Dominik Livaković na putu je da skine Stipu Pletikosu po broju nastupa za reprezentaciju ukupno i na velikim turnirima, te da i to doda u svoj portfelj koji već sada sugerira da je najbolji hrvatski golman svih vremena.
Iako zasad nije branio u velikom europskom klubu, i premda će mu stručnjaci naći poneku slabiju točku, Livaković je iz godine u godinu sve bolji, a u SAD-u je u prva dva kola sa 31-om godinom blistao i bio najkvalitetniji hrvatski igrač. Utakmica s Ganom mu je 78. za reprezentaciju otkako je debitirao 11. siječnja 2017. Igra svoje četvrto veliko natjecanje, drugo svjetsko prvenstvo, a već ima tri medalje, srebro iz Rusije koje je dobio bez minutaže, broncu iz Katara gdje je bio veliki protagonist te srebro iz Rotterdama u kojem je također imao značajnu ulogu. Dva odličja su sa svjetskih prvenstava, a treće iz Lige nacija.
Na najvećim smotrama pojavio se u Rusiji, ali kako je ostao treća opcija iza Danijela Subašića i Lovre Kalinića, s nastupima je krenuo na Euru igranom 2021. godine. Imao je četiri utakmice. Na Svjetskom prvenstvu u Kataru sedam, a na Euru 2024. tri. Do dolaska u SAD skupio je 14 susreta na završnim turnirima svjetske i kontinentalne razine, da bi ovdje odigrao još tri. To je sve zajedno 17 na četiri događaja.
Stipe Pletikosa je najdugovječniji golman Vatrenih, skupio je 114 nastupa od 1999. do 2014. godine. Branio je na pet velikih natjecanja, jedno je propustio zbog ozljede, a jedno zato što se Vatreni nisu plasirali. Krenuo je na Svjetskom prvenstvu 2002. godine s tri utakmice, na Euru 2004. šansu je dobio Tomislav Butina jer se on ozlijedio na pripremama, na Svjetskom 2006. vratio se među vratnice s još tri nastupa. Na Euru 2008. igrao je također tri susreta, iako je naša reprezentacija imala četiri, ali on nije branio s Poljskom u trećem kolu u skupini nego Vedran Runje.
Izbornik Slaven Bilić dao je prigodu pričuvama. Hrvatske nije bilo 2010. u Južnoj Africi, no vratila se 2012. na Euru, pa igrala i Svjetsko prvenstvo 2014. godine. To su još dva Pletikosina nastupa te u njima šest igara. Na pet velikih natjecanja u kojima je igrao najveći domet i jedini izlazak iz skupine bilo je četvrtfinale 2008. u Austriji. U svim drugim prigodama početna faza natjecanja ujedno je bila i kraj. Rezultati kad je on bio čuvar mreže Vatrenih ni približno nisu tako veliki kao u doba Livakovića. U tim ogledima skupio je sve zajedno 15 nastupa, pa je aktualni prvi golman Dalićeve momčadi po tome već sada rekorder. Premašio ga je glatko. S jednim turnirom manje.
Kako je Livaković u godinama u kojima golmani često tek dolaze do najbolje etape karijere, realno je očekivati da će braniti za Vatrene na još pokojem velikom natjecanju, a budemo li se uredno plasirali, Pletikosu će po broju turnira dostići na sljedećem Euru, a preskočiti na Mundijalu 2030. Do tada bi ga mogao nadmašiti i po broju utakmica ukupno. Dakako, za to je potrebno da nastavi u kvalitetnom tonu.
Po medaljama Livaković je ispred svih, iako Danijel Subašić ima srebro iz Rusije, što je najveći domet Hrvatske ikad, a Dražen Ladić broncu mitskih dimenzija iz Francuske 1998. godine. Po broju utakmica drži drugo mjesto, distanca u odnosu na Pletikosu je 36 nastupa, no to, bude li standardan, ostvarit će u sljedeće tri-četiri sezone. Ako će izbornik, ili izbornici jer danas nismo sigurni tko će voditi nacionalnu vrstu i kada, dati šanse i nekome drugome, možda mu zatreba nešto više vremena. Međutim, danas je toliko čvrsta jedinica da se rivali nemaju čemu nadati.
Otkako igra na velikim natjecanjima, Hrvatska je imala samo pet prvih golmana. Dražen Ladić bio je to na dva, na Euru 1996. i na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, Stipe Pletikosa na navedenih pet, Tomislav Butina na jednom, potom Danijel Subašić na dva, na Euru 2016. i SP-u 2018. godine, a od tada već četvrti put to je Livaković.
Impresivno je što je na Svjetsko prvenstvo stigao u velikoj formi, na tome može zahvaliti sebi, Dinamu, ali i trenerima u reprezentaciji. Iako je imao teško razdoblje u klubovima, prvi dio sezone, dok je bio u Gironi, nije branio nijednom, potom se odrekao značajne svote novca da bi zaigrao za Modre te u natjecateljskoj formi došao na SP, djeluje kao da nikakvih problema nije bilo. U tome je kapitalnu ulogu odigralo povjerenje koje mu je dao Dalić držeći ga na vratima dok nije branio za Fenerbahče i kasnije Gironu, a odlično na njega djeluje Danijel Subašić. Daje mu mir, samopouzdanje, kvalitetne savjete, sve što mu treba. On je stoga također zaslužan za Livakovićevu tako dobru formu, premda je bio izvrstan i prije toga, dok Subašić nije radio u stožeru. Dalić i Subašić mogu biti ponosni na posao koji su odradili s Livakovićem.
Na utakmici s Panamom, kad je zaustavio nekoliko udaraca, a baš se dogodila stanka za hidraciju, prvi je do njega dotrčao Subašić i čestitao mu. Vidi se da imaju poseban odnos. Zadarska dica.
Gdje će Dominik braniti u sezoni koja dolazi vjerojatno danas nitko ne zna. U najvećem je izlogu, sve će se vidjeti. Zaslužio je najveći klub svoje karijere.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....