Sretan sam što su Španjolci svjetski prvaci. Sramota bi bila za nogomet da su Argentinci slavili nekim pukim slučajem, što se u nogometu događa. Ono što su Argentinci igrali u finalu ispod svake je razine - bio je to antinogomet. Respektiram njihovu agresivnost i način igranja, ali da u 120 minuta ne napraviš ništa konstruktivno i nogometno, to je doista sramota za njih. Čak i da su pobijedili, teško bi takvim izdanjem mogli biti ponosni.
Jako su mi se zamjerili, i to na duže vrijeme, posebno zbog ponašanja nakon utakmice. Suparnika moraš poštivati i nakon poraza, a to kako se većina igrača Argentine ponašala nakon utakmice već graniči s nekulturom.
Nogometno nemoćni, Argentinci su tijekom 120 minuta stalno ubijali ritam utakmice. Bilo je prekršaja, odugovlačenja, svađa... svega što im je moglo pomoći da ne dopuste Španjolskoj da igra svoj nogomet. Sudac Vinčić im je sve to tolerirao, morao im je puno ranije početi dijeliti kartone, a nemoguće je da je Paredes tek nakon utakmice dobio crveni karton, jer ga je morao dobiti ranije.
Takve su stvari pogubne za nogomet i to suci moraju spriječiti, moraju pronaći način da zaštite ritam utakmice, jer bez ritma teško je razbiti obranu kakvu su Argentinci demonstrirali. To im moram priznati - obranu su igrali jako dobro. Čak i nakon isključenja Fernándeza, kada su se branili s osam igrača, bili su jako dobri. Kažem osam jer Messi u obrani ne postoji. Posebno je obrambeno dobar bio Tagliafico koji je sjajno čuvao Yamala.
Međutim, previše riječi trošim na Argentinu, jer ona to nije zaslužila ni igrom ni ponašanjem. Ne znam je li Messi odigrao svoju zadnju utakmicu, ali vidjeli smo i da je on nemoćan čim ga se dovoljno udalji od gola. Još se jednom pokazalo koliko je Tuchel pogriješio u polufinalu protiv Argentine kada se nakon vodstva odlučio braniti.
Španjolci su apsolutno obilježili ovo prvenstvo, potpuno zasluženo su uzeli trofej, demonstrirajući u zadnje dvije utakmice fantastičnu nadmoć. Osobno sam vjerovao u Francuze, ali način na koji su ih Španjolci pregazili u polufinalu bio je nevjerojatan. Ta je utakmica uistinu bila finale, koliko god su i Francuzi ostali dužni.
Puno sam kroz godine gledao razne dobne kategorije u Španjolskoj, pokušavao sam što je moguće bolje dokučiti tajnu njihovih uspjeha. Ono što je zanimljivo i uistinu kod njih jako prepoznatljivo - već godinama imaju sjajno razrađenu strategiju razvoja mladih igrača u svojim akademijama. Ne inzistiraju toliko na sustavu igre, može to biti i 4-3-3, ili 4-2-3-1, ili 4-4-2, nešto rjeđe 3-5-2. Nije im to presudno.
Presudni su zahtjevi u igri, a prije svega dva njima "sveta" postulata. Prvi je kontrola utakmice kroz posjed lopte, a drugi je brza reakcija po izgubljenoj lopti. Sve što rade baziraju na tome, to su osnovni principi koje mora proći svako dijete u Španjolskoj. Doktorirali su takav nogomet, njihovo je pozicioniranje za vrijeme igre gotovo uvijek optimalno, što im stalno omogućava da imaju igrača više na raspolaganju kad grade svoje napade. I zato ih je jako teško pritisnuti, a još teže uzeti im loptu.
Nisu Španjolci posebno brzi, daleko od toga da pucaju od moći ili skočnosti. Daleko su po tim parametrima od Francuza, a svejedno su ih deklasirali u polufinalu. Sve temelje na tome da su igrači uvijek na raspolaganju suigračima, da se presing po izgubljenoj lopti radi odmah i bez premišljanja, te da je druga lopta uvijek kod njih. Rodri je osvajač Zlatne lopte, a kad ga idemo secirati vidjet ćemo da nije posebno brz ili jak, nije klasični dribler ni izraziti kreativac, ali je uvijek na drugoj lopti, uvijek je tamo gdje treba biti da zatvori suparnika.
Španjolski igrači u toj svojoj prepoznatljivoj nogometnoj izobrazbi stječu poseban instinkt, odnosno sposobnost da sekundu ranije od suparnika "snimaju" razvoj situacije na terenu i prepoznaju ono što će se dogoditi. Igrači koji nisu prošli takvu školu u pravilu kasnije reagiraju i zato teško stižu tamo gdje bi trebali biti, koliko god eventualno bili brzi. Španjolci su u tom segmentu fenomenalni, impresivno je bilo vidjeti kako tehnički dobra Argentina ne može ni slučajno otvoriti napad, jer su im svi koridori na vrijeme zatvoreni.
Kod Španjolaca stoga u igri mogu proći i sporiji igrači, bitno je samo da se drže postulata posjeda i presinga po izgubljenoj lopti. Gledao sam jako puno treninga španjolskih momčadi, gledao sam i nekoliko dobnih kategorija i svaki put se uvjerio kako njihovi talenti s odrastanjem postaju sve bolji u ta dva njima "sveta" segmenta.
Španjolci katkad imaju problem da im posjed bude jalov, pa su zato i u finalu morali čekati 106. minutu da zabiju gol. Njihov posjed lopte je besprijekoran, ali pretvara se u pakleno oružje kada na krilima imaju igrače koji će svojom klasom iskoristiti loptu koja im je pravovremeno stigla i stvoriti poziciju za gol. Međutim, nema ni Španjolska puno tih moćnih krila. Njihovi veliki klubovi u pravilu kupuju takve igrače, kako bi oni golovima okrunili tu premoć u posjedu.
Na Euru 2024. Yamal i Nico Williams bili su sjajni i Španjolska je stoga puno lakše stvarala šanse i zabijala. Na ovom turniru Yamal zbog ozljede nije bio u pravoj formi, vidjelo se to jasno u njegovoj igri, a Williams je ulazio samo sporadično. Zamislite kako bi Španjolska tek bila dobra da su njih dvojica bili onakvi kakvi mogu biti?
Španjolski izbornik De la Fuente stalno pokazuje kako pripada tipičnoj španjolskoj školi nogometa, ali je na SP-u jasno pokazao i koliko je pragmatičan te koliko je sklon određenim prilagodbama u stilu igre, kako bi ostvario željeni rezultat. Posebno to vrijedi za vrhunski odrađenu defenzivnu ulogu njegove ekipe u srazu s Francuskom.
Svu analizu Španjolske završio bih tako da se malo okrenem našim Vatrenima. Mi smo nogometno iznimno nadarena nacija, što smo u dosta minuta prezentirali (i) na ovom turniru. Možemo i mi biti u tom segmentu dobri kao i Španjolci. Ono gdje nam oni rade razliku jest ta reakcija po izgubljenoj lopti. Ta je reakcija nešto s čime se ne rađaš, nego to moraš uvježbavati. I ne možeš takve stvari uvježbavati na 10 treninga ili godinu dana. Ne, to se treba raditi od malih nogu, usaditi takav pristup našim klincima, jer oni će to upiti. Što su mlađi, trebat će im manje vremena. Zato se trebamo spustiti u mlađe kategorije, razraditi sustav vježbi i sigurno ćemo od toga profitirati. Trebamo se samo dogovoriti o tome što nam je prirodno i dostupno te ustrajati na tome.
Jasno je da se ne možemo osloniti na fiziku i moć kao što to rade Francuzi, Englezi ili Afrikanci. Nismo takvi niti ćemo ikada biti. I ne treba od toga raditi dramu. Španjolci nisu dramatizirali nego su pronašli model. Njihov trijumf nacijama poput naše može biti jako dobar putokaz za budućnost...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....