Zvonimir Boban odlučio je poslije "četvorke" protiv NEC-a na Maksimiru da je krajnje vrijeme za drugoga trenera u novoj eri. Poraz koji je razgolitio Dinamove mane, ali i ispraznio emocije jer su "modri" na korak do poluvremena držali vodstvo, a onda i brutalno izgubili u nastavku dvoboja, istovremeno je i aktivirao konkretniju potragu za nasljednikom Marija Kovačevića na maksimirskoj klupi. Ta je akcija, doduše, skicirana do zime, kada se planiralo okončati suradnju s (još uvijek) aktualnim trenerom, a novoga u međuvremenu pripremiti za sve izazove na Dinamovu planetu. No, dva bivša napadača iz maksimirske svlačionice - Alen Peternac i Junior Fernandes - zajedničkim su snagama srušili prvaka u Turopolju i presudili Mariju Kovačeviću, koji će zaključiti eru s točno 515 dana na klupi, 73 odrađene utakmice i dva osvojena trofeja.

Poslije turbulencija na otvaranju mandata, u kojima je Dinamo između rujna i prosinca prethodne sezone skupio 10 (od ukupno 20) utakmica bez pobjede u prvenstvu i Europskoj ligi, Kovačević je u proljetnom ambijentu uglazbio linije i igrači su projurili pored konkurencije do oba pehara. Razdoblje između siječnja i svibnja - barem na hrvatskim travnjacima - najplodonosnija je serija u Kovačevićevu mandatu, ali uteg oko noge su mu konstantno vukle predstave na međunarodnoj pozornici. Dinamo protutnja Opus Arenom (0:3) na kraju siječnja, ali onda se "ne pojavi" na gostovanju kod Midtjyllanda. Dinamo zabije četiri "komada" i Istri i Varaždinu, ali između toga pruži mršavu predstavu protiv Genka na Maksimiru i već se oprosti od Europske lige i prije uzvrata.

Zvonimir Boban uskoro će vjerojatno izabrati novog Dinamovog trenera

RANKO SUVAR Cropix

Obrazac se ponovio u tekućoj sezoni, kada se "na mišiće" preskočilo preko Thuna, ali ispadanje od Vikinga je do kraja ispuhalo ambicije igrača i ta se bitka pretvorila u prijelomnu. Dinamo je poslije Norveške drugačije disao, razočaranje se taložilo, a manjak motiva i ideje potvrdile su ispodprosječne partije protiv Istre (2:2), Osijeka (2:4), Hapoela (0:0), Hajduka (1:2), NEC-a (2:4) i, konačno, Rudeša (0:1). Osim što su kreatori sportske politike u Maksimiru izgubili vjeru u Kovačevića poslije Vikinga, govor tijela i forma igrača naznačili su slična razmišljanja i u svlačionici. Dion Drena Beljo nerijetko je stavljao Dinamo na svoja leđa i odvodio ga do zemlje sreće, ali ostali igrači padali su dublje i iz vidika gubili formu, ali i motiv.

Najveća Kovačevićeva boljka su, dakle, ostale europske utakmice, u kojima se Dinamo (uglavnom) nije prezentirao kao - Dinamo. Skuplji, jači i kvalitetniji lako su dominirali, a protiv radnih europskih momčadi s glavom i repom, poput NEC-a, problemi su evidentni i neizbježni. Boban je između redaka isticao da će Kovačevića vrednovati i prema europskim dosezima u tekućoj sezoni, a nakon škakljivog otvaranja protiv Thuna, ispadanja od Vikinga, pa i sterilnog remija od Hapoela, tijesne pobjede protiv Anderlechta i poraza od Nizozemaca, zaključak je jasan.

Dinamovi zahtjevi od trenera

Na to su se nadovezale i (opet) slabije predstave u hrvatskim dvorištima, poput lekcije na Opus Areni, pa i poraza na Poljudu, gdje su uvjeti u drugome poluvremenu bili nenogometni, ali prije toga bilo je dovoljno vremena da se povuku konkretniji i pametniji potezi, pa da Dinamo ne ulazi u završnu trećinu utakmice sa zaostatkom na semaforu. Rijeka i Slaven Belupo nakratko su uljepšali sliku, ali Rudeš ju je samo iznova i nepovratno uništio za Kovačevića, koji se u Dinamu susreo s pritiskom, načinom rada i očekivanjima kakve nije okusio u karijeri, što mu se isticalo od prvoga dana.

Medijski nastupi nerijetko su mu otežavali posao, gdje je i sam priznavao da "ne briljira", ali poslije osvajanja dvostruke krune situacija je upućivala na dodatnu nadogradnju u novoj sezoni i dizanje standarda. Uslijedio je pad. Važni aduti iz prošle sezone u potpunosti su izvan forme, poput Zajca i McKenne, obećavajuće karike nestale su, poput Valinčića i Lisice, dio igrača nije dosegnuo planirani potencijal, poput Domíngueza i Péreza Vinlöfa, a dio željenih pojačanja su, primjerice, zasad samo prinove.

Kovačeviću je utakmica protiv Rudeša bila posljednja, ali presudili su mu raniji slabi rezultati

GORAN MEHKEK Cropix

To su crtice na koje je Kovačević mogao utjecati, barem djelomično, ali nije tajna da se u Maksimiru suočio i s određenim pravilima u radu. Osim zacrtanoga sustava (4-3-3) - koji je suparnicima olakšavao posao u pripremi utakmice, pa i izvođenju dvoboja, a bio je i prilično predvidljiv s izmjenama i tempiranjem istih - Kovačević se suočavao i sa sugestijama u skiciranju udarne postave iz viših ureda, koje su pojačavale razmišljanja i dileme u odabiru sastava, a i određeni transferi (ulazni ili izlazni) mu nisu uvijek išli na ruku, poput prodaje Mounsefa Bakrara, kojega je iznimno cijenio.

Ipak, presudile su mu navike i principi koje nije mijenjao, manjak prilagodljivosti i fleksibilnosti, "stara slava" kod igrača koji su izvan forme, ali i formule koje ne prolaze, bez obzira na to koliko se puta testiraju, a Dinamo zahtijeva sve te vještine od trenera. Od brojnih zavoja na kojima mu je prijetila oproštajna utakmica, Rudeš se činio kao najblaže skretanje, ali dojučerašnji član druge lige, čini se, ubrzao je procese u Maksimiru i Kovačević neće dočekati zimu na klupi.