I u Italiji, ljubitelji „calcija“ intenzivno prate Mundijal, reklo bi se da su obuzeti dvobojem Cristiana i Luke, jer Ronaldo i Modrić ostavili su traga kao prvotimci Juventusa, odnosno Milana. Iz Corriere della Sera, najčitanijeg talijanskog dnevnika, uz trupu nogometnih znalaca, poslali su u Ameriku i Alda Cazzulla, editorialista, udarnog društvenog komentatora, koji kao „inviato speciale“ (posebni dopisnik) na svoj osebujni način oslikava najvažnije aktere i događaje mundijala, pa je tako posvetio pozornost iznimnim velemajstorima nogometa kao što su Cristiano Ronaldo i Luka Modrić.
Naslovi portreta dvojice slavnih igrača ukazuju na golemu razliku: „Samoljublje, njegova snaga i prokletstvo“ za CR7, odnosno „Ljubav i poniznost, tajne genija Modrića“ za našeg Luku. Obojica igraju svoj posljednji ples na svjetskoj smotri, zato se postavlja pitanje tko će opstati na sceni. I dok Cazzullo poručuje kako s jedne strane „svi moramo učiti, ugledati se na ponašanje omiljenog, genijalnog Modrića“, dotle se u odnosu na Cristiana pita „kako je moguće da se o jednom od najvećih asova u povijesti sporta toliko raspravlja, pa je tako malo voljen?“
„Ako je Messi najveći, Ronaldo toliko uspješni narcis, onda je Modrić skromni genij“. Cristiano s brojnim trofejima – s osvojenih pet Zlatnih lopti i isto toliko Liga prvaka nasuprot Luki sa šest Liga prvaka, jednom najboljim igračem svijeta 2018…
Modrića opisuje kao pravu zvijezdu „bez tetovaža, u braku s Vanjom, njegovom ljubavi iz mladosti, koji je prema svima dobar, skroman, uslužan, pristojan, rođen u znaku djevice, perfekcionist, velikodušan“, dok je Ronaldo „jedinstveni primjer narcisoidnosti među sportašima, također velikodušan, ali je njegov ego mjerilo svih stvari, tako da traži sveopću pozornost, čak i kad pomaže drugima“.
Modrić je „fan Milana zbog svojeg heroja iz djetinjstva, Zvonimira Bobana, pogotovo kad mu je tata Stipe kao dječaku poklonio dres tog kluba za koji je poslije 27 godina i zaigrao“. Talijanski novinar i književnik pobrinuo se prikazati Modrićevo djetinjstvo: „Rođen u vrijeme komunizma, bivše Jugoslavije, doživio je rat, njegov djed Luka ubijen je od strane četnika kada je Luka imao šest godina“, pa opisuje tragične detalje kako su djeda našli ubijenog na travnjaku na rubu ceste. Citira Luku: „Tata me odveo do lijesa, rekao mi: Sine moj, ljubi svoga didu“, pa se Modrić i danas pita: kako je i zašto ubijen tako dobar i pošten čovjek?
Luka se, navodi Cazzullo, uvijek prisjeća: „Naučio me čistiti snijeg, slagati sijeno, tjerati stado na pašnjak, odrastao sam među životinjama, volio sam vući koze za rep, čak sam uvjeren da sam među ovcama i na kamenu Velebita stekao vižljastost, okretnost, što mi je pomoglo u karijeri“
I dalje, kako mu je otac otišao u borbu za domovinu, a obitelj najprije u izbjeglički kamp u Makarskoj, pa su se vratili u Zadar, u hotel „Kolovare“, gdje se na parkiralištu Luka igrao s loptom „od jutra do večeri, uz prekide zbog uzbuna i bombardiranja… Bio sam i konobar, služio sam goste, nije mi se sviđala obveza pranja suđa“…
S druge strane Cristiano, kao predodređen za grandioznu karijeru, „više nego voljen, zapravo idoliziran, s 667 milijuna pratitelja na Instagramu, daleko više od Messija“, osoba koja vodi „manijakalnu brigu o svojem tijelu, načinu trčanja, tehničkim potezima, uključujući i način slavlja svojih golova, tako da je postao istinska sportska ikona“. Ali u posljednje vrijeme ipak osamljen, arogantan prema novinarima kada traže njegovo mišljenje o golovima Messija na mundijalu, posebno kada se usude podsjetiti ga kako je još u Kataru bio na klupi, jedini nije otrčao zagrliti Gonçala Ramosa, strijelca tri gola protiv Švicarske, pa je od tada „i dalje uvažavan, ali u biti je postao strano tijelo u momčadi“. Talijanski novinar opisuje Ronaldovo samoljublje, čak tvrdi da je „njegova seksualnost dugo bila misterij, više je volio samog sebe, svoju sliku kao pravi narcis“.
„Jedina prava žena za Cristiana bila je njegova majka Maria Dolores, to je primjer čiste ljubavi. Ona ga je odgojila bez pomoći supruga, preminulog alkoholičara, zbog čega Ronaldo pije samo vodu, nikad nije popio čašu vina“.
Posebna tema bili su treneri. Carlo Ancelotti je za Modrića broj jedan, ali ipak ne zaboravlja istaknuti ulogu Tomislava Bašića, kao učitelja koji mu je usmjerio nogometnu karijeru. Ronalda je, nasuprot Modriću, jedino brinula njegova igra, a ne kolektiv, tako je – navodi Cazzullo – poznat citat književnika Javiera Maríasa, navijača Kraljevskog kluba iz vremena karijere Portugalca u dresu madridskog kluba: „Cristiano nije igrao za Real Madrid, nego za Real Ronaldo“. Tako je i sada, premda Ronaldo zbog svoje posesivnosti po mnogima predstavlja problem za momčad, on ponavlja: „Eu chego sempre“, odnosno „Prije ili kasnije ja dolazim“…
I dok je Modrić, bez obzira na strast za igranjem: „Dijeta i trening su važni, ali su sekundarne važnosti, potrebno je srce da ostanete na vrhu, sretan sam na treningu kao kada sam bio dijete“, ipak svjestan da mu je došao kraj karijere, dotle samodopadni Ronaldo uopće ne pomišlja na odlazak… Zato „speciale inviato“ navija za našeg skromnog genija, nada se da će i poslije dvoboja s Portugalcima bajka o Modriću imati nastavak...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....