012. godine. Na 42 utakmice imao je 28 pobjeda, osam remija i šest poraza, a na SP-u 2010. godine ispao je u osmini finala...

No, vratimo se Tuchelu i njegovu nogometnom putu. Igračka mu karijera nije bila zapažena. Počeo je igrati u nižerazrednom Krumbachu, pa je kratko bio u Augsburgu, da bi 1992. godine zaigrao u drugoligašu Stuttgarter Kickeru, u kojem se zadržao dvije sezone, potom je preselio u četvrtu ligu i igrao je u Ulmu. No, zbog ozljede koljena rano je okončao karijeru 1998. godine, imao je tada 25 godina i uskoro je zaplovio trenerskim vodama.

Prvi posao imao je u Omladinskoj školi Stuttgarta 2002. godine i kroz njegove ruke prošli su Mario Gomez i Holger Badstuber. Tri godine kasnije postao je trener mlade momčadi Augsburga, a u sezoni 2007./08. bio je trener druge momčadi spomenutog kluba. Dobrim je rezultatima skrenuo pozornost na sebe, pa je 2009. preuzeo Mainz, naslijedivši Jürgena Kloppa, koji je otišao u Borussiju Dortmund.

Iako je klub imao „tanki” proračun, Tuchel je kvalitetnim radom stvorio dobru momčad. U prvoj je trenerskoj sezoni bio deveti u Bundesligi, a sezonu kasnije osvajanjem petog mjesta Mainz je izborio plasman u kvalifikacije za Europsku ligu. No, uslijedio je pad, pa je Mainz u dolazećim sezonama završavao na 13. mjestu Bundeslige. U svojoj posljednjoj sezoni u Mainzu Tuchel je opet bio uspješan, Mainz je bio sedmi u Bundesligi i kvalificirao se u Europsku ligu. U svibnju 2014. godine rastao se s Mainzom i nepunu godinu dana bio je „na čekanju”...

I onda je, u travnju 2015. godine, dočekao poziv Borussije Dortmund, u tom je klubu opet naslijedio Jürgena Kloppa! Za razliku od boravka u Mainzu, Tuchel je u Dortmundu imao osjetno veći proračun, imao je financijsku slobodu i mogućnost mijenjanja momčadi. To je i učinio, promijenio je izgled svlačionice i u svojoj prvoj sezoni s Borussijom osvojio drugo mjesto u Bundesligi, a u finalu njemačkog kupa bio je poražen protiv Bayerna nakon izvođenja jedanaesteraca.

Potom je Borussia „zavukla ruku” u blagajnu i u ljeto 2016. godine u klub su došli Ousmane Dembélé, Marc Bartra i Raphaël Guerreiro. Te je sezone osvojen i trofej, prvi nakon pet sušnih godina – u finalu njemačkog kupa Borussia je svladala Eintracht iz Frankfurta 2:1. Međutim, taj je trofej istodobno označio i Tuchelov rastanak s Dortmundom. Dobio je otkaz samo tri dana nakon trijumfa, krajem svibnja 2017. godine, zbog loših odnosa s klupskim vodstvom, ponajviše s izvršnim direktorom Hansom-Joachimą Watzkeom.

U svibnju 2018. godine Tuchel je preselio u Francusku i na klupi PSG-a zamijenio Unaija Emeryja. Odmah je doveo Kyliana Mbappéa iz Monaca za 135 milijuna eura i u svojoj prvoj sezoni uvjerljivo je osvojio naslov prvaka. U drugoj sezoni osvojio je tri trofeja (prvenstvo, kup i Liga kup), došao je i do finala Lige prvaka, u kojem je izgubio protiv Bayerna (0:1). Zbog svađe s klupskim vodstvom, odnosno sa sportskim direktorom Leonardom, Tuchel je dobio otkaz na Badnjak 2020. godine...

Međutim, na novi je posao čekao manje od mjesec dana. Pozvao ga je Chelsea i prihvatio je ponudu, naslijedio je Franka Lamparda. U prvoj je sezoni zauzeo četvrto mjesto u prvenstvu, a u finalu FA kupa izgubio je protiv Leicestera (0:1). No, dva tjedna nakon tog posrtaja na Wembleyju Tuchel je s londonskim klubom osvojio Ligu prvaka, svladavši Manchester City u Portu (1:0). Osvojio je potom i UEFA-in Superkup, kao i FIFA-ino SP klubova u veljači 2022. godine, a prvenstvenu je sezonu okončao na trećem mjestu.

A onda je, na početku sezone 2022./23., Ante Čačić smijenio Tuchela! Čačić je tada, naime, bio Dinamov trener, a Plavi su u 1. kolu skupine E Lige prvaka u Zagrebu svladali Chelsea 1:0 (strijelac je bio Mislav Oršić) i po povratku u London Tuchelu je novo klupsko vodstvo uručilo otkaz. Prije posrtaja na Maksimiru Chelsea je izgubio dvije ligaške utakmice (Leeds i Southampton), treći je uzastopni poraz ipak bio previše...

Na „burzi” je bio pola godine i onda je, u ožujku 2023. godine, preuzeo minhenski Bayern i u dramatičnoj završnici prvenstva osvojio je naslov prvaka. Bio je to Bayernov 11. uzastopni naslov, a uoči posljednjeg kola Bavarci su imali dva boda manje od Borussije Dortmund. Međutim, Borussia je remizirala s Mainzom (2:2), a Bayern je u Kölnu slavio 2:1 pogotkom Musiale u 90. minuti i Tuchel je prvi put osvojio Bundesligu!

No, uslijedila je turbulentna sezona 2023./24., sezona u kojoj je Bayern okončao natjecanje u Bundesligi na trećem mjestu, što je bio najgori plasman bavarskog kluba u Bundesligi od 2010. godine.

A u posljednjoj utakmici na Bayernovoj klupi Tuchela je „torpedirao” naš reprezentativac Andrej Kramarić! Hoffenheim je, naime, u svibnju 2024. na svom travnjaku svladao Bayern 4:2, Kramarić je postigao „hat-trick” i praktički je „potpisao” otkaz Tuchelu. Pet mjeseci kasnije Tuchel je postao izbornik Engleske...