‘Svi naši suparnici znaju kad dolaze na Aztecu da će patiti. Tako će biti i sad Englezima!‘

Nakon 40 godina, Engleska se vraća na „mjesto nesreće”. Na Azteca stadion u Mexico Cityju, na monumentalno zdanje na kojem je 22. lipnja 1986. godine doživjela možda i najbolnije trenutke u svojoj bogatoj nogometnoj povijesti. U ponedjeljak ujutro (2 sata po srednjeeuropskom vremenu), naime, Engleska će se sučeliti s domaćinom Meksikom u osmini finala SP...

A što se zbilo prije četiri desetljeća, 22. lipnja 1986. godine? Odigrana je četvrtfinalna utakmica SP Argentina – Engleska, zapamćena kao jedna od najznačajnijih utakmica u nogometnoj povijesti. Argentina je pobijedila 2:1, a u samo četiri minute vidjeli smo „Božju ruku” i „Gol stoljeća”, vidjeli smo oba lica čudesnog Diega Armanda Maradone, dva lica koja su zapravo obilježila njegov turbulentni život.

Bio je to prvi okršaj Argentine i Engleske nakon Falklandskog rata, kojeg je četiri godine ranije Argentina izgubila, ta je utakmica bila više od običnog sportskog događaja. Bolji je dojam nakon prvih 45 minuta ostavila Argentina, no pogodaka nije bilo. A onda se dogodila ta 51. minuta i milijardu puta opisani pogodak Maradone. Rukom...

Na visoku loptu u kaznenom prostoru skočili su omaleni Maradona i vratar Shilton i lopta je završila u mreži, a tuniški sudac Ali Bin Nasser pokazao je na centar. Istina, nije bilo lako uživo vidjeti Diegov „rukomet”, ali kasnije su snimke gola definitivno pokazale o čemu je bila riječ. Bilo je to, eto, jedno lice Maradone, lice sitnog prevaranta iz prašnjavog predgrađa Buenos Airesa, u kojem je odrastao i borio se za svoje mjesto na svijetu.

A četiri minute kasnije, vidjeli smo i ono drugo Diegovo lice, lice virtuoza i nogometnog čarobnjaka! Taj je pogodak za 2:0 proglašen „Golom stoljeća”! Sve je trajalo 10,8 sekunda, toliko je, naime, bilo potrebno Maradoni da s loptom u nogama pretrči 50-ak metara, napravi 44 koraka, uz 12 dodira lopte i da na putu do vrata predribla i naniže četvoricu Engleza, Beardsleya, Reida, Butchera (dvaput!) i Fenwicka, prije nego je zaobišao i vratara Shiltona i poslao loptu u praznu mrežu! Bilo je to nestvarno, neponovljivo...

U samo četiri minute tog dvoboja s Engleskom, Maradona je, dakle, ispisao svoju kontroverznu životnu priču. Varalica i čarobnjak razotkrio se do kraja, bio je to najbolji sažetak njegova života, remek-djelo kojim je svijetu pokazao tko je Diego Armando Maradona. „Žmukljer” sposoban prevariti sve i zločesto zabiti gol rukom, ali i genijalni virtuoz koji svojom vještinom zabija najljepši gol svih vremena. U svom je kontroverznom životu Maradona koračao po oblacima, ali i po blatnim kaljužama, za njega nisu postojala pravila, živio je s dva para poderanih hlača, ali i s kolekcijom luksuznih satova i svilenih košulja...

Sa sjećanjem na taj bolni poraz, Englezi su u petak napustili svoj kamp u Kansas Cityju i doputovali su u Meksiko. Dva dana prije utakmice, kako bi se priviknuli na drukčije uvjete, na razrijeđeni zrak. Jer, Mexico City smješten je u dolini, okružen planinama, na nadmorskoj visini od 2240 metara, dostupno je manje kisika i to svakako može utjecati na izvedbu igrača. A za privikavanje na te životne uvjete, idealno bi bilo da sportaši provedu tjedan ili dva na toj lokaciji. Jer, kao posljedica igranja u takvim uvjetima, javlja se ubrzani rad srca, kratkoća daha, dehidracija, kao i brže umaranje...

- Nadmorska visina bit će nam veliki hendikep, jer se ne možemo prilagoditi u kratkom vremenu. No, morat ćemo se s tim suočiti i prihvatiti spoznaju da je Meksiko zbog toga u prednosti – kaže engleski izbornik Thomas Tuchel.

Za usporedbu, istaknimo da je u Engleskoj na najvišoj nadmorskoj visini u profesionalnom nogometu stadion „The Hawthorns” West Bromwich Albiona, koji je smješten na 168 metara nadmorske visine, čak 14 puta bliži razini mora od Azteca stadiona.

Meksiko je, pak, svoje dosadašnje četiri utakmice odigrao u uvjetima na koje su navikli. Triput na Azteca stadionu i jednom u Guadalajari (1566 m nadmorske visine). Meksiko je na svojoj kultnoj Azteci u 56 godina odigrao ukupno 89 utakmica, 70 puta je pobijedio, u 17 navrata je remizirao i pretrpio je samo dva poraza. U svih deset utakmica koje je odigrao na tri SP kojima je bio domaćin, ni jednom nije bio poražen...

- Svi naši suparnici znaju kad dolaze na Aztecu da će patiti. Tako će biti i sad s Englezima – rekao je bivši kapetan Meksika, Pavel Pardo.

- To je najzahtjevnije mjesto na kojem sam ikada igrao nogomet. Europskim je igračima jako teško igrati na toj nadmorskoj visini. Ne možete doći do daha, u prvom poluvremenu doslovno sam samo pokušavao disati – rekao je nekadašnji veznjak West Hama, Nigel Reo-Coker, koji je na Azteci igrao za Montreal u finalu Concacaf Lige prvaka 2015. godine.

Englezi se, dakako, najviše pouzdaju u sjajnog kapetana Harryja Kanea, koji je dosad postigao pet pogodaka na ovom SP. Vidjet ćemo hoće li izbornik Tuchel napraviti neke promjene u odnosu na dvoboj 16-ine finala protiv Konga, u kojem su Englezi Kaneovim golovima u završnici dvoboja preokrenuli rezultat i došli do Meksika. S druge, pak, strane, na ovom SP Meksiko još nije primio pogodak, a osam puta tresao je suparničke mreže.

Dodajmo i da je uvertira ove utakmice bila burna. FIFA je, naime, najprije obavijestila engleski i meksički Savez da će početak utakmice, zbog opasnosti od oluje i grmljavinskog nevremena, biti pomaknut šest sati ranije (umjesto u 18 sati, u podne po lokalnom vremenu!), međutim i domaćini i Englezi žestoko su reagirali, pa je FIFA nakon nekoliko sati promijenila odluku i utakmica će biti odigrana u prvotnom terminu...

MEKSIKO (4-3-2-1): Rangel - Sanchez, Montes, Vasquez, Gallardo - Lira, Mora, Romo – Alvarado, Quinones – Jimenez. Izbornik: Javier Aguirre.

ENGLESKA (4-2-3-1): Pickford - Spence, Konsa, Guehi, O‘Reilly – Rice, Anderson – Madueke, Bellingham, Rashford – Kane. Izbornik: Thomas Tuchel.