Jednog će dana Hrvatska izaći na teren, a u njezinoj početnoj postavi neće biti Luke Modrića. Koliko god tu rečenicu godinama ponavljali, ona i dalje zvuči nestvarno. Toliko smo navikli da kapetan vodi Vatrene, diktira ritam utakmice i preuzima odgovornost kada je najteže, da je gotovo nemoguće zamisliti reprezentaciju bez njega. No taj trenutak sada je vrlo blizu. Nakon Svjetskog prvenstva u Americi hrvatski nogomet mogao bi zatvoriti najuspješnije poglavlje svoje povijesti i zakoračiti u potpuno novu eru.
Zlatko Dalić često je posljednjih godina naglašavao kako je Hrvatska uspjela zadržati vrhunsku razinu igre i rezultata unatoč smjeni generacija. I teško mu je proturječiti. Malo je reprezentacija koje nakon svjetskog srebra i bronce ostanu toliko konkurentne, a pritom postupno uvode nova lica. Međutim, postoji jedna velika razlika između djelomične i potpune smjene generacije. Ona prava tek dolazi.
Naime, među 26 hrvatskih reprezentativaca na ovom Svjetskom prvenstvu još se uvijek nalazi čak šest igrača koji su osvojili srebro u Rusiji 2018. godine – Dominik Livaković, Duje Ćaleta-Car, Mateo Kovačić, Luka Modrić, Andrej Kramarić i Ivan Perišić. I nije riječ o veteranima koji su ostali u reprezentaciji zbog zasluga iz prošlosti. Naprotiv. Livaković, Modrić, Kovačić i Perišić i dalje su nositelji igre, dok su Kramarić i Ćaleta-Car važan dio udarne postave. Drugim riječima, Hrvatska je posljednjih godina uspješno nadograđivala momčad, ali njezini temelji i dalje počivaju na generaciji koja je ispisala najljepše stranice naše nogometne povijesti.
Zato će ono što slijedi nakon Amerike biti puno više od obične promjene nekoliko igrača. Bit će to kraj jedne ere.
Luka Modrić još nije javno rekao da odlazi, ali teško je vjerovati da će nakon ovog turnira nastaviti reprezentativnu karijeru. Kapetan će uskoro navršiti 41 godinu i koliko god nas tijekom karijere navikavao da pomiče granice mogućega, kraj se nazire. Slično vrijedi i za Ivana Perišića (37), koji bi na Europskom prvenstvu 2028. imao 39 godina, što je za krilnog igrača gotovo nezamisliva dob. Andrej Kramarić (35) također ulazi u završnicu reprezentativnog puta, a sve češći problemi s ozljedama dodatno otvaraju pitanje njegove budućnosti.
Mateo Kovačić (32), Dominik Livaković (31) i Duje Ćaleta-Car (29) trebali bi ostati dio reprezentacije i u sljedećem ciklusu te će upravo oni biti most između dvije generacije. Prvi put nakon gotovo dva desetljeća Hrvatska će morati pronaći novi identitet bez igrača oko kojeg se sve vrtjelo.
Jer Modrić nije bio samo najbolji hrvatski nogometaš svih vremena. On je posljednjih petnaestak godina bio identitet reprezentacije. Mijenjali su se izbornici, sustavi, suigrači i protivnici, ali jedno je uvijek bilo isto – Hrvatska je igrala kroz Modrića. Njegov odlazak neće značiti samo gubitak vrhunskog veznjaka, nego i promjenu načina na koji reprezentacija razmišlja, kontrolira utakmicu i donosi odluke u najtežim trenucima.
Jednako je zanimljivo pitanje tko će voditi Hrvatsku u toj novoj eri.
Zlatko Dalić prije odlaska u Ameriku nije želio govoriti o svojoj budućnosti. Želio je pričekati kraj turnira i tek tada odlučiti ima li još energije i motiva nastaviti posao koji traje već gotovo deset godina. Nije tajna da će Modrićeva odluka imati velik utjecaj i na njega. Njih dvojica zajedno su prošli sve – od neuspjeha do svjetskog srebra, bronce i niza velikih pobjeda. Teško je zamisliti Dalićevu Hrvatsku bez Modrića jednako kao što je teško zamisliti Modrića bez Dalića.
Ako izbornik odluči otići, njegov nasljednik naslijedit će možda i najzahtjevniji posao u hrvatskom nogometu od ljeta 2006. godine. Tada je reprezentaciju preuzeo Slaven Bilić i imao hrabrosti ključeve momčadi predati tada 20-godišnjem Luki Modriću. Ironija sudbine mogla bi biti da upravo Bilić, kojeg mnogi vide kao praktički jedinog kandidata za Dalićeva nasljednika, sada započne eru bez igrača kojem je prvi dao potpunu slobodu.
A kakvu će reprezentaciju zateći?
Dobra vijest jest da Hrvatska obranu praktički ne mora graditi. Ona već postoji.
Dominik Livaković ulazi u najbolje golmanske godine i već dugo potvrđuje da pripada europskom vrhu. Josip Stanišić izrastao je u jednog od najboljih desnih bekova svijeta, dok je Joško Gvardiol igrač oko kojeg bi se u budućnosti trebala graditi cijela obrana. Bilo bi idealno kada bi Hrvatska do Eura 2028. pronašla kvalitetnog lijevog beka kako bi Gvardiol trajno zauzeo mjesto stopera, gdje njegove kvalitete najviše dolaze do izražaja.
Uz njega su već afirmirani Josip Šutalo i Duje Ćaleta-Car, a nezaustavljivo dolazi Luka Vušković, jedan od najvećih europskih stoperskih talenata. Tu su još Marin Pongračić, Martin Erlić, ali i mladi Dominik Prpić te Branimir Mlačić. Hrvatska možda nikada nije imala ovako širok izbor kvalitetnih stopera.
Najveća promjena dogodit će se u veznom redu.
Godinama je Mateo Kovačić bio čovjek koji je čuvao Modrićeva leđa. Sada će prvi put vezni red biti njegov. S 32 godine još uvijek ima dovoljno nogometa ispred sebe, a malo je igrača na svijetu koji mogu ponuditi njegovu kombinaciju tehnike, mirnoće i sposobnosti iznošenja lopte.
Uz njega bi okosnicu nove Hrvatske trebali činiti Martin Baturina i Petar Sučić. Obojica su već na ovom Svjetskom prvenstvu pokazali zašto ih europski velikani toliko cijene. Donose energiju, okomitost, hrabrost i kreativnost, a ono najvažnije – ne boje se odgovornosti.
Iza njih konkurencija je iznimno široka. Luka Sučić, Mario Pašalić, Nikola Vlašić, Lovro Majer i Toni Fruk već imaju ozbiljno reprezentativno iskustvo, dok iz druge linije snažno dolaze Luka Stojković, Fabijan Krivak i Adriano Jagušić. Upravo će to biti jedna od najvećih odluka budućeg izbornika – koliko vjerovati provjerenim igračima, a koliko ubrzati dolazak nove generacije.
Paradoks hrvatskog nogometa pritom ostaje isti kao i posljednjih petnaestak godina. Redovito proizvodimo vrhunske stopere i veznjake, ali krilne igrače i dalje tražimo gotovo pod povećalom.
Marco Pašalić u Americi je pokazao da može biti ozbiljno rješenje, dok se mnogo očekuje od Adriana Segečića, ljevonog krila koje je stiglo iz dijaspore. Fabijan Krivak zbog svoje brzine može pokriti i tu poziciju, premda nije idealno rješenje. Pitanje je mogu li Marin Šotiček ili netko iz nove generacije napraviti iskorak kakav Hrvatska čeka godinama. Ili ćemo ponovno zaključiti da ni u 37. ili 38. godini nitko nije uspio u potpunosti naslijediti Ivana Perišića.
Ni napad još nema konačan odgovor.
Petar Musa već je iskusan igrač, premda ne i dokazani reprezentativac, dok donekle nova lica, kao što su Dion Drena Beljo, Igor Matanović i Franjo Ivanović, predstavljaju različite profile modernih napadača. Talenta ne nedostaje, ali još nitko nije pokazao da može postati napadač koji će redovito odlučivati najveće utakmice, kao što su to nekad činili Mandžukić ili posljednjih godina Kramarić. Upravo bi sljedeći kvalifikacijski ciklus mogao dati odgovor tko će preuzeti tu odgovornost.
Jedna je stvar, međutim, potpuno sigurna. Hrvatska nakon Svjetskog prvenstva više neće biti ista reprezentacija. Možda će na klupi sjediti novi izbornik, možda će se oprostiti Luka Modrić, možda i Perišić te Kramarić. Završit će razdoblje koje nam je donijelo svjetsko srebro, svjetsku broncu i bezbroj utakmica koje ćemo pamtiti cijeli život.
Ali to ne znači da završava i velika Hrvatska.
Modrić će predati reprezentaciju Gvardiolu, Baturini, Sučiću, Vuškoviću i društvu. Oni možda još nisu spremni nositi teret koji je nosio najveći hrvatski nogometaš svih vremena. Ali jednog će dana morati. A taj dan, čini se, dolazi puno brže nego što bismo svi željeli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....