Postoje nogometaši koje je lako prepoznati. Zabijaju golove, pobjeđuju u sprintovima, ruše suparnike snagom i pune naslovnice spektakularnim potezima. A postoje i oni drugi, čija se veličina vidi tek kada ih počneš gledati očima trenera. Pau Cubarsí pripada upravo toj drugoj skupini.
S 19 godina već je odigrao 128 utakmica za Barcelonu i 20 za reprezentaciju Španjolske. Malo je stopera u povijesti nogometa koji su s 19 godina stekli toliko povjerenje Barcelone i reprezentacije Španjolske. Pa ipak, gotovo svakog tjedna slušamo iste prigovore...
A Cubarsí je na netom završenom Svjetskom prvenstvu na terenu proveo sve moguće minute, njih ukupno 750 u osam utakmica. U momčadi koja je primila samo jedan gol. Dakako, i njega je "skrivio" Cubarsí, koji je izgubio zračni duel od strijelca De Ketelaerea. Cubarsí je uvijek kriv.
Na sreću, stručni žiri FIFA-e koji je odabirao najbolje pojedince Svjetskog prvenstva nije bio tog stava, nego je Cubarsíja proglasio najboljim mladim igračem turnira. S pregršt argumenata u rukama, premda su mnogi očekivali da će Yamal osvojiti ovu nagradu. Ignorirajući činjenicu da je Cubarsí odigrao fantastičan turnir i da je predvodio daleko najbolju obranu turnira. Bio je bolji i od Yamala.
U polufinalu je sjajno čuvao Kyliana Mbappéa, najboljeg napadača na svijetu, dvostrukog osvajača Zlatne kopačke na svjetskim prvenstvima. Mbappé ni jednom nije prošao pokraj Cubarsíja. Jednako se tako u finalu proveo i Julián Álvarez, napadač za kojeg Barcelona Atlético Madridu nudi 150 milijuna eura. A upravo je to najveći kompliment koji jedan stoper može dobiti. Kad su najbolji napadači svijeta gotovo nevidljivi, posao je odrađen savršeno.
Nije to ni izbliza sve. Enzo Fernández je u finalu zaradio isključujući drugi žuti karton tako što je faulirao Cubarsíja. Na kraju produžetka izravno je blokirao udarac Marcosa Senesija koji je išao u gol. Bio je s najviše dodira u finalu, s najviše uspješnih dodavanja, kao i uspješnih okomitih dodavanja koja probijaju suparničku liniju. Sedam je puta otklonio opasnost kad bi Argentinci zaprijetili, više od bilo koga na utakmici. Postao je tek drugi igrač u povijesti koji je kompletirao više od 100 dodavanja u finalu Svjetskog prvenstva.
Sve je to Cubarsí napravio s 19 godina, prvi put igrajući na velikom turniru, prvi put u velikom finalu. Vjerujemo da je to bio i jedini način da zauvijek začepi usta brojnim kritičarima.
Cubarsí je već dvije i pol godine starter Barcelone. Kapetan Araújo mu grije klupu, premda je do Cubarsíjeve pojave bio smatran jednim od najboljih stopera svijeta. I gluposti su da igra zato što je mlad i domaći dečko pa ga Flick forsira. U Barceloni nitko ne igra zato što je mlad, nego zato što je dovoljno dobar. To je klub koji živi pod pritiskom osvajanja trofeja i u kojem treneri nemaju luksuz odgajati igrače na štetu rezultata. Da Cubarsí nije vrhunski stoper, ne bi odigrao 128 utakmica. Tako jednostavno.
Barca prima puno golova? To je istina, ali nema to veze s Cubarsíjem. Flick forsira igru s maksimalnim rizikom, Cubarsí i drugi Barcelonin stoper izloženi su kao nitko u svijetu. Njih dvojica uglavnom sami brane kompletnu polovicu terena, često i više. Spor je? Na Svjetskom prvenstvu izmjeren mu je sprint 34,1 kilometar na sat, a to je izvrsna brzina. Mbappé ide i preko 36 na sat, ali to je Mbappé, jedinstven i nezaustavljiv na širokom prostoru.
Cubarsí nije samo brz i skočan, nego ima i frapantnu mirnoću u igri, najviše zahvaljujući samopouzdanju koje mu donosi sjajna tehnika. Zato De la Fuente i Flick i ne pomišljaju izvaditi ga iz igre, a kamoli ostaviti ga na klupi u bilo kakvoj važnoj utakmici. Nije ih briga za njegove godine, gledaju samo tko je najbolji. A Cubarsí nije bio samo najbolji mladi igrač, nego neupitno zaslužuje mjesto u idealnoj postavi Svjetskog prvenstva.
"Nevjerojatno je koliko je miran s loptom, igra kao da ima 30 godina. Njegove odluke na terenu su izvanredne", kazuje Flick opisujući kakav je igrač Cubarsí, a De la Fuente je još jasniji:
"Pau ima nešto što se ne može naučiti – dečko razumije igru."
Možda Cubarsí nikada neće imati karizmu Sergija Ramosa, eksplozivnost Virgila van Dijka ili agresivnost Pepea. Cubarsí ne pobjeđuje protivnike atletikom, nego reakcijom. Gotovo uvijek situaciju pročita sekundu prije svih ostalih. Zato rijetko mora spašavati pogreške spektakularnim startovima ili sprintovima od 40 metara.
Najveći paradoks cijele priče jest to što će mnogi njegovu veličinu shvatiti tek za desetak godina, kada se osvrnu na karijeru koju danas gledaju gotovo zdravo za gotovo. A tada će biti kasno za pitanje je li Pau Cubarsí doista bio dovoljno dobar. Odgovor već sada postoji – dovoljno je pogledati kome treneri Barcelone i Španjolske godinama bez zadrške povjeravaju posljednju liniju obrane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....