Vatreni su postali nogometni gigant! Mnogi misle da je logično da smo drugi planet za Italiju...

Kao debitanti smo na EP-u 1996. pokazali prve obrise nove reprezentativne stvarnosti. Zanimljivo, otpali smo nakon dvojbenih sudačkih odluka. Na SP-u 1998. potvrdili smo te dojmove i umalo ušli u finale. Kad je Hrvatska u iduća četiri izdanja svjetskog turnira triput pala u skupini, a jednom nije ostvarila vizu, pretežno kod nas, a posljedično i u svijetu širila se teza o "maloj državi i jednokratnoj velikoj priči".

Što je točno, u svijetu, ne samo u nogometu, Hrvatska je mala stvarnost. No, u eri kada demografija stenje pod pritiskom realnosti, hrvatska je reprezentacija pozlatila srebrom i (povezanom) broncom svoj globalni nogometni status. Okitila ga je stalnim plasmanom na velike turnire, srebrom u Ligi nacija, ali i žilavošću koja se ogleda u ispraćaju legendi srebra u povijest te sposobnošću da ih se nadomjesti mlađim snagama za nove iskorake.

Sve navedeno nam potvrđuje kako je hrvatska reprezentacija kontinuitet uspješnosti te, unatoč limitima baze, domaćim unutrašnjim previranjima i slabostima, snaži status giganta globalne reprezentativne scene. Kod nas često odjekuju drugačija zvona, jer mnogi misle da je dobro samo ako se dohvati postolje. Mnogi misle da je normalno da Njemačka već treće SP ne može dalje od prve nokaut-utakmice, što je još uspjeh jer su poslije osvajanja Brazila 2014. upisali dva uzastopna pada u skupini.

Mnogi misle da je logično da smo druga planeta za Italiju, četverostrukog prvaka svijeta, koja već treće izdanje zaredom gleda SP na malim ekranima. Nije stvar biti bljesak, nego je ključno za Hrvatsku da je stalno prisutna u elitnim salonima svjetskog nogometa. I takav status uživa i u svjetskim medijima i globalnim javnim doživljajima. Natjecateljski postoje usponi i padovi, i najvećih, pa kako ne bi to bilo i za manje zemlje.

Ono što je Hrvatskoj ovo SP osiguralo kao "nagradu", to je uvjerljiv dojam da ona ostaje dio tih viših kvalitativnih razina. Bez obzira na silazak sa scene neponovljivog Luke Modrića. Svojim je djelom, ponašanjem i strastvenim pristupom nacionalnom dresu inspirirao mlađe snage i pokazao im put kojim treba ići da Hrvatska i dalje bude moćna Hrvatska. Kako je svijet ispraća sa sedmog joj SP-a od osam u proteklih (samo) 28 godina, s ogromnim respektom, to je potvrda da je Hrvatska bila veliko osvježenje od početka, da se dokazala kroz skoro tri desetljeća i da taj svijet prepoznaje novu generaciju kao sposobnu da nastavi tim utabanim stazama.

Nakon ovog SP-a u to, ali trajniju visoku vrijednost reprezentativnog nogometa Hrvatske, morali bismo biti, napokon, uvjereni i svi kod kuće. Bili smo, jesmo i bit ćemo dio velikog đira. To saznanje je najjača medalja s ovog SP-a...