Točno 42 sekunde. Toliko je nestašnom čudu od djeteta trajao premijerni nastup za reprezentaciju, nakon što se u svome stilu sjurio prema vratima i poput skijaša izletio iz startne kućice uoči slaloma, ali je od motiva ipak "izgorio" i rukom u lice udario čuvara, zbog čega ga je sudac ekspresno poslao na ranije tuširanje, iako mu ono možda i nije bilo potrebno jer na terenu nije bio ni punu minutu. Prva postaja Lionela Messija u argentinskoj nacionalnoj vrsti se, dakle, svela na žutu minutu i crveni karton jer je u kolovozu 2005. protiv Mađarske u Budimpešti režirao uvodnu scenu iz noćne more, koja nije sugerirala da će prerasti u elitnog pisca nogometne povijesti.
No, i te 42 sekunde u prvom nastupu za reprezentaciju možda su skrivale simboličnu i sudbonosnu poruku. Naime, tinejdžer je u te 42 sekunde dočekao samo dva dodavanja, a oba mu je isporučio imenjak - Lionel Scaloni. Argentinska bajka na zadnja dva Mundijala zapravo je i priča o Lionelima. O Messiju, koji je središnja točka oba pohoda na finala, ali i o "drugome" Lionelu, Scaloniju. Režiseru koji je, ipak, u sjeni igračke zvijezde, a čije se imenovanje potencijalno pretvorilo u okidač za najslavnije dane argentinske nogometne povijesti, a taj "drugi" Lionel već je od rođenja raritetna pojava.
Zašto? Prema podacima iz lipnja 2025., u Argentini je točno 100.228 Lionela, ali učestalost ovoga imena po dobnim skupinama naročito je upečatljiva. Primjerice, u državi je prošle godine živjelo samo 67 Lionela koji imaju 85 ili više godina, a istovremeno je u Argentini postojalo čak 87.518 Lionela koji su imali manje od 20 godina. Trendseter je, pritom, jasan i očigledan jer se "boom" imena preklapa s pojavom Messija na najvećoj sceni. Ne iznenađuje, pritom, podatak da je u prosincu 2022., u vrijeme prethodne svjetske smotre, u pokrajini Santa Fe - gdje je grad Rosario, odakle je i Messi - buknuo odabir imena Lionel ili Lionela za čak 700 posto u odnosu na standardni prosjek.
Scaloni, pak, trenutačno ima 48 godina i u njegovoj dobnoj skupini samo još 1289 osoba nosi isto ime, što je gotovo zanemariva statistika na ukupno 47 milijuna stanovnika u Argentini. No, "drugi" Lionel je s Messijem već odveo "gaučose" do zemlje sreće u Kataru, a u New Yorku ima priliku dodatno zazidati svoju spektakularnu ostavštinu i rezervirati još bolju poziciju u nogometnoj besmrtnosti. Nakon 28 godina prekinuo je sušu bez trofeja na Copa Américi, nakon 36 godina prekinuo je sušu bez trofeja na Svjetskom prvenstvu. U prvom, pravom seniorskom angažmanu.
"Jesmo li svi ludi?"
Scaloni je nakon Rusije 2018. naslijedio Jorgea Sampaolija, a ova je odluka podignula prašinu u argentinskoj javnosti, koja je isijavala enormno nezadovoljstvo. Među njima je prednjačio Diego Maradona, koji je, blago rečeno, promašio u prognozi:
- Scaloni je sjajan tip, ali on ne bi mogao usmjeravati ni promet. Kako njemu možemo dati argentinsku reprezentaciju? Jesmo li mi svi ludi? - ispalio je "Mali zeleni", koji, nažalost, nije dočekao povratak Zlatne boginje u domovinu.
Novi izbornik bio je samo vatrogasno rješenje. Za dvije utakmice. Zatim, još dvije. I onda još dvije. U trenutku poziva za posao, bio je s argentinskom reprezentacijom do 20 godina u Valenciji, u teretani. Nije dvojio ni sekunde. Samo je upitao Pabla Aimara, svoga pomoćnika, ide li i on. Ni on se nije dvoumio. Te su večeri hodali po pješčanoj plaži i sastavljali seniorsku reprezentaciju, a zatim i odradili turnir u Španjolskoj s igračima do 20 godina, nakon čega su počeli skicirati povijest. U Barceloni je, pak, tada boravio Lionel Messi. Razočaran, frustriran, izgubljen. Oporavljao se od novog razočaranja s reprezentacijom i razmišljao o (novoj) mirovini. Scaloni ga je nazvao, pozivu se pridružio i Aimar, kojega je Messi idealizirao u djetinjstvu, što je bilo postavljanje temelja za povratak.
Izbornik je, prije svega, obnovio atmosferu i stvorio kemiju. Roštilji su postali tradicija u reprezentaciji, pa ne iznenađuje izjava analitičara iz stožera, Matíasa Manne, koji tvrdi da "jedan roštilj vrijedi kao 20 taktičkih analiza s videom". Uoči četvrtfinala protiv Švicarske su zbog toga čak i skratili trening. Nije sve, ipak, u taktičkim pločama i laptopima. Scaloni je, nadalje, u Kataru zračio mirnoćom, onim što, zapravo, ne priliči argentinskom temperamentu. Nakon poraza od Saudijske Arabije na otvaranju turnira, hladno je poručio: "Sunce će sutra ponovno izaći". No, ono što se u njemu "kuhalo" na površinu je izašlo nakon trijumfa u finalu. Lionel Scaloni je "llorona". Plačljivac. Tako ga nazivaju igrači. Emocije su ga približile narodu i navijačima, pa je i uvodna skepsa s vremenom prerasla u "jackpot". Uoči finala protiv Francuske prije četiri godine se, navodno, rasplakao na sastanku prije utakmice jer su ga emocije svladale u najvažnijem govoru u karijeri.
Lov na Pozza
Oprečna je to slika od one koju Argentina nudi na travnjacima. Vojska igrača koja gine za Messija i maksimalno je "nabrijana" za boj. U svemu tome, Scaloni nije izgubio svoju trenersku stranu. U Kataru je vješto rotirao igrače i elegantno žonglirao sa snagama s klupe. Slično radi i sada. Igračka karijera mu je, pak, bila znatno tiša i skromnija. Sedam nastupa za reprezentaciju, najduža era u Deportivu de A Coruñi, uz pet mjeseci u Premier ligi, kada se okušao u West Hamu, ali je ostao upamćen po kiksu u finalu Kupa, kada je pogriješio prije pogotka Stevena Gerrarda.
Lionela Scalonija nogomet će, ipak, prvenstveno pamtiti po trenerskim dosezima. Od "slučajnog izbornika" do možda drugog trenera u povijesti s dva osvojena Svjetska prvenstva u životopisu. Ukupno je 21 izbornik osvajao Mundijale na klupama, ali samo jedan dvaput: Vittorio Pozzo s Italijom 1934. i 1938.
Argentinca jedna pobjeda dijeli do već petog trofeja s reprezentacijom. Jednom je osvojio Svjetsko prvenstvo, dvaput Copa Américu, a u kolekciji ima i Finalissimu. Lionela Scalonija jedna pobjeda dijeli od čuda. I nove runde suza. Možda i od imenovanja ulice ili avenije po njemu u Buenos Airesu. Jednu zasad ima, u rodnom Pujatu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....