Infantino već obećao finale SP-a i to na ‘najvećem stadionu svijeta‘? FIFA odmah sve demantirala

Ima tomu sada već i skoro točno tri desetljeća. U prosincu 1996. hrvatska nogometna reprezentacija igrala je jednu od utakmica pred najvećim brojem gledatelja na stadionu. Pred punih 80.000! Dodatan raritet, pred baš niti jednim hrvatskim navijačem.

Bilo je to protiv Maroka, u Casablanci, Kup kralja Hasana II, a sportskom objektu je ime Stadion kralja Mohameda V. To je bio otac Hasana II. Svih 80.000 mjesta su bila stajaća, svi na nogama, buka nesnošljiva svih 90 minuta plus jedanaesterci. Stadion je u međuvremenu renoviran, a i kapacitet je prepolovljen. Sada su ondje samo sjedalice. No, tada je ovaj novinar prvi put doživio toliku razinu strasti za sportom, nogometom konkretnije, u ravni već i s fanatizmom. Ne može se to usporediti s bilo čime u Europi.

Put me više nije naveo u te krajeve, barem ne u navedenu državu, ali znamo kolege koji su bili ondje prije godinu, godinu i pol. Vele da je strast jednaka, ali predanost sportu, te nadasve infrastruktura takva da čovjeku oduzme dah. Pustimo same stadione, nego u svakom kutku tamošnjih gradova su nogometni tereni, ali i općenito sportska igrališta, dvorane, te cijeli dan, a poglavito navečer prepuna djece, mladih. Konstantno!

Uz činjenicu da Maroko baš nema ni demografskih problema kao odumiruća Europa, legitimno je utvrditi kako je Maroko brzorastuća sportska sila. Država u kojoj je nogomet dakako sport broj 1. Uostalom, sjajno ga i igraju. Ponajbolji su u Africi, ozbiljna je to izabrana vrsta.

Tako gledano nije baš neko čudo da je FIFA dodijelila domaćinstvo nogometnog SP 2030. baš Maroku, jasno u sudioništvu s Portugalom i Španjolskom. U redu, bit će tu malo i Urugvaja, Argentine i Paragvaja, ali to je za neku drugu priliku i temu.

Marokanci se ozbiljno pripremaju za to natjecanje i u organizacijsko-infrastrukturnom pogledu. Imaju stadion u Tangieru (75.000 mjesta) i glavnom gradu Rabatu (68.000). Zatim još 4 stadiona od po 45.000 od kojih će trima podignuti kapacitet na 55.000 do 2030. No, ništa od toga nije onaj... glavni stadion. Taj najveći će nositi ime kralja Hasana II (preminuo 1999.). "Mrcina" od stadiona koji će imati 115.000 sjedalica. Marokanci vele, najveći na svijetu po pitanju broja sjedalica.

Tu malo muljaju jer najveći na svijetu je stadion Narendra Modi u Gujaratu u Indiji koji ima 132.000 isključivo sjedećih mjesta. Namijenjen je kriketu, ali se može igrati i nogomet. Nosi ime aktualnog premijera Indije, a koji je inače prije toga bio predsjednik Kriket saveza Gujarata. Vratimo se mi Maroku.

Dakle, Maroko je u ekspanziji nogometnoj. Kako glede kvalitete igre, tako i infrastrukture. Ne samo sportske jer već skoro 10 godina ondje prometuju i vlakovi poput brzih TGV-a u Francuskoj, te da ne nabrajamo dalje. U svakom slučaju, Maroko se ne vidi baš kao "priljepak" ili dodatni "ukras" Španjolskoj, a još manje Portugalu u domaćinstvu nogometnog SP-a. U Maroku se vide kao "glavni igrač" cijele priče, pa od tuda i njihovo uvjerenje da će upravo oni biti domaćinom finalne utakmice na novom stadionu Hasan II. Jasno da to u Španjolskoj ne žele ni čuti, a usputno rasplamsavanje ove priče počelo je baš sada, u trenutku vrlo zategnutih političkih odnosa između dviju država. Posljedica upada 70.000 imigranata iz Maroka u španjolsku enklavu Ceutu koja se nalazi na sjeveru Afrike, u cijelosti okružena marokanskim teritorijem.

Međunarodni nogometni savez (FIFA) se našao u novom problemu. Od njih se kao očekuje odluka, a znaju da štogod odluče, navući će bijes strane koja izgubi. U četvrtak je FIFA samo objavila da će odluka o tome hoće li se finale Svjetskog prvenstva 2030. godine održati u Maroku ili Španjolskoj biti donesena "u dogledno vrijeme". Diplomatski. To je bila reakcija na izjavu predsjednika Marokanskog nogometnog saveza koji je ustvrdio da će se utakmica igrati na stadionu Hassan II koji je još uvijek u izgradnji. Izjava koja je samo dodatno uzburkala duhove u Madridu. Glavnom gradu zemlje koja trenutačno drži naslove svjetskog nogometnog prvaka u muškoj, kao i u ženskoj konkurenciji. Države koja je nota bene svjetska velesila ovog sporta, a nije baš i da oskudijeva sjajnim i velebnim stadionima. No, Marokanci su ustrajni.

- Grad Benslimane bit će domaćin finala Svjetskog prvenstva. Sviđalo se to nekome ili ne, a ako netko želi o tome raspravljati, neka slobodno govori. Međutim, što se finala tiče, grad je Benslimane, stadion je Hasan II, i nadam se da će Maroko tamo igrati – tako zbori predsjednik Marokanskog saveza, Fouzi Lekjaa. Inače, Benslimane je grad udaljen 60-ak km od Casablance, čisto radi razumijevanja.

Španjolci ne šute, dakako. Predsjednik Španjolskog nogometnog saveza Rafael Louzan je za tamošnje medije bio jasan.

- Svi smo potpisali prihvaćanje kandidature... šteta je što, kad je riječ o finalu, nije bilo jasno, sasvim jasno određeno gdje će se ono odigrati. Španjolska, kao svjetski prvak u muškom i ženskom nogometu, mora biti domaćin finala.

Jasno, krenule su već i priče da je Gianni Infantino obećao Maroku finale, a u zamjenu očekuje glasove Maroka i arapskih, te općenito afričkih država na izborima u ožujku 2027. To je FIFA već opovrgnula, iako je Infantino već dvaput pohodio Maroko. Zadnji put u kolovozu ove godine, te održao ondje nekakav krizni sastanak FIFA-e.

Sve u svemu, bit će veselo. A u Maroku izvanredno bučno, gdje god i štogod se bude igralo.