Sada je jasno, UEFA mora mijenjati pravila. Boysi: ‘Napišite da su nas prevarili! Cura ne zna da sam ovdje‘

Ako kao novinar na gostovanjima daleko češće pratite reprezentaciju nego Dinamo, lako ćete primijetiti navijačku razliku. Vatrene prati svita u prosjeku bogatijih ljudi, opuštenija, u velikom postotku u dresovima, spremna na fotografiranje, pa i zapjevati za dobar video čak i kad pjesma nije bila primarno na repertoaru.

Da, i na Dinamu idu neki isti navijači, ali "kultura" je drugačija. Dok na utakmicama nacionalne vrste uvjerljivu većinu drže oni koji žele bodriti Vatrene, ali ništa manje od toga provesti se, zabaviti, imati dobru večeru i još bolji izlazak pa se to može opisati i kao milje navijača turista i hedonista, pritom mnogi ne štede i biraju elitne lokacije, što ponovo očekujemo sljedeći tjedan u Londonu, u Sunderandu ništa nije isto.

Hrvata je puno po gradu, najave su govorile da će na tribinama Stadiona svjetla biti do dvije tisuće fanova Dinama, ali u usporedbi s prosječnim navijačem reprezentacije Dinamovi dolaze s manjim budžetom, i to ne samo BBB koji pripadaju ultras sceni te su mnogi mladi i moraju se odreći nečega da bi bili na Dinamovoj tribini u inozemstvu, nego to, osim ponešto izuzetaka, vrijedi i za starije. Samo da čujete kombinacija kako su stigli do Sjevera Engleske da bi ceh bio što manji.

U jednom od pubova sreli smo devetoricu, zamolili za fotografiju, odbijeni smo u prvoj sekundi bez šanse za preokret, pa tako više puta na raznim lokacijama. Zašto se boje kamera? Na Dinamovoj tribini zna biti incidenta i kasnije postupanja policije i mnogi ne žele pokazati da su ovdje? Ili?

- Ma nije to, otišao sam, a na bolovanju sam – kazao nam je jedan.

- Cura ne zna da sam ovdje – dodao je drugi. I tako redom, svaki ima svoje izlike zbog čega mu je pametnije ostati u anonimnosti.

OK, ali to se toliko razlikuje od utakmica Hrvatske koju prati puno Instagram navijača koji jedva čekaju da se pojave pred kamerom ili fotoaparatom.

- Pišite ove – prevarili su nas Englezi, prije sat vremena su nam otkazali smještaj. Kažu da je procurio plin i ponudili su nam zamjenski na dva sata voženje dalje – žalili su se dečki, od kojih neki u hudicama koje nose oznake BBB. Reklo bi se stariji Boysi.

Tražili su što dalje, našli hotel za 594 eura za njih devetoricu, ali bilo im je puno, što navijačima koji prate reprezentaciju ne bi bio problem platiti. Kao prvu opciju stavili su na stol da uopće neće spavati nego noćnim busom otići do Manchestera odakle imaju avion pa malo u busu, u ta 4,5 sata ubiti oko. To je pravi navijački život, low-budget akcije, odeš u Sunderland na Dinamo za par eura i bez noćenja.

Dakako, sreli smo i pojedine koji su odsjeli u dobrim hotelima, takvi su poneki bili spremni i pozirati za kamere, a još je nešto primjetno, a ujedno i logično, na Dinamu je puno prisutnije kajkavsko narječje nego na repki. Definitivno. Iako smo vidjeli drukere Modrih iz raznih krajeva, tako i ekipu iz Dubrovnika koju smo sreli u Charlins pubu.

Policija je cijeli dan kružila gradom, ali relativno diskretno, isto su činili i prodavači suvenira, od šalova nadalje, pri čemu je na vrhu onaj posvećen utakmici Sunderland – Dinamo. Po lokalnim medijima dosta se "bubnjalo" kako su BBB baš zločesti dečki, da imaju opisno ime, pa je li možda to razlog što je nekima otkazan privatni smještaj? Možda...

Pravila UEFA-e nisu dobra i trebalo bi ih mijenjati. Vidljivo je da ima malo gospode-navijača, iako je u Engleskoj ovaj put čak starija ekipa nego inače, UEFA bi trebala gostujućem klubu osigurati više mjesta na glavnoj tribini, u pravilu zapadnoj, jer jedno su Boysi, a drugo roditelji koji bi doveli u Englesku djecu da vide sjever Europe i bodre Modre ili muškarci koji bi pobjegli s ljubavnicom. Ili žene s ljubavnikom. Nekako im ih se ne vodi na tribinu s Boysima. Zato radije biraju utakmice kad igra Hrvatska.

Sunderland ima u centru brojne pubove, ni u jedan nismo ušli, a da nismo sreli nekoga našega, međutim vrlo su rijetki imali dres Dinama, čak i trenirku, a gotovo svi su muškarci.

Policija je htjela da se pristaše hrvatskog prvaka okupe od 13 sati na jednom mjestu, ali oni su preferirali kretati se u manjim skupinama po raznim lokacijama. Mnogi BBB su po dolasku u Ujedinjeno Kraljevstvo boravili u Londonu, Newcastleu, Edinburghu, Manchesteru... pa tek na dan utakmice stigli u Sunderland, ali pub Wetherspoons je svejedno u srijedu gorio od navijačke pjesme jer jedna ekipa BBB došla se natjecati u pub kvizu. Bili su dobri, pobjeglo im je prvo mjesto, ali držali su se visoko, iako su pitanja bila prilagođena engleskom miljeu, a s vremena na vrijeme bi i zapjevali voljenom klubu. Nitko se nije bunio.

Englezi su ovdje "opićeni" kao i svugdje. Ako dođete iz Hrvatske u zimskom kaputu i s kapom na glavi čudno je u jedan u noći vidjeti mlade kako "goli" dolaze u noćni klub. Muški samo u raskopčanim košuljama, a tek cure... Kao da je špica ljetne sezone. No, tako to rade Englezi, djevojke nose štikle u rukama i bose ulaze.

Kako su pubovi mjesto glavnog okupljanja i jedna pivska opaska – ako izuzmemo sjajna irska piva, u Sunderlandu apsolutno dominiraju španjolska. U dva dana počastili smo se s više njih nego bismo našli u nekim madridskim restoranima – Madri, San Miguel, Estrella Damm i Cruzcampo. Svaka čast, España, osim u nogometu vladati je počela i u pivu. A gdje su još Mahou, Alhambra, Estrella Galicia... Ljubitelji toga napitka znaju da će u Engleskoj uživati, za razliku od ljubitelja dobre hrane koji se moraju potruditi kako bi našli kvalitetan restoran, a "cerveza" je sve bitnija.