Prešli smo crvenu liniju i vratili se 40-ak godina unatrag. Pogledajte čega su se dosjetili Amerikanci

Na svjetskim prvenstvima ima svakakvih dana, američki petak jedan je od onih o kojima će ostati sjećanja. Prvo smo shvatili da je ovdašnjim ljudima nogomet puno dublje ušao u vene nego što je percepcija Europljana.

Dok je čak i normalno da u Seattleu, gradu koji je vjerojatno najnogometniji u državi, reprezentacija ima jaku podršku, to što u Alexandriji gledaju utakmicu u pubovima i slave pogodak divljim urlanjem i pjesmom prije bi asociralo na neku englesku provinciju nego američki gradić kraj Washingtona, a onda je ovdašnji hrvatski medijski milje potresao prelazak jedne crvene linije koji nas je vratio četrdesetak godina unatrag i izazvao pitanje – je li to moguće?

Netko se dosjetio otvoriti lokal sa svim mogućim igricama od prije gotovo pola stoljeća, a za one kojima to nije dovoljno postoje dva specijalna kutka – soba s masivnim starinskim foteljama i televizorom s katodnom cijevi i druga s Formulom 1 iz 2005. godine, Super Marijom, Street Fighterom... po procjeni znalaca vrijedna najmanje 300.000 dolara. U glavnom dijelu The House of the Dead, Crazy Taxi, X-Men, Pac-Man, Donkey Kong... Mnogima je uzavrela krv kao u mladenačko doba. Kakvi dobri stari počeci gejmerskog svijeta. Velik broj igrača govori da rade odličan posao jer old school majstori nikad ne posustaju.

I onda, kad pristaneš ući u taj svijet starih frikova, pojavi se lokalni frajer koji ti kaže:

- Dvaput sam bio u Hrvatskoj, jednom u Zagrebu i Splitu, drugom prilikom u Dubrovniku, recite mi samo kamo da idem i ponovno se vraćam, toliko je lijepo i sjajno.

Svakim danom što smo duže u Americi otkrivamo sve više obožavatelja Hrvatske, a tako je bilo i na proljeće u Orlandu, pa je očito da nismo ni svjesni koliko je Amerikanaca već turistički pohodilo našu zemlju.

Dok su Vatreni ovdje u Alexandriji, otvorenom držimo Hrvatsku kuću u Graysonu, kao da smo na Olimpijskim igrama. U njoj svira domaća glazba, ali sve račune plaćamo sami, nemamo sponzore niti kartice koje puni državni proračun. I ide nam sasvim dobro, još da nam reprezentacija podari pokoji bod, atmosfera bi nas vratila na Rusiju. Ovako i dalje hvatamo konačan dojam o World Cupu u Americi i nikako da ga definiramo. Za to će, očito, trebati pričekati da dođe eliminacijska faza. U međuvremenu jedva čekamo taj utorak da vidimo na čemu smo, jer puno će toga biti kasnije nakon Paname. Hrvatska će to doznati u srijedu. Na prijelomnici smo nakon koje sve može biti jako dobro i jako loše.