Zamislite zbog čega plaču Brazilci! Vatrene čeka velesila koja je - nikad slabija?

Nepune tri i pol godine nakon najveće utakmice s Brazilom u četvrtfinalu SP-a, koja ima status jedne od naših mitskih pobjeda, Vatreni će u Orlandu ponovno odmjeriti snage sa Selecaom. Sraz je prijateljski, kontekst sasvim drugačiji, atmosfera će biti opuštena, ali na terenu obje će se ekipe htjeti pokazati. Brazilci nose bol i inat, želju za revanšom, pa makar i najmanjim, a Vatreni motiv dokazivanja da i sada vrijede.

Carlo Ancelotti dovodi momčad bez Neymara i sa samo šestoricom startera sa stadiona Education City u Dohi – Alisson Becker, Danilo, Marquinhos, Casemiro, Raphinha i Vinicius – i jednoga kojega je Tite uveo s klupe – Alex Sandro. Zlatko Dalić na popisu drži tek petoricu iz početne postave, pritom nema nikoga iz obrane – Juranovića, Lovrena, Gvardiola, Sose. Na listi su Livaković, Modrić, Kramarić, Mario Pašalić i Perišić. Iako postoji dojam da se Hrvatska ne mijenja, nije to baš tako. S klupe su ušli Vlašić, Majer i Budimir.

Brazil je danas slabiji nego u Kataru jer nema Neymara, kojega bi Talijan ipak mogao voditi na Mundijal, ni Rodryga, a nijednu kritičnu točku nije sanirao. U međuvremenu nije afirmirao novu svjetsku zvijezdu. Ancelottijev kadar elitan je samo na tri pozicije – vratar (ako se takvim smatra čuvar mreže Liverpoola), stoperi – Marquinhos i Gabriel (pritom prvoga volimo i mi i Real jer toliko nam je sreće donio) – i krila – Vinicius i Raphinha. I to je sve.

Brazil nije elitan u veznom redu, ima dobre centarfore, ali ne svjetsku top-klasu, a posebice je tanak na bekovima. U Kataru su protiv nas desno i lijevo bili stoperi Militao i Danilo, a Ancelotti javno govori kako taj problem nije riješen te su bekovi bolna točka. Hej, zamislite Brazil koji plače što nema bekove. O tempora, o mores, zavapio bi Ciceron. Ponovno kao rješenje nude Alexa Sandra, koji je u Dohi ušao s klupe.

Talijan je pozvao samo petoricu veznjaka, a Dalić čak devetoricu. Iako od trojca Modrić – Brozović – Kovačić ima samo Luku, a Kovu će dobiti ponovno za Mundijal, Hrvatska i dalje ima najmanje egal, a vjerojatno i bolju sredinu terena od Selecaa, čije su perjanice još uvijek Casemiro i Fabinho, sada član saudijskog Al-Ittihada. Nemaju ni beka kao što je Josip Stanišić, a još da je lijevo Joško Gvardiol! Sigurno su bolji samo na stoperima i krilima.

Zato u utakmicu u Orlandu Hrvatska mora ući bez prevelikog respekta i sa samopouzdanjem. Nije nam presudna pobjeda, ali dobro bi došla injekcija dodatne sigurnosti uoči Svjetskog prvenstva. Pred sobom će imati ime koje inspirira, ali ne i momčad od čije se snage drhti. Što ne znači da ih se smije podcijeniiti jer koliko god to nije "jogo bonito", brzi su i lako ti natrpaju mrežu.

Gledajte ovo, među 26 igrača koje je nanizao Carlito čak 11 ih ne igra u ‘ligama petice‘, već u klubovima kao što su turski Galatasaray i Fenerbahče, ruski Zenit, saudijski i brazilski; čak trojica su iz Flamenga i jedan iz Botafoga, i to ne mladi koji nadiru nego u ozbiljnim igračkim godinama. Među njima i itekako znana imena Danilo i Alex Sandro. Dalić i bez Kovačića i Gvardiola na listi ima više igrača iz ‘petice‘ (17) nego Ancelotti (15).

Hrvatska je još dvaput ranije igrala s Brazilom na Svjetskom prvenstvu, radilo se o prvoj utakmici u skupini. Primjerice, u Berlinu 2006. godine, kad su Kanarinci dobili 1:0, imali su 20 od 23 igrača iz ‘petice‘: četvoricu iz Reala, trojicu iz Milana, tada ponajboljeg kluba Europe, dvojicu iz Intera, po jednoga iz Bayerna, Barcelone, Arsenala, a imena su bila Ronaldo, Ronaldinho, Kaká, Roberto Carlos, Adriano, Cafu... U Sao Paolu na otvaranju 2014. godine iz ‘petice‘ je bilo 16 igrača od 23, pritom perjanice Neymar, Marcelo, Thiago Silva, Dani Alves...

Carlo Ancelotti ima još mnogo toga za popraviti do Mundijala

NELSON ALMEIDA Afp

Sada imaju po jednoga predstavnika iz Reala, Barcelone, PSG-a i Liverpoola, dvojicu iz Arsenala, Manchester Uniteda i Chelseaja, a od petnaestorice iz ‘petice‘ radi se i o igračima Brentforda, Bournemoutha, Lyona, Rome, Juventusa, koji nije ni sjena nekadašnjeg.

Točno je da su klubovi naših još nešto manje zvučni, posebice kako nema dvojca iz Manchester Cityja – najjača imena imaju Bayern, Milan i Inter.

Svako svjetsko prvenstvo koje je odigrano na američkom tlu osvojile su reprezentacije iz Latinske Amerike – mogu li Brazil i Argentina to, ili će tradicija pasti? Selecao će nešto o sebi kazati u ogledima s Francuskom i Hrvatskom. Znaju zašto su baš te dvije ekipe odabrali za partnere. Prije prethodnog Svjetskog prvenstva u SAD-u 1994. godine pisalo se da Brazil nikad nije bio lošiji i suhoparniji, da ima samo dva asa najvišeg ranga koji podsjećaju na pravi Brazil – Romário i Bebeto – te pretežno radničku ekipu predvođenu Dungom. Na kraju je osvojio. Nikad ih se ne smije zapostaviti, ali pitamo se jesu li ikad imali skromniji igrački kadar. Nećemo vagati sve od 1930. godine jer prava usporedba je nemoguća, ali – teško. Međutim i takvi su ovog trenutka peti favorit za osvajanje Mundijala, po kladionicama. Iza Španjolske, Engleske, Argentine i Francuske. U Kataru smo ih detronizirali jer bili su - prvi favoriti!