Poraz od Engleske može nam poslužiti kao pokazatelj da aktualna Hrvatska nije reprezentacija koja može gajiti veće ambicije na Svjetskom prvenstvu. To je realnost koju smo naslućivali i prije dolaska u SAD, sada smo dobili značajnu potvrdu toga. Poraz od objektivno bolje, fizički i brzinski moćnije te organiziranije reprezentacije nam ujedno daje naslutiti i neke pozitivne stvari, koje mogu doprinijeti osnovnom cilju - prolasku grupe.
To je prije svega dobra reakcija na dvostruki šok u prvom poluvremenu, kada su Vatreni prije svega vlastitim pogreškama (nesmotrenost Modrića za kazneni udarac te nesmotrenost obrane koja je pustila Kanea da sam poentira nakon kornera) dobili dva pogotka iz prekida. Nije se lako vraćati u egal nakon takvih propusta, ali Vatreni su pokazali, kroz nekoliko vrlo dobrih akcija, kako mogu uzvratiti snažnijem suparniku.
Najave o snažnom defenzivnom bloku, uz format s tri braniča, pokazale su se jalovima
Engleska je dojmljiva na planu brzine na bokovima, kao i u fizičkoj nadmoći u svim linijama. Zato Tuchel igra najviše na tu kartu, pa mu je geometrija igre prilično jednostavna. To je gradnja akcija za proboj krila i napad dubine, i kao druga opcija iskorištavanje širenja suparničke obrane (da blokira engleska krila) da bi se kroz središnjicu dolazilo do završnice. Pritom je Tuchel ipak nešto manju kreativnost svojih vezista zamaskirao pokretljivošću znalca Kanea, koji se vraća čak do stopera da bi svojim preciznim dodavanjima i okomicama inicirao napade svoje momčadi. Tu je ideju Tuchela u prvih desetak minuta u veliki problem doveo visoki presing Hrvatske. Dojam je da je to iznenadilo Engleze, koji su imali više tehničkih pogrešaka u izlasku iz presinga. Sreća je bila za njih da su im Vatreni svojim pogreškama omogućili dva „laka” pogotka, pa je sve dobro učinjeno od strane Hrvatske u prvom dijelu (pogoci Baturine i Muse nakon sjajnih akcija) kompenzirano.
Na stranu što je Dalićeva momčad imala minimalno veći posjed, jasno se naziralo da je obrana vrlo ranjiva, a da vezni red ne uspijeva krotiti rastući pritisak suparnika na posljednju liniju. Prema naprijed, na stranu akcije kod pogodaka, Hrvatska je iskazala već znane limite, uvjetovane prije svega manjkom brzine i posljedične dubine. Zato ona teško stvara šanse i postiže pogotke.
Protiv Engleske su sve te slabosti eruptirale u prvih petnaestak minuta nastavka. Gol Bellinghama simbolizirao je manjak kompaktnosti obrane, izostanak dupliranja (Vušković se povlačio umjesto da pomogne Mariju Pašaliću) i lakoću primitka pogotka. Treći povratak, obzirom na razliku u kvaliteti i fizičku nadmoć suparnika, bilo je teško očekivati. Zahvaljujući Livakoviću, engleska nadmoć nije poprimila veće rezultatske razlike, ali je u odnosu dometa dviju ekipa razlika bila više nego očita.
Najave o snažnom defenzivnom bloku, uz format s tri braniča (obrambeno 5), pokazale su se jalovima. Ne (samo) zato što taj sustav ne može biti dobar, nego zato što se isti mora bitno duže uigravati te djelovati unutar vrlo organizirane momčadi.
Hrvatska je taj format kratko uigravala, a nije nevažno što su važni igrači obrane izvan forme zbog duge pauze (Gvardiol) ili umora duge klupske sezone (Stanišić), ili (pre)mladi i neiskusni (Vušković) za ovakve utakmice.
Ono što je bio forte Hrvatske, vezni red, sada je nedorečen, s ključnim teretom Modrićeve situacije. Igrač koji je lider najvećih uspjeha reprezentacije, koji je dugo rješavao mnoge probleme u igri (i organizaciji), stigao je na SP nakon jednomjesečne pauze i operacije. To ga je poremetilo u fizičkoj pripremi, koja je svakako kompliciranija za igrača na pragu 41. godine. Dodatno je u ovoj utakmici Modriću bilo kompliciranije što ga je Dalić „gurao” naprijed, pa je bio više u gužvi sredine, gdje je teško dobivao lopte jer su ga Englezi posebno motrili i brzo napadali. Bez Modrića (i Kovačića) Hrvatska je teže izlazila iz presinga suparnika ili stvarala akcije kroz kombinatoriku kada bi se Englezi spustili u srednji blok.
Ukupno gledano, koliko god su slabosti Hrvatske tome doprinijele, Englezi su zasluženo trijumfirali. Vatreni sada imaju dvije utakmice s ipak manje potentnim suparnicima i za vjerovati je da će im biti jednostavnije nametnuti svoj forte (posjed i kombinatoriku) i posljedično doći do bodova. U svakom slučaju, za tu ambiciju trebat će Dalićeva momčad biti i logičnije posložena, fokusiranija i kompaktnija, naposljetku i organiziranija.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....