Osjećamo optimizam. Dva američka dana bila su dovoljna da se opipa bilo nacionalne vrste, Hrvatska je u Ameriku došla po veliki rezultat, takva energija isijava. Lošiji pripremni nastupi nisu pokolebali ni izbornika niti igrače. Postavljen je cilj proći skupinu jer nikad ne treba trčati pred rudo, a Njemačka je pokazala da se možeš poskliznuti, međutim, duboko u duši ulazak među 32 nikoga neće zadovoljiti, pogotovo ne Luku Modrića, Ivana Perišića i Zlatka Dalića.
Skromne najave, ali veliki optimizam
Premda je izbornik u najavama skroman i decentan, kapetan, senatori i on vjeruju da u Americi mogu osvojiti još jednu medalju. Pritom nam je teško i zamisliti da bi Modrić, na pragu 41. rođendana, išao na Svjetsko prvenstvo kad ne bi mislio da su sposobni ponovno ispisati povijest. Samo to da bude na jednom Mundijalu više nije pogonsko gorivo koje ga tjera. Ne, nema šanse. Modrić priznaje najveće domete, vidjelo se i po tome koliko ga je pogodilo što Milan nije izborio Ligu prvaka, i po suzama u Leipzigu prije dvije godine nakon ispadanja od Italije. Mislimo da negdje duboko u svojoj intimi mašta čak i o tituli, jedinom što mu nedostaje. Novi povijesni rezultat prebrisao bi i zadnje Lukine suze.
No, pred vratima je Engleska i bitke koje će pokazati pravu istinu o Hrvatskoj. Kad su probijene psihološke barijere da smo mali te smo se počeli postavljati s gardom prvaka, stigle su medalje. Kolektivno samopouzdanje stečeno kroz Rusiju i Katar jedan je od najjačih aduta. Svjetsko prvenstvo u Americi 1994. nam je ukradeno. HNS je ponovno postao član FIFA-e u srpnju 1992., prije početka kvalifikacija, ali nije nam dopušteno da u njima igramo s obrazloženjem kako bismo narušili snagu skupine u koju bismo ušli. Da, netko je znao da ćemo poremetiti planove favoritima i postati otrov za velikane.
Spektakularni Vatreni
Nikad nećemo znati koliko bismo imali medalja da je Hrvatska igrala na svjetskim prvenstvima od prvog izdanja, čak ni da je mogla 1994. biti u SAD-u, ali sada je ovdje. Sa Švedskom smo na diobi sedmog mjesta u povijesti na najvećoj smotri. Više su odličja osvojili Brazil, Italija, Njemačka, Argentina, Francuska i Nizozemska. Španjolska i Engleska bile su svjetski prvaci, ali ta jedna medalja im je jedina. No, spektakularan je podatak – otkako se Hrvatska pojavila, veći broj odličja uzele su samo Francuska i Njemačka, četiri, a nama pripada "bronca epohe" jer jedini imamo tri. Po kontinuitetu nazočnosti u vrhu treća smo najuspješnija nogometna nacija na svjetskim prvenstvima u posljednja dva i pol desetljeća.
Dok su 1998. i 2018. bile špice generacija velikih igrača koje su dugo srastale zajedno i padale na ranijim iskušenjima, kad su se već mogle vinuti u orbitu, Katar je došao kao najjača potvrda moći i žilavosti, a Amerika? Mnogi u svijetu misle da će to biti hrvatski post festum, ali ako zavirite u hotel Aka, ovdje se nitko s time ne slaže. Možda pojedini igrači koji nisu napravili velike stvari imaju manje vjere, međutim, vode ih prekaljeni borci iz najprestižnijih arena koji i dalje vjeruju da mogu.
U komunikaciji, na treningu, odlično je raspoloženje i pozitivna vibracija, a sad je glavna tema igračka snaga. Ne zatvaraju se oči pred određenim problemima. Nitko ne pomišlja na poraz od Engleske, a bod bi zadovoljio planove. Nije imperativ prvo mjesto u skupini, no Vatreni smatraju kako je bitno krenuti sunčanom stranom ulice, a ne krivim korakom kao u Berlinu sa Španjolskom.
Protiv Engleza ipak s četvoricom u obrani?
Prema informacijama koje imamo, Dalić je bliže da na Englesku ipak ide u formaciji s četvoricom u obrani, što bi moglo biti 4-2-3-1 ili pak 4-3-3. Prije ogleda s Belgijom kazao je igračima da je to generalna proba za Tri lava, no nakon što je sve vidio i provjerio te dobio još bolji uvid kako tko reagira u sustavu 3-4-2-1, a kako u 4-2-3-1, skloniji je zaigrati na dobro poznatu kartu koja je prolazila godinama i ostati vjeran staroj formaciji. To zasad ipak treba pisati sa zadrškom, jer definitivno će sve biti jasno kad stožer odradi zadnju analizu i posloži strategiju, nakon što izvještaj i sugestije ponudi Dražen Ladić, koji je gledao Engleze u Orlandu.
Jedno su prijateljski susreti, koji su mnogima bili šareni, drugo Mundijal, no forma i spremnost igrača činjenice su koje se ne mogu prebrisati preko noći, pa izbornik ima ozbiljan posao kako sastaviti početnu postavu. Iako će on reći da je već zna. To sigurno neće biti istih jedanaest koji su krenuli sa Slovenijom, iako je u tom ogledu sustav bio 4-2-3-1. Padaju šanse Luki Vuškoviću, a rastu Marcu Pašaliću. No, dovoljno je vremena da se o svemu promisli.
Hrvatskoj treba jedna velika utakmica kako bi dodatno osnažila spoznaje i dala zamah optimizmu onima kojima treba više empirijskih dokaza, zato ogled s Tri lava ima golemu važnost, jer nakon poraza od Brazila i Belgije ova momčad mora pokazati da je kadra dobivati najjače. Ili barem napraviti ono što je na Mundijalu ključno – izvući povoljan rezultat. Ekipa koja je spoj iskustva i mladosti na iznimnom je iskušenju, za neke igrače SP će biti ispit života koji će reći sve o sadašnjosti i ponešto o budućnosti Vatrenih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....