Tri kola prije kraja imaju pet bodova prednosti, ali i raspored koji treba potvrditi da su spremni za "velike dečke": Cibaliju kod kuće, Dugopolje u gostima, pa Sesvete doma. Mini-turnir konačne potvrde. Rudeš, pritom, praktički ne dvoji da će biti "taj" i da će i prije 30. svibnja osigurati promociju, čime bi derbi sa Sesvećanima poslužio kao proslava promocije...

A da se pripremaju za novi iskorak, dokazuju i informacije koje dolaze iz zapadnog dijela Zagreba, gdje u posljednje vrijeme predsjednik Joe Šimunić, prvi operativac Stipe Čondrić zajedno s glavnim sponzorima (čitaj: CIOS) već sondiraju teren stvarajući okvirnu sliku proračuna, ključnog za kreiranje rostera dovoljno jakog da ne pleše samo jedno ljeto.

U tom kontekstu, u dijelu medija nedavno se pojavila informacija kako bi na čelo sportskog sektora mogao sjesti donedavni operativac Dinama Marko Vukelić, no, kako doznajemo, Vukelić je svratio čisto prijateljski i savjetnički ponuditi neke svoje sugestije, no bez dogovora oko profesionalnog vezivanja.

Rudešani tri kola prije kraja natjecanja imaju pet bodova prednosti: hoće li biti dovoljno?

JOSIP BANDIC Cropix

U svakom slučaju, analizirajući posljednje razdoblje SHNL-a, brojni parametri govore da, za biti konkurentan u elitnom društvu HR-nogometa, treba budžet od oko pet milijuna eura. Za usporedbu, zadnji drugoligaški putnik Vukovar 1991. nije prebacio okvirnih 2,5. I to je, prema nekima, prilično navučeno. Rudeš pak u bazičnoj varijanti od TV-prava računa na 800.000 eura, a minimalno 200.000 trebalo bi stići od Dinamova proboja do play-offa Lige prvaka i igranja Europske lige, dok bi ulazak prvaka u elitni dio euro-nogometa to napuhao za par stotina tisuća više. Uz to, na račun sponzora realno je očekivati oko pola milijuna eura jer, kako se može čuti, CIOS se nema "namjeru kockati", već određena teža ulaganja prije usmjeriti u infrastrukturu. Koja, tek treba vidjeti...

Pritom pak 100.000 eura moraju uložiti kao kotizaciju za igranje SHNL-a, dok okvirno 150-200 tisuća eura stoje putovanja i pripreme. U prijevodu, Rudeš bazično može računati na cca 1,3 milijuna eura. Život u eliti, pokazuje to osnovna analiza, skup je sport za drugoligaše, a rascjep između dokazanih prvoligaša i onih koji kane pokvariti zabavu postaje sve veći. Konačno, snažniji drugoligaši s prvoligaškim ambicijama godišnje na plaće troše maksimalno 800.000 eura, dok oni skromniji, ali iskusniji prvoligaši izdvajaju na plaće oko 1,5 milijuna eura godišnje. Pitanje je stoga: može li se mađioničarski nadomjestiti novac, kao "njegovo visočanstvo" i zalog trajanja?

Pomoći će i Dinamo, Hajduk, Rijeka?

Osnovna ideja Rudeša načelno je ostaviti gro momčadi koja će potencijalno osigurati promociju, potom pokušati dogovoriti posudbe mladih i najtalentiranijih igrača iz najboljih HR-klubova (Dinamo, Hajduk, Rijeka...), a onda vidjeti i mogu li se osigurati određene posudbe iz stranih klubova, s time da je po pravilima dozvoljeno posuditi maksimalno šest igrača iz inozemstva, uz limit od tri igrača iz jednog kluba.

Što se hrvatskih klubova tiče, recimo iz Dinama, koji će od sljedeće sezone igrati Prvu NL s B-momčadi, postoji mogućnost da se oni najbolji ustupe eventualno Rudešu, koji nudi igranje s većim podražajem (SHNL), uz, recimo, varijantu da Rudeš u budućoj prodaji "xy igrača" ima pravo na 5-10% odštete, što nudi "win-win" mogućnost: Plavi, primjerice, dobivaju nužni poligon, ali i "jamac" da klinac igra, a Rudeš dugoročno određenu apanažu.

Sa stručne strane, dvojbe nema: Alen Peternac trebao bi ostati šef struke i za višu razinu. Mnogi s kojima pričamo tvrde da se radi o izuzetno talentiranom treneru koji bi uz kompletnu posvetu radu, mogao/trebao prijeći iz statusa talentiranog u status dokazanog. Hoće li, tvrde mnogi, ovisi samo o njemu.

Za kraj, u cijeloj projekciji života "pod reflektorima", upravo su - reflektori potencijalno ključni. Prema dobivenom zelenom svjetlu Ureda za licenciranje HNS-a, Rudeš je za igranje SHNL-a prijavio Goricu kao domaći teren, no i dalje se u Rudešu nadaju da bi mogli ishodovati da utakmice koje nisu "visokog rizika" igraju kod kuće, jer ovako, kazat će, bit će jedini klub koji ispred sebe ima 34 - gostovanja.

Što ima smisla, kao i konačno pitanje koje se mora adresirati na Grad Zagreb: što se zapravo događa s reflektorima iz Kranjčevićeve, koji već dulje vrijeme korodiraju na deponiju na Hipodromu, a koji potencijalno mijenjaju infrastrukturnu priču ZG-klubova ne samo u elitnom razredu HR-nogometa?