Nova sezona talijanske Serie A ponudila je, za sad, prava iznenađenja što se tiče rezultata, ali i načina igre diljem lige.
Primjerice, jedan Frosinone koji se tek vratio u prvu ligu je 6. nakon pet kola, Cagliari je četvrti dok vodeći trojac vodi pravu bitku na vrhu. Inter, Roma i Lazio imaju po 13 bodova te su neporaženi, a posebno je zanimljiv Lazio u toj priči.
Razlog tome je što ga od ljeta vodi Gennaro Gattuso koji se nije najbolje proveo i na prijašnjim angažmanima - primarno onima u Hajduku i reprezentaciji Italije s kojom je propustio Svjetsko prvenstvo ljetos nakon poraza od Bosne i Hercegovine u doigravanju.
Od milja zvani Rino u novoj sredini uživa zato u pozitivnoj atmosferi i pokušava, kako sam kaže, iskoristiti prijašnja iskustva kako bi poboljšao sadašnji rad. O svemu tome, ali i brojnim drugim životnim temama govorio je na Festivalu dello Sport. Tema ovogodišnjeg festivala glasi jednom riječju: „Nepobjedivi".
Upravo je na tu temu Gattuso započeo razgovor tako što je opisao kada se i sam tako osjećao u svojoj karijeri.
- Dan finala Lige prvaka 2003. protiv Juventusa. Bio je to moj san iz djetinjstva. Oduvijek sam navijač Milana i sjećao sam se finala iz 1989. protiv Steaue u Barceloni, kad smo išli na paradu slaviti. Mislio sam da ne možemo izgubiti - započeo je talijanski strateg pa nastavio na pitanje o tome ima li njegov sadašnji klub ikakve šanse da bude prvak Italije:
- To je pogreška koju ne smijemo napraviti. Moramo ići utakmicu po utakmicu i, kad dobijemo nekoliko udaraca, nastaviti s istom odlučnošću.
Međutim, dobar početak sezone nije ga iznenadio. Za to je istaknuo vrlo jasan razlog.
- Bio sam na pripremama u Formellu tijekom ljeta. Bilo je nevjerojatno vruće, a dečki se nisu žalili. Osjetio sam da je ova skupina posebna.
Posebno je istaknuo Davidea Frattesija, veznjaka koji je ljetos stigao iz Intera te lijevog beka Nuna Tavaresa koji je, po njemu, prvi bek iza sunarodnjaka Nuna Mendesa iz PSG-a po svojim predispozicijama.
Vratio se potom na sebe. Istaknuo je kako ne voli gledati snimke utakmica za vrijeme igračkih dana.
- Ne sviđa mi se. Odmah prebacim, ne mogu. Utakmice sam proživljavao s nevjerojatnim adrenalinom, a moj sin, koji ima 19 godina, pokazao mi je što sam sve radio na terenu kad je bio mali. Bilo je teško biti dobar trener, nisam bio vjerodostojan… U svakom slučaju, danas ne bih želio Gattusa u svojoj momčadi.
No, zbog svega toga se i slaže da je danas najbolja trenerska verzija sebe.
- Da, moguće je jer u životu uvijek ima nešto za naučiti. Što se tiče vođenja momčadi, stalno napreduješ, a iskustvo se ne može kupiti u supermarketu. Napisao sam knjigu naslova ‚Ako se čovjek rodi četvrtast, ne umire okrugao‘, ali moram priznati da sam danas okruglji nego što sam bio.
Floskule o derbijima strogo odbacuje. Jasno je izjasnio da ne bi potpisao pobjedu protiv Rome u zamjenu za četiri izgubljena boda u "manjim utakmicama".
- Ne prihvaćam. A ni ostanak ispred Rome na jedno kolo ne bi značio ništa. O derbiju ćemo razmišljati kad dođe.
Zanimljiv je bio odgovor na pitanje o tome koji ga je igrač ili trener najviše iznenadio proteklih mjesec dana u domaćem prvenstvu:
- Suci. Promijenili su način suđenja, a to prvenstvo čini zabavnijim.
Osvrnuo se i na bolno ispadanje od BiH koje je ostavilo jasne ožiljke.
- Boli. Ako analizirate moj trenerski put, vidjet ćete da imam malo žaljenja, ali… ipak boli. Bilo je to veliko razočaranje. Prvih mjeseci teško sam spavao, onda sam si rekao ‚da…‘ i čak sam uspio pogledati drugu fazu Svjetskog prvenstva. Ali ožiljak će ostati zauvijek.
Zavirio je potom dodatno u vlastitu intimu tako što je govorio o svom odnosu s Bogom.
- Već 15 godina uzimam kortizon zbog problema s okom. Netko drugi na mom mjestu bio bi težak 200 kilograma. Bilo je razdoblja kad sam htio odustati, ali ipak nastavljamo, dokle god nam Bog daje snage.
Priznao je i koji mu je najteži trenutak u životu:
- Vrlo mlad sam izgubio sestru, prije šest godina (imala je 37 godina, op. ur.). Silno me muči što je ne mogu usnuti. Dao bih sve što imam, samo da provedem jedan sat s njom.
Za kraj je rekao da će nastaviti raditi "dokle god osjeća žmarce i emocije", a nakon toga se nada samo jednoj stvari:
- A poslije se nadam da će mi djeca podariti da postanem djed.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....