Nikad nije bio zreliji kao lider. Desna ruka Luke Modrića, uvijek je znao koliko je bitan na terenu i to se vidjelo iz svemirske postaje, ali tek u "staro doba" do kraja se uživio u ulogu vođe. Premda je to njegova jaka crta i uvijek je bio voljan pomoći mlađima. Ivana Perišića u Njemačkoj je bilo teško gledati. Jednako kao i Hrvatsku. Nespremni za velika djela, i on i ona. Na Svjetskom prvenstvu je sve drugačije. Iako je prošao najtežu ozljedu, od četvorice senatora – Modrić, Perišić, Kramarić, Kovačić – danas je najbolji. Potvrdio je to i s Engleskom. Zujalo im je od njega u glavama.
Još od kvalifikacija za Euro 2016. godine on je "key man" hrvatskog napada. Znalo se da Luka Modrić moderira, tko drži obranu, a tko su prateći vokali, ali Modrić je u reprezentaciji trebao svojeg Ronalda ili Benzemu kao što ih je imao u Real Madridu. Među Vatrenima taj je bio – Ivan Perišić! Prije svih. Hrvatska s njim i bez njega nije bila ista momčad. Kad se ozlijedio, to se savršeno vidjelo. Reprezentacija je plakala. Cijeli sustav 4-3-3 ili 4-2-3-1 urušio se kao domino kocke. Iako je izbornik upravo ovdje u SAD-u iskušao opciju s trojicom stopera, sada opet ima s kim igrati nogomet s krilima. Ima jer ima Perišića. Kao u Rusiji i Kataru. Autora šest pogodaka i isto toliko asistencija na najvećim svjetskim smotrama. Daleko najbolji među Hrvatima. Prvi nakon Lionela Messija koji je asistirao na četiri Mundijala zaredom. Perišić nikad nije ganjao brojke, a od njegovih brojki čovjeku bi se moglo zavrtjeti u glavi.
Luka Modrić je na svjetskim prvenstvima od 2006. godine, u Južnoj Africi nismo igrali, a Ivan Perišić i Mateo Kovačić krenuli su 2014. U prosjeku je nanizao više minuta od Modrića. Hrvatska s njim ima prodornost i dubinu. On je šilo i bat. Probada i dokrajčuje. Mnoge je obrane probušio i zatukao. Za to mu nije trebao holivudski scenarij, pisao ga je sam. Režirao, producirao i odigrao. Za Oscara.
U ogledu s Engleskom dobio je ulogu wing-backa koja znači golemu potrošnju u oba smjera. Nije sve stigao u obrani, ali još jednom je bio među boljima. Za njega nemamo alternaciju i danas je jedno od krucijalnih pitanja – može li izdržati? Ostanu li Vatreni dugo u turniru, netko će morati povremeno uskočiti. Makar i nije specijalist za krilo. Barem na desetak-petnaestak minuta, ali Perišića bi na pravi način zamijeniti mogli samo maheri poput Viniciusa, Dembelea... Nije se slučajno Hansi Flick za njega zagrijao i kad mu je bilo 36. Novinari će ga usporediti sa švicarskim vojnim nožićem koji ima rješenje za svaku situaciju, oslikati kao maratonca s loptom, diveći se njegovoj fizičkoj moći, ali iako će nekima djelovati kao perpetuum mobile, stroj koji ne ostaje bez energije i gura naprijed, granice postoje. Gdje su, odredit će najteže utakmice nokaut-faze, ako do njih dođemo. A trebali bismo.
Kad je počeo igrati za Vatrene, borio se za mjesto u momčadi, među ostalima, i s Ivicom Olićem, danas prijateljem i trenerom. Na Euru 2012. startao je protiv Republike Irske i Italije, a sa Španjolskom prednost je dobio Danijel Pranjić. Od Brazila nije imao doraslu konkurenciju, a Ante Rebić najozbiljnije mu je puhao za vrat. Pamti se Dalićeva izjava nakon američke turneje 2018. da je "Rebić preskočio Perišića, pa neka sada ponovno Perišić preskoči Rebića". U Rusiji su okupirali lijevu i desnu stranu, nikad nismo imali jaču krilnu igru. U Kataru mu je iza leđa stajao Mislav Oršić, povremeno je bio Marko Pjaca, u neko je vrijeme nametali su se Josip Brekalo i Luka Ivanušec. Znao ga je izbornik pomaknuti na beka kako bi igrao netko od njih, ali nitko nije bio blizu da ga zaista istisne.
U Rusiji je zamijenjen u produžetku s Danskom i Rusijom, ali to je bila taktička odluka, izdržao je svih sedam utakmica. U Kataru također. Ako bi Hrvatska bila toliko dobra da ponovno prodre sve do finala, ovaj bi put morao odigrati osam. Izgurao bi i tih osam, sa 37 i svime što je iza njega, ali u pojedinim susretima trebala bi mu pomoć. Treba i bitno mlađima. Tajna njegove dugovječnosti u sportskom je životu i predanom treniranju, ali i genima. Kao mlad imao je čak više manjih ozljeda, no tada nije ni bio toliko profesionalan. S godinama je naučio.
Vatreni su u Rusiji i Kataru na putu do medalja četiri puta prošli udarcima s bijele točke, on nije pucao niti jednom, a radi to jako dobro, pa hoće li ovdje imati i to iskustvo? Osim zlata, to je valjda jedino što mu nedostaje da se kompletira njegova priča. I poneki gol, da nakon što je uspio kao asistent bude i strijelac četiri puta zaredom na Mundijalu. Cristiano Ronaldo je rekorder, zabijao je na pet uzastopnih svjetskih prvenstava, a igra i šesto. Samo još četvorica su to uspjela na četiri: Lionel Messi, računajući i SAD, Nijemac Miroslav Klose od 2002. do 2014. godine, čuveni Brazilac Pele od 1958. do 1970. godine te Nijemac Uwe Seeler također na istim turnirima kao i Pele. Perišić je u Brazilu dao dva gola, u Rusiji tri, a u Kataru jedan. Hrvatskoj donosi smiješak. Netko će kazati - nije više na vrhuncu! Nije, ali ni izdaleka ga nitko u reprezentaciji ne ugrožava. I dalje je suvereno najbolje hrvatsko krilo koje može biti protagonist i protiv Engleske. To navijače hrabri. I mora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....