‘Što me to pitaš, Marko? Zašto bez Luke? Pa ja imam plan koji ću predstaviti Modriću!‘

Kada je Zlatko Dalić prošle srijede odstupio s izborničke pozicije hrvatske nogometne reprezentacije nakon nepunih devet godina, postalo je izvjesno kako će u vruću stolicu sjesti Slaven Bilić. Novo (staro) lice na čelu Vatrenih, na poziciji na kojoj je bio od 2006. do 2012. godine, predstavljeno je ovog ponedjeljka, nakon što su formalni blagoslov dali Komisija i Izvršni odbor HNS-a.

Na press-konferenciji Bilić je govorio o ostavštini Zlatka Dalića i smjeru u kojem želi odvesti reprezentaciju pod svojim vodstvom, a u večernjem terminu (ponedjeljak, 20 sati) uslijedilo je i gostovanje u studiju HRT-a u sklopu emisije Americana. Novi izbornik je, napomenimo, pričao i o ponudima koje je dobio pred SP, kao i ulozi Luke Vuškovića, o čemu možete pročitati OVDJE.

Ovo nije bilo kakav posao.

- Što sam rekao i kad sam odlazio nakon prvog mandata, nijedan posao neće biti tako bitan kao biti izbornik svoje zemlje. To se tako i ispostavilo. Prošao sam svijet, dao sve od sebe, nije sve biznis, bilo mi je stalo, ali ovo je nešto drugo. Kad se pojavila prilika, čekao sam i dočekao.

Većina ljudi će reći da sada imate bolju situaciju u reprezentaciji nego prošli put.

- Imamo puno više mladih igrača koji su se etablirali. Tada smo imali mladih igrača koji nisu igrali, ali imao sam prednost što sam ih znao dobar dio iz mlade reprezentacije. U jednoj i drugoj reprezentaciji vladao je spoj iskustva i mladosti. Balans je najbitniji. Mladi igrači ne razmišljaju o greškama, s njima je čaša uvijek napola puna, ali trebaju im stariji igrači da ih vode.

Kako biste se usporedili s prijašnjim sobom?

- Čovjek ne mijenja životne principe, ali se mijenja. Kao mlad si hrabriji, ne skačeš s 40 godina bungee jumping. Sigurno sam bolji trener, psiholog, prijatelj nego tada. Više si stvari prošao, što mogu reći za sebe, i puno toga sam naučio kroz uspjehe i padove.

Je li lakše uspostaviti autoritet sada?

- Ova mlada generacija neće mene i suradnike gledati kao Luku. Oni su 1998. imali 12 godina, bili smo im idoli, pogotovo Zvone, Prosinečki... Mi novim dečkima nismo "wow" u tom smislu. Trenerski možda. Kad stavim sve na vagu, da ne vjerujem da suradnici i ja možemo napraviti nešto veliko, ne bih prihvaćao posao.

Omiljena uspomena?

- Prvi ciklus bio je sjajan, drugi ne baš tako, treći smo sjajno završili. Bilo je bolnih poraza, pogotovo ta Turska. Ali te stvari te očvrsnu i nauče. Bilo je tu svega, to je kao život. Ali snaga naše reprezentacije je to zajedništvo naših igrača. Koliko su oni prijatelji, ne samo kolege. Oni ne žele ići doma što su dulje skupa. Naravno da ću reći pobjedu 2:0 protiv Engleske kao najdraži trenutak. To nas je lansiralo. Pamtim pobjedu protiv Njemačke, Wembley nam nije značio kao Maksimir, ali opet, tu je i ta Turska...

- Tu utakmicu smo odigrali u grču. Olić je pogodio prečku s 4–5 metara, išli smo više neutralizirati ih, iako nam to nije bila namjera. Znakovito mi je bilo što smo išli osvojiti to, kao i 2012. Često sam se pitao nakon 2016.: je li nerealno nadati se? Je li se 1998. slučajno dogodila? Zlatko Dalić je pokazao da se može, to je jedan od razloga mog povratka. Tri motiva su: stabilnost saveza i reprezentacije, kvaliteta i potencijal momčadi te Dalićevi uspjesi.

Ostavili ste odmah dojam čovjeka koji zna što radi.

- To su medijski nastupi, nemojmo to previše hvaliti. Zanima me isključivo veliki rezultat. To znači Europsko prvenstvo. Neće se Liga nacija zanemariti, ali Euro je taj čemu je sve podređeno. Imamo podlogu. Hrvatska je pokazala da imamo realne šanse ako vjerujemo i sanjamo o nečemu velikom, ako smo ambiciozni, a ne bahati i arogantni, znajući da treba proći kvalifikacije. Igramo nogomet na specifičan način, ima stvari koje nemamo, ali nitko ga ne igra tako. Kad su Španjolci gradili tika-taka igru, oni su vjerovali u to. I mi moramo tako.

Odnos s Lukom, kažu, vaš je velik adut.

- Luka je puno više od igrača i najboljeg igrača Hrvatske. Prvo moramo popričati kad završe moje obveze na televiziji, nadam se već i sutra. Odluka je apsolutno Lukina, ali i ja imam svoj plan za njegov ostanak u reprezentaciji.

- Želite li ga u reprezentaciji? - odgovorio je voditelj Marko Šapit.

- Zašto me to pitaš, Marko?

- Ima suprotnih razmišljanja. Da je kraj jedne ere, da je prirodno da se nastavi bez njega, bez da ga je tjeram. Dalićeva era je gotova, a ne znamo ni što Luka planira - obranio se Šapit.

- Imamo senatore, mlade igrače, slično je to 2006. Eventualno nam fali na pozicijama profilni tip igrača, tipa na krilima, na pozicijama centarfora imamo slične igrače. U vezi smo dobri - krenuo je u objašnjenje Bilić, pa dodao:

- Reprezentacija nije klub. Da sam direktor Hajduka, mogu reći treneru: imamo juniora na ovoj poziciji, pa da ga možemo kasnije prodati. U reprezentaciji nema toga. Mladi neće biti zapostavljeni, ali nećemo ih stavljati u igru samo zato jer su mladi. Modrić i Ćorluka nisu igrali jer su mladi, nego jer su zaslužili. Nema smisla da se odričemo starijih igrača.

Koliko će biti korisno ovo što ste vidjeli na ovom SP-u?

- Dobra stvar je ono što ne valja jest ispravljivo. Nemamo previše dubine, ali slabo branjenje šesnaesterca stvar je voljnog momenta, treninga i odgovornosti. To se može popraviti, ali treba se vježbati. Prekidi su toliko zastupljeni, ti danas imaš stručnjake za prekide. Možeš naučiti igrače da čuvaju igrača ili zonu, ili ponekad oboje. Ali ne možeš ih naučiti da budu talentirani. Taj stil nemaju.

Je li problem prekida psihološke prirode?

- Tu se slažem, ali to ne znači da se to ne vježba. Treba naći i pravi model. Treba pojačati odgovornost, možda i prozvati igrača. Hoćeš igrati? Onda ga čuvaj! Sin i ja smo bili na utakmici Real - Chelsea pred par godina, Luka Modrić čuva Rüdigera koji je tada igrao za Chelsea. Luka zna da je manji od njega, no i dalje ga čuva, otežava mu. Treba prenijeti tu strast. Da, lako je pričati, ali moguće je to i izvesti.

Kad su uspostavljeni kontakti sa savezom?

- Prije dvije godine, nakon mog boravka u Saudijskoj Arabiji. Ali to su bili tek ručci i to je to. Ali bilo je naznačeno "ako" i "kada" Zlatko Dalić ode. Išli smo ručati van da se sve vidi, nije to bilo ništa tajno. Nakon Arabije sam htio odmoriti godinu dana, drugu godinu sam htio raditi, jer nakon nekog vremena ispadneš iz bubnja. Ova varijanta mi je uvijek bila u glavi. Išao bih u West Ham kad se pojavila opcija, iako do kraja sezone. Druge ponude? Ne volim o tome pričati, ali četiri reprezentacije koje su bile na SP-u uspostavile su kontakt sa mnom. Neke od njih su prošle grupnu fazu.