Nije baš pravedno uspoređivati te dvije nogometne vrijednosti. Jednostavno nema logike promatrati učinak jednog 41-godišnjaka nasuprot prezentaciji uskoro 19-godišnjaka. Cristiano Ronaldo je, međutim, pridonio da se ta nepravedna vaga tretira u fokusu sadašnjosti, iako je svima jasno, osim njemu, da je već nekoliko godina nogometni čovjek prošlosti. Na drugoj strani je Yamal koji je već nekoliko godina nogometni čovjek budućnosti. Kako ih povezati?
Možda je najbolje vratiti film unatrag. Cristiano Ronaldo je 2008. godine bio već pet godina reprezentativac Portugala. Osjetio je i zadovoljstvo igranja na domaćem Euru, postigao svoj prvi gol za reprezentaciju na otvorenju s Grčkom, onom istom koja će u finalu domaćinima uskratiti sreću osvajanja naslova. Prva prilika za veliko plakanje Ronalda koji je već bio vunderkind koji prerasta u globalnu zvijezdu. Nakon Sportinga postao je dio Fergusonova Manchester Uniteda. Kada je Yamal rođen 2008., CR je živio fantastične trenutke. Igrač s već 67 nastupa i 37 pogodaka za Portugal, osvojio je s Unitedom Premiership, Ligu prvaka, Zlatnu kopačku (31 gol) i svoju prvu Zlatnu loptu! Vrh!
Eto, 19 godina kasnije Cristiano Ronaldo svjedoči iz prve ruke kako se razvija vunderkind Barcelone, čiji je nogomet već tri godine reprezentativan i ovjenčan naslovima prvaka Europe, Španjolske i divljenjem ogromnom mu talentu.
U njihovu omjeru u osmini finala nema zapravo ničeg zajedničkog. Yamal još nije na maksimumu jer je došao na SP nakon teške ozljede (ruptura bedrenog mišića i dva mjeseca pauze), ali opet je imao 61 kontakt s loptom, tri od šest uspješnih driblinga, šest obrambenih akcija, čak 21 duel od kojih je osvojio deset. Pretrčao je 9,3 kilometra, a da nije u optimalnoj formi, ukazuje činjenica da je imao čak 19 izgubljenih posjeda. Za igrača koji je stalno u prodoru 1 na 1, nimalo čudno, pogotovo ako se uzme u obzir da mu je čuvar bio fantastični bek Nuno Mendes.
Ronaldo je imao tek 19 dodira s loptom, nula driblinga, jednu obrambenu akciju, deset preciznih od ukupno 12 dodavanja, dva uspješna od tri duela. Brojke koje ukazuju da je bio ono što nikad nije bio, odnosno ono što detestira, a to je status statista. I to ne "običnog", nego onog kojeg teško prihvaća i momčad i portugalski navijači.
Cristiano Ronaldo stvara u krivo vrijeme (petom desetljeću) potpuno krivu sliku svoje fantastične karijere. Teško prihvaća realnost, kao da se boji što donosi perspektiva bez golova, slave, pažnje, svega onoga na što se "navukao" i čemu se podređivao. Bogat je, slavan, ima veliku obitelj, ali kao da mu to nije dosta. Jer njegov ego ne trpi da pripada nogometnoj prošlosti. Morat će to prihvatiti i to vrlo skoro...
Lamine Yamal je budućnost. Vrijeme će pokazati hoće li dostići razine dometa, trofeja i individualnih priznanja Cristiana Ronalda, ali je već sada sigurno da predstavlja nogometaša 21. stoljeća, odnosno svijeta u kojem je digitalni ritam onaj koji diktira svakodnevicu pretendenta na globalnu slavu i uspješnost. Yamal je čisti talent, igra, potez, spektakularnost. Brojni su oni koji brinu hoće li njegovo krhko tijelo, nakon što je već tri godine maksimalno opterećeno u fazi normalnog ljudskog sazrijevanja, izdržati sve napore kojima je izložen.
Hoće li Lamine Yamal imati mentalnu snagu kao Cristiano Ronaldo da bude potpuno posvećen nogometu, svojem i momčadskom prosperitetu? Sve će to vrijeme pokazati, ali sadašnjost nam je najjasnije ukazala da je CR slavna prošlost, a Lamine Yamal jedan od svjetionika nogometa budućnosti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....