Bez obzira na trenutačne forme, realan je argument onih koji smatraju da je Portugal favorit u dvoboju s Hrvatskom. Njihova reprezentacija ima niz klasnih igrača, aktera najjačih klubova na svijetu. Oni su bili i prvaci Europe i čak pet puta polufinalisti Eura. No, na SP-u je tradicija Portugala značajno tanja. Bili su polufinalisti 1966. (treće mjesto) i 2006. (četvrto), ostali su nastupi bili ispod te razine, čak i s više ispadanja u skupini, odnosno izostanka plasmana na SP. Nije baš logično da je jedna reprezentacija uspješnija na jačem turniru, kao Euro, a da posrće na SP-u. Hoće li biti tako i ovaj put?
Hrvatska je u bitno kraćoj povijesti ostvarila tri medalje, između ostalog i jedno finale. Za razliku od Portugala, ona bolje igra na SP nego na EP. Ono što je veže, i to negativno, za portugalsku selekciju, to je tradicija slabijih rezultata te ukupnog dojma fizičke inferiornosti. Uzrok? Uvjerljiv je dojam da je Portugal momčad koja ima sličan način (tehnički) igre kao Hrvatska, ali je u fizičkom kontekstu (brzina i motorika) moćniji. Zato uspijeva nametnuti svoju tehničku ideju igre.
Što se onda može očekivati u ovom srazu za osminu finala?
Prije svega trebamo naglasiti da su na ovom prvenstvu neke “papirnato” inferiornije selekcije bile bolje od favorita. Kako su to uspjele? Prije svega taktičkom disciplinom, čvrstim blokom i odvažnošću da napadnu kad se pruži prilika. U tom smjeru vidimo i opcije za Hrvatsku protiv favoriziranog Portugala. Zna se da imaju sjajne tehničare, više brzonogih igrača, što jest njihova prednost. No, vidi se da Portugal na ovom turniru ne djeluje fizički svjež, što posljedično otežava njihovo tehničko nametanje suparniku. Primjetno je da takav status forme generira nervozu igračima koji su navikli lomiti suparnike i tempom i kombinatorikom.
Portugalski reprezentativci su mahom članovi (naj)jačih europskih klubova, a nekolicina su akteri saudijske lige. Ritam potonje lige nije “svjetski” i to se osjeti kod nekih igrača. No, problem su i akteri europskih klubova, jer više-manje svi imaju okvirno 50-ak utakmica prošle sezone, plus 7–9 reprezentativnih nastupa. Uz to, svi igrači klubova koji su nastupili na Svjetskom klupskom prvenstvu lanjske godine imaju praktično spojene sezone, uz premalo odmora. Posljedice su da je više igrača iz Martinezovog užeg izbora imalo tijekom sezone pretežito mišićne ozljede, odnosno da nisu u optimalnom ritmu…
Hrvatska je ušla dizelaški u ovaj turnir, ali počela se dizati i protiv Gane je demonstrirala nogomet koji joj najviše odgovara. To je nametanje posjeda i kontrole ritma utakmice. Dalić nema brzine u napadu, ima nekoliko igrača opterećenih pauzama, ali kao da je kroz grupnu fazu to kompenzirano kroz vidljiv rast samopouzdanja te temeljne snage Vatrenih, a to je homogenost grupe. Na tim osnovama (način igre, borbenost, motivacija i kompaktnost) Hrvatska može smanjiti razliku brzine igre u korist Portugala, a njihova nervoza uslijed manjka svježine nogu, da bi se oplodila svježina tehničkih ideja, može dodatno podići dionice Vatrenih. Naime, na tehničkom planu Hrvatska nema što zavidjeti suparniku, i ako se fizička komponenta dovede do razine portugalske aktualnosti forme, onda će to biti nadmetanje u kojem Dalićeva vrsta itekako može nauditi Martinezovim ambicijama.
Dalić će vjerojatno izvesti sličnu postavu kao protiv Gane, moguće 1–2 izmjene ili rotacije pozicije, ali u osnovi je to manje važno od ključnog pitanja taktičkog pristupa. S četvoricom, praktično petoricom veznih igrača, Hrvatska je u stanju, potvrdilo se, nametnuti se igrom svakom suparniku.
Pritom se s jačima treba zgusnuti u srednjem bloku, spustiti ritam i administrirati energiju, zatvarati prilaze Livakoviću i potencirati njihovu nervozu ako im hitrina ne donosi uobičajenu prednost. Da bi se u tome bilo uspješno, apsolutno najvažniji faktor je koncentracija. Hrvatska ovaj put ne smije pokloniti ama baš niti jedan prekid, korner, slobodnjak, zaboraviti na neko dupliranje ili zatvaranje koridora.
Estetika je nebitna, najvažnija je učinkovitost jer ovo je isključivo natjecateljska partija. Tradicija, glamur, tehničke procjene kvalitete i prognoze uglavnom idu u korist Portugalu. No, kako je kazao izbornik Paragvaja, igra se protiv 11 suparnika na terenu, a ne protiv mitova, tradicija i predrasuda. Hrvatska to može i uvjereni smo da će pokazati najbolje od sebe. Za koliko će to biti dovoljno, pitat će se i suparnike te nogometnu sudbinu, koju se nekad priziva sebi odvažnošću i vjerom u svoje snage. One koje su Hrvatsku tri puta učinile akterom onog postolja kojem Portugalci streme punih 60 godina…











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....