Pitao sam umjetnu inteligenciju vlada li u Miamiju groznica Svjetskog nogometnog prvenstva.
- U Miamiju definitivno vlada nogometna groznica jer se grad intenzivno priprema za Svjetsko nogometno prvenstvo. Već u ožujku atmosfera je na vrhuncu – glasi odgovor.
Nakon tri dana u Miamiju, kao prolaznoj točki prema Orlandu gdje Vatreni odmjeravaju snage s Kolumbijom i Brazilom, mogu slobodno konstatirati da AI nema pojma što je nogometna groznica. To su dimenzije koje nije dokučio. Ako je provedba nekoliko događaja po programu ujedno i groznica, može se liječiti čajem od kamilice. Vidjet ćete u gradu dresove Messija, Argentine, Reala, Milana... postoji nogometni kolorit, ali gdje je to od ozračja kakvo bi bilo u Europi, Africi ili južnije u Americi. Najveće je zanimanje za utakmicu Portugala i Kolumbije. Cijena karte na crnom tržištu dosegnula je 2.200 dolara. Kolumbijci su "poludjeli", uvjereni da je Luis Diaz bolji od Cristiana Ronalda, a oni će pokoriti sve redom. Zato s još većim zanimanjem čekamo ogled Vatrenih i njih da vidimo kako stvari doista stoje i imaju li pokriće za tako jak optimizam.
Hispanoamerikanci su dali nogometu ovdje drugačiju dimenziju. South Beach je najbolji dio Miami Beacha, pa i samog Miamija za turiste i namjernike. Glavna šetnica nedaleko plaže u mediteranskom stilu načičkana je restoranima i barovima, a prostori između objektima za vježbanje na otvorenom. U tu priču ubacio se kolega hrvatski novinar u potrazi za pričom. Od svih na plaži pohitao je prema dečkima koji su jedini igrali nogomet! Kako im se približavao čvrstim korakom njihovi su bili sve dalje jedni od drugih, spremni petama dati vjetra. Jedan se već zaputio u bijeg, kad se kolega oglasio:
- Ja sam sportski novinar.
Nisu bili baš previše sigurni jer potpuno su uvjereni da se radi o imigracijskom djelatniku, a čovjek bi po reakciji rekao kako im papiru nisu baš svi na broju.
- Znate li nabrojiti hrvatske nogometaše? – kao da ih stavlja na test, misle si. Možda je doista novinar ili se lažno predstavio.
- Modrić, Mandžukić, Rakitić... i tako šibaju njih 6-7. Stanu, a njegov je pogled mrk.
- Znamo još, znamo još... spremni su na sve samo da odagnaju neugodnu prijetnju jer tko zna zašto moraju odgovarati na takvo pitanje.
- Dobro je dečki, položili ste - pomiluje ih verbalno. A odakle ste?
- Iz Guatemale. Ma mi vam znamo još igrača, samo se nemojte ljutiti – sada već sigurniji u pozitivan rasplet komuniciraju mladići.
Ja nisam dobio dojavu o Gvatemalcima nego srpskom restoranu Rakija Lounge. Pitanje jednom Hrvatu koji ima veze s nogometom i životom u Miamiju bilo je ima li hrvatskih restorana ili barova. Odgovor je glasio da i Hrvati znaju ponekad u Rakiju. Utorkom je program Cajke Night. Kao i ostale lokacije u doba večere nije bio pun, ali niti prazan kao mnogi. Glazba je srpska, konobari kako koji. Poslužuju me Grkinja i Filipinac. Pojeo sam sarmu za 16 dolara, a u centru hamburger za 25. Malo pivo je 10 dolara, kao u većini barova veliko.
- I u Miamiju Hrvati znaju doći na cajke, nije to samo u Zagrebu. Iako nisu brojni - tumače.
Ma, dobro je pojesti sarmu na South Beachu. Koju ovdje zovu YU Sarma. Kratko sam ostao jer čekale su življe atmosfere. Pojedini restorani baš se trude privuči goste animatoricama i plesačicama.
Za one kojima se ne ide u restoran dostavu obavljaju roboti. Zeleno-bijele boje, poput male škrinje na kotačima. Svaki ima ime, fotografirao sam jednoga koji se zove Haruko. Oprezni su i "pljašljivi". Čim na distanci ugledaju čovjeka stanu i sklone se na stranu. Tek kad se oslobodi prolaz idu naprijed. Dojam je da je dostava koju obavi ljudska ruka puno brža. Svako toliko netko ih fotografira, uglavnom turisti. Danas pišem o dostavljačima kojim upravlja softver, pitanje je kad ćemo govoriti o robotima igračima. I to onima čije utakmice nekoga i zanimaju.
Ako imate dvojbu koliko će hrvatskih navijača, i to još uvijek pravih, ne umjetnih ili robotskih, nazočiti utakmici s Kolumbijom, precizan odgovor nismo dobili od HNS-a.
- Ne možemo to znati jer ulaznice ne prodajemo mi, nema nacionalnosti kupaca, a nisu organizirali posebnu prodaju za hrvatske navijače.
Neki koji su odustali od puta otkrili su fascinantnu istinu:
- Ulaznice za Brazil prodali smo ispod kupovne cijene, izgubili na njima, ali samo da se riješimo. Međutim, na kartama za Kolumbiju smo zaradili. Daleko je veće zanimanje za ogled Vatrenih s Kolumbijom nego Brazilom, dakako zbog navijača tih reprezentacija.
Miami ima ljetno vrijeme, u utorak je bilo 27 stupnjeva, ali nema kladionica. Samo u casinima ili online. Čvrsti su zakoni na snazi. Jednako je čvrsto i osiguranje uvedeno nakon sukoba SAD-a i Izraela s Iranom. Mnogi letovi u Americi i prema njoj kasne zbog rigozornih, nikad viđenih kontrola na gateovima. Nakon što prođete dosad standardne. I hrvatski reprezentativci su pretresani i tjerani da skinu cipele. Iako nemaju posve jednako iskustvo jer nisu došli zajedno već kako si je tko organizirao. To bio mogao biti veliki problem na Svjetskom prvenstvu, ako dotad potraje jer letovi kasne. Mundijal je napadnut sa svih strana. Kad smo kod medicinske terminologije više je psihoze nego groznice. Nikoga to ne treba čuditi, živimo u teško vrijeme.
Novinari kad putuju često znaju razgovarati bi li živjeli u gradu u kojem se tog trenutka nalaze. U Miamiju se definitivno može živjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....