Zlatane, odgovori jednom riječju: mogu li Sjedinjene Američke Države osvojiti Svjetsko prvenstvo? - pitanje je sletjelo u naručje švedskoj zvijezdi, koja je u studiju sjedila pored Thierryja Henryja, a Ibrahimović je, onako, u svome stilu i s mrkim pogledom na sekundu zastao i ispalio - "da".
Iako su Amerikanci skloni bombastičnim najavama, pa već nakon pobjeda protiv Paragvaja i Australije najavljuju najviše domete, u njihovu se euforiju uključio i Zlatan, kojega je družina Mauricija Pochettina, očito, kupila s prve dvije predstave na turniru. Američki mediji su prethodnih dana etiketirali list Christiana Pulišića "najvažnijim listom u državi", ali Milanova karika se nije oporavila za okršaj s Australijom. No, njegovi suigrači su i bez "Captaina Americe" sredili Australce i protiv Turske će samo loviti potvrdu prve pozicije u skupini.
Nakon što se Katar prije četiri godine prerušio u domaćina za zaborav na travnjaku i nije osvojio ni jedan bod, tri reprezentacije na ovome turniru imaju domaćinsku atmosferu i poslije prve dvije utakmice ističu kandidaturu za upečatljive pohode. Meksiko je već rezervirao mjesto u nokaut-fazi, Kanada ima četiri boda i u zadnjoj utakmici sa Švicarskom će se tući za prvo mjesto, a Amerikanci s Pochettinom briljiraju i jašu na valu nogometnog "ludila" u državi.
No, Svjetsko prvenstvo će se uskoro pretvoriti u jednosmjernu ulicu što se tiče domaćina jer će još po dvije utakmice u šesnaestini finala turnira biti odigrane u Meksiku i Kanadi, odnosno po jedna u osmini finala, a od četvrtfinala do konačne bitke nema selidbe s američkog tla. U prijevodu, Meksiko će na svome teritoriju potencijalno igrati još u osmini finala, a prolaskom u četvrtfinale bi izjednačili najbolje rezultate s Mundijala jer su do te stepenice dogurali dvaput, posljednji put prije 40 godina, kada se turnir također igrao u Meksiku.
20 godina bez medalje domaćina
Kanađani su protiv Katara, pak, ostvarili prvu pobjedu na Svjetskim prvenstvima u povijesti, a utakmica protiv Švicaraca će im biti naročito bitna i iz aspekta domaćinstva. Naime, ako ne osiguraju prvo mjesto u skupini, onda sele u susjedstvo i na američkom teritoriju će igrati šesnaestinu finala, ali i sve ostale nadolazeće utakmice ako ih bude, zbog čega je izvjesno da će izgubiti dio snage.
Zato su Amerikanci specifična priča kroz različite dimenzije. Osim što igraju najbolji nogomet od tri domaćina, a euforija i motivacija su opipljive, do kraja Mundijala neće napuštati svoju domovinu, zbog čega su legitimni kandidati za povijesne priče. Ako na stranu stavimo njihovu brončanu medalju s prve smotre u Urugvaju 1930., najbolji rezultat pamte iz Južne Koreje i Japana 2002., kada su se probili do četvrtfinala.
Domaćini Svjetskih prvenstava na odličje čekaju puna dva desetljeća, od njemačke bronce 2006., a Amerika je najveći kandidat od tri domaćina da možda režira bajku i bori se za medalje. Bitka za titulu svjetskog prvaka je, ipak, možda samo iluzorna i korisna za pumpanje atmosfere u najavama, ali Mauricio Pochettino je stvorio kvalitetnu družinu, koja ima temelje za veće stvari, a koju će velesile htjeti izbjeći.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....