Cijena ulaznice prešla je šest tisuća kanadskih dolara. Hrvati i Portugalci danima su se natjecali u misiji koga će više biti na tribinama. Zajednica nacije s istočne strane Atlantika golema je, neki cijeli kvartovi su njihovi. I domaći stil života, kao da su u ribarskom gradiću kraj Lisabona. Kažu da je brojka između 300 i 400 tisuća. Kroz više generacija. Oni su jedan od naroda koji je često išao trbuhom za kruhom. Kao i Hrvati.
Hrvatska je dominirala protiv Paname, a za ovaj ogled ponovno je osvojila prostor za događanja, barem za dan utakmice, gdje je još jednom otvorena Hrvatska kuća. To nije htjela propustiti ni bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a ni dopredsjednik Vlade te ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković.
Među američkim Hrvatima u Dallasu, Torontu i Philadelphiji isticao se Steve Mešić, umjetničkog imena Ludin. On i kolega Jurica Grlić Jay-Lee ponudili su navijački hit - Idemo na vrh. Izvodio ga je na raznim zbivanjima, tako i u Philadelphiji. Kolinda se rasplesala na njegove note.
- Bio sam na svim utakmicama. Bilo je fenomenalno, odlično smo se Jurica, prijatelji i ja zabavili, u Toronto smo išli autom, vidjeli svašta, a bio sam i na događaju u Alexandriji u hotelu reprezentacije koji su organizirali Hrvatska turistička zajednica i HNS. Fotografirao sam se s Joškom Gvardiolom i Lukom Modrićem. Imam jako mnogo dojmova, divnih, baš je bilo sjajno. Igrači su jako skromni. Čine nam se kao holivudske zvijezde, a zapravo su na zemlji i ponizni – kazao nam je Mešić.
- Dok smo se šetali Torontom, sreli smo Stipu Modrića, oca Luke Modrića. Bio je jako ljubazan, svakome od nas dao je ruku, lijepo nam se zahvalio jer čestitali smo mu što je Luka odigrao 200 utakmica za reprezentaciju. U svakom gradu bilo je mnoštvo Hrvata, sjećat ću se ovoga cijeli život.
Posljednji navijački nastup imao je u Philadelphiji večer prije utakmice s Ganom. Pričalo se o njemu.
- Kolinda je čagala na naše rime. Bilo mi je zapravo jako čudno vidjeti je kako uživa u plesu na naše pjesme. Baš fora. Toga ću se zauvijek sjećati. Tekst smo napisali Jurica i ja, a glazbu je napravio Haris Rahmanović, koji inače radi s Bubom i Jalom.
Steve Mešić iskusan je glazbenik, reper, koji je u Hrvatskoj izdao dva albuma, da bi se prije deset godina preselio u New York. I postao uzdanica dijaspore.
- Živim u Astoriji, ovdje ima više od 200 nacionalnosti, možeš sresti Crnogorce, Francuze, Afrikance, odakle god želiš. Glazbom se bavim od 1999. godine. Iza sebe imam tri službena albuma, prvi s Aquariusom naziva "Iz ruke u ruku", potom sam objavio i drugi s Dallas Recordsom "Snove satkao sam od ulica". Dolaskom u Ameriku krenuo sam surađivati s Darkom Juranovićem, s kojim sam napravio treći album, a sad, nakon dvije godine stanke, odlučio sam napraviti navijačku himnu jer Svjetsko prvenstvo bila je velika šansa da se nešto snimi. Moja dugogodišnja želja bila je da se napravi himna za Vatrene, a imali smo sreću da smo bili inspirirani i da smo dobili odličan instrumental. Letio sam zbog spota u Hrvatsku na četiri dana, snimali smo ga na vrhu Velebita i u kamenolomu u Zagrebu. Bilo je fantastično.
Kako Hrvati koji žive u Americi komentiraju sve što se događalo na ovom Svjetskom prvenstvu?
- Slave i vesele se. Nismo postavili pred Vatrene velika očekivanja, iako ću reći da imamo igrače kao što je Petar Sučić, a za Martina Baturinu ću kazati, ne kao znalac, nego kao fan, da bi mogao biti nasljednik Luke Modrića,
Drugi susret u Torontu donio je Portugal, a ta država odigrala je ulogu u njegovu životu.
- Živio sam u Zagrebu, no bio sam u vrlo gadnoj financijskoj situaciji. Rastao sam se, izgubio biznis jer vodio sam mali catering, sve se raspalo, završio sam s 32 godine kao dostavljač i vidio da ne ide tako dalje. Shvatio sam da ne mogu više živjeti studentski život, da moram napraviti nešto za sebe, majku i baku. Sjeo sam na bicikl i vozio od Zagreba upravo do Portugala. Krenuo sam s dvadeset eura u džepu. Potom sam došao do New Yorka, gdje sam se skrasio. Danas sam sretno oženjen, bavim se prijevozom. Koga god treba i što god treba. Stavim u auto i odvest ću što god želite i na Mjesec.
Još jednom se vratio na Gvardiola.
- Imam vizitku s QR kodom za moju navijačku himnu. Dao sam je Jošku Gvardiolu, rekao mu da gurne malo himnu... Ispao je car, on je vrhunski momak. Vrlo jak dojam ostavio je na mene, svi su carevi, ali Joško je legenda. Što se Modrića tiče, mislim si – čovječe, takva je zvijezda, a ima volje slikati se sa svakim.
Ludin na Facebooku ima devet tisuća članova, dobio je pozornost medija. Nije jedini, mnogi i u navijačkom miljeu, a kamoli glazbenici, ovih su dana ugrabili trenutke slave. Tako je to kad se igra Svjetsko prvenstvo.
Dio Hrvata iz Hrvatske otišao je nakon skupine doma, veliki su troškovi da bi ostali dalje, a oni koji su u Torontu okupljali su se na više mjesta, družili, pjevali, kako bi se zagrijali za utakmicu. Svjetsko prvenstvo igra se svake četiri godine i gradi doživljaje koji ostaju dok je čovjek živ. Tako je bilo i tako je ostalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....