Ronaldo ispunio obećanje i otvorio dušu: ‘Kriv sam i zaslužujem kaznu, ali prevaren sam i to dvaput‘

Cristiano Ronaldo dao je svoje objašnjenje, kao što je i obećao nakon odlaska iz kampa portugalske reprezentacije. Evo njegovog priopćenja:

- Kao što sam obećao, odlučio sam osobno i izravno iznijeti okolnosti koje su obilježile posljednje razdoblje mog boravka s portugalskom reprezentacijom.

Nakon Svjetskog prvenstva 2026. napisao sam pismo portugalskom narodu, koje još uvijek čuvam, s riječima koje im želim uputiti kada se definitivno oprostim od naše reprezentacije.

Po završetku natjecanja, tijekom povratnog leta iz Sjedinjenih Američkih Država, predsjednik Saveza zamolio me i inzistirao da još jednom razmislim o svojoj odluci o odlasku jer je Portugalski nogometni savez želio da nastavim igrati.

Odmah nakon toga pitao me za mišljenje o sadašnjem izborniku reprezentacije, čije je ime razmatrao uz još neke kandidate koje mi nije otkrio. Odgovorio sam predsjedniku Saveza da smatram kako bi to bio pravi izbor. Zato sam na dan predstavljanja sadašnjeg izbornika portugalske reprezentacije bio iskreno sretan zbog te odluke. Bio je to pravi izbor, što potvrđuju i rezultati.

Nekoliko dana poslije prvi put mi se javio novi izbornik i rekao da bi se želio osobno sastati sa mnom. Pristao sam i dogovorili smo sastanak za kraj mog odmora. Sastali smo se u Cidade do Futebol, gdje je moj klub održavao pripreme za novu sezonu.

Toga dana izbornik mi je rekao da računa na mene i da je moja prisutnost ključna za njegov projekt. Odmah mi je predstavio plan mog sudjelovanja. Rekao mi je da ću igrati prvu i posljednju utakmicu u prva četiri kola Lige nacija.

Tada mi je predložio da s reprezentacijom ne putujem u Norvešku i Dansku. Predložio je da odigram prvu utakmicu, ostanem u Portugalu, a zatim se ponovno priključim momčadi prije utakmice na stadionu Dragão.

Taj sam prijedlog odmah odbio. Bilo mi je jasno da ga ne mogu prihvatiti. To što ne bih igrao utakmice u inozemstvu ne znači da prestajem biti kapetan momčadi. Takva privilegija, da ostanem u Portugalu, ne bi bila dobar primjer drugima.

Na kraju se izbornik složio s mojim razmišljanjem.

Tom je razgovoru prisustvovao Simão Coutinho, sportski direktor Al Nassra, osoba kojoj je sadašnji portugalski izbornik odgovarao tijekom cijele prošle sezone i jedan od ljudi odgovornih za njegov dolazak u klub 2025. godine.

Uoči okupljanja reprezentacije izbornik je, na vlastiti zahtjev, došao u moj dom u Lisabonu kako bismo ponovno razgovarali. Razgovor je bio miran i ostala su na snazi sva načela koja smo dogovorili u kolovozu.

Igrao sam utakmicu na Alvaladeu i, iako sam bio zamijenjen, nisam stvarao nikakav problem. Osobno sam predao kapetansku vrpcu Bruni Fernandesu, ni ne sluteći da su to možda bili moji posljednji koraci kao igrača i kapetana portugalske reprezentacije.

Meni je toga dana najvažnija bila naša pobjeda. Pobijediti je uvijek lijepo, a kada je riječ o Portugalu i mojoj zemlji, još je ljepše. Za vrijeme ručka na dan utakmice u Norveškoj jedan od izbornikovih pomoćnika prišao je stolu za kojim je momčad ručala i rekao mi da izbornik želi razgovarati sa mnom.

Na moje potpuno iznenađenje, izbornik me pitao jesam li spreman odigrati 30 minuta. Bio sam potpuno usredotočen na fizički oporavak, normalno uključen u momčad kao i uvijek, i računao sam da toga dana neću igrati. U tome nije bilo nikakvog problema.

Taj zahtjev nije bio dio mog plana oporavka i fizičke pripreme jer sam trebao igrati tek 4. na stadionu Dragão, ali sam, naravno, rekao da mogu. Odgovorio mi je da budem spreman jer ću igrati 30 minuta. Ostalo je poznato.

Zagrijavao sam se od poluvremena, gledao kako minute prolaze, ali poziv nije stigao. Izbornik je prekršio riječ koju mi je dao. Nakon utakmice samo sam želio da sve završi pobjedom i da ostanem sam. Nisam otišao pozdraviti navijače.

To je pogreška za koju sam isključivo ja odgovoran i koja se nije smjela dogoditi. Ispričavam se portugalskom narodu koji nas je ondje snažno podržavao. Ispričavam se navijačima, kao i svima onima koji nisu Portugalci, a doputovali su tamo kako bi me vidjeli i koje sam možda razočarao.

Četrdeset osam sati poslije razgovarali smo izbornik, Simão Coutinho i ja, budući da je Simão bio upoznat i s našim razgovorima iz kolovoza. Bio je to dubok i vrlo otvoren razgovor, bez ikakvih filtera.

Dogovorili smo se da postoji samo jedan način da zaključimo ovaj ‘slučaj‘: izbornik će ono što mi je upravo rekao privatno, u prisutnosti Simãa Coutinha, ponoviti i pred novinarima. Dogovor je bio jednostavan. Izbornik će konferenciju za novinare započeti tom temom i pokušati zaključiti cijelu stvar govoreći istinu.

Trebao je reći da ja nikada nisam tražio da odigram bilo kakvu minutažu; da je upravo on, i nitko drugi, predložio plan za ovo okupljanje reprezentacije; da je pogriješio kada me poslao na zagrijavanje, a zatim me nije uveo u igru; te da, kada bi se ista situacija ponovila, to više ne bi učinio.

Sastanak smo završili tako što me izbornik zamolio za zagrljaj i obećao da će na konferenciji za novinare reći ono što mi je upravo rekao. Smatrali smo da je time stvar riješena.

Neću igrati u Danskoj, ali ću igrati utakmicu na Dragãu. Sve se to, kao i prije, dogodilo u prisutnosti Simãa Coutinha.

Na izbornikov zahtjev potom je održana videokonferencija između njega, Simãa Coutinha i Tiaga Craveira, tijekom koje je sažeto ono o čemu smo razgovarali.

Sastavljen je kratak dokument koji sam osobno pregledao i koji je, uz moje znanje, predan izborniku, upravo kako je i zatražio.

Konferencija za novinare odvijala se kako se odvijala. Njegov nastup nije imao nikakve veze s našim prethodnim sastankom. Primijetio sam izraze i agresivnost za koje smatram da ih nisam zaslužio, stav u stilu: ‘Ja hoću, ja mogu i ja odlučujem‘, kakav mi privatno nikada prije nije pokazao, čak ni približno, pa ni samo dan ranije.

Bilješke koje sam prethodno odobrio glasile su ovako:

‘Mislim da je važno, jer je to istina, razjasniti nekoliko stvari prije nego što počnemo govoriti o Danskoj:

Osobno sam Cristianu predložio plan za ovu sezonu s reprezentacijom, bez ičijeg posredovanja. Bio je to dug i vrlo dobar razgovor.

Znam koliko živi za reprezentaciju i koliko je voli, kao i koliku težinu ima u svijetu, a još više koliki je pozitivan utjecaj imao na portugalsku reprezentaciju tijekom 24 uzastopne godine.

Cristiano je prihvatio plan koji sam mu predložio.

Nikada nije dovodio u pitanje moje odluke. Bio je uzoran, odan i profesionalan.

Utakmica u Norveškoj nije bila dio plana koji sam za njega napravio. Međutim, smatrao sam da se fizički dovoljno oporavio od prve utakmice pa sam ga upozorio da postoji mogućnost da ću ga trebati. Cristiano je pristao.

Pogriješio sam kada sam igrača veličine Peléa ili Maradone poslao na zagrijavanje, a zatim ga nisam uveo u igru. Da se danas nađem u istoj situaciji, ne bih to učinio.

Za kraj: želim Cristiana u reprezentaciji. Zapravo, ne želim ga malo - želim ga jako. Srećom, i on vjeruje u mene. Vjerovao je u mene u Al Nassru, a vjeruje mi i ovdje.

Što se tiče toga što nije pozdravio navijače, o tome smo već razgovarali. Netko tko je odigrao više od 230 utakmica za reprezentaciju ne treba od mene dobivati lekcije o ljubavi prema Portugalu. Bio je to trenutak frustracije koji ništa ne briše. On je igrač koji daje najviše autograma, fotografira se s najviše navijača i pokazuje im najviše ljubavi. Nemojmo stvarati probleme tamo gdje ih nema. Kada smo nezadovoljni, reagiramo. To je sve.‘

Ni u jednoj od tih bilješki, dakle, nije pisalo da mi se izbornik ispričao.

Bio je to drugi put da je prekršio riječ koju mi je dao.

Odlučio sam napustiti kamp reprezentacije ne želeći čekati još jedno neispunjeno obećanje. Za mene je istina i dalje najvažnija stvar u međuljudskim odnosima. Koliko god boljela, želim da mi se govori istina.

Zapravo, u razgovoru koji sam toga jutra, prije konferencije za novinare, vodio s predsjednikom Portugalskog nogometnog saveza i izbornikom — što obojica zasigurno mogu potvrditi — ponovno sam rekao da mi, ako me ne žele tamo, to jednostavno trebaju kazati. Samo trebaju biti iskreni prema meni.

Prihvatio bih to i obećao sam da bismo pripremili nešto lijepo, onako kako sanjam da će se jednoga dana dogoditi, i nitko se ne bi ljutio. Sjećam se toga kao da je bilo jučer. Obojica su istodobno odgovorila da to nije slučaj. Rekli su mi da je moje mjesto u reprezentaciji.

Nikada, ni u jednom trenutku tijekom gotovo 25 godina svoje karijere, nisam se miješao u tehničke ili taktičke odluke bilo kojeg trenera ili izbornika.

Prihvaćam, bilo to dobro ili loše, ono što odluče napraviti. Poštujem njihove odluke. Ali kada netko prekrši riječ koju mi je dao, osjećam da moje mjesto više nije tamo. Ispriku dugujem i svojim suigračima iz reprezentacije zbog toga što sam napustio okupljanje.

Unatoč tome što sam potpuno izgubio povjerenje u izbornikovu riječ, što može potvrditi svatko tko je prisustvovao tim razgovorima, nisam trebao otići. Odgovornost je isključivo moja.

Još jednom se ispričavam portugalskom narodu, ali kršenje dane riječi za mene ima presudnu težinu. Osjetio sam da bi od tog trenutka moj ostanak samo štetio momčadi i učinio sam ono što sam uvijek govorio da ću učiniti ako se više ne budem osjećao korisnim: spakirao sam stvari i otišao.

Posljedice mojih postupaka treba procijeniti Portugalski nogometni savez i, ako je potrebno, kazniti me. Smatram da kazna ne bi trebala biti ublažena. Nisam bilo koji igrač; kapetan sam reprezentacije i to je otegotna okolnost.

Već sam se ispričao, ali znam da postupci moraju imati posljedice. Svatko tko je u nogometu, kao što sam ja, zna da su pravila jednaka za sve, bez obzira na položaj pojedinca.

U posljednje vrijeme čuo sam mnogo toga o oproštajnim utakmicama, o tome da zaslužujem dostojan oproštaj i da mi Savez želi pružiti tu priliku. U životu sam naučio, često dok sam bio gladan i nisam imao što jesti, da nitko nikome ništa ne daje besplatno.

Svim svojim navijačima, a posebno cijelom portugalskom narodu, mogu obećati da ćemo odigrati jednu ili više oproštajnih utakmica. Za to će biti vremena. Ali kada razmišljam o reprezentaciji, ono o čemu zapravo razmišljam jest natjecanje.

Tako sam razmišljao i onoga dana kada sam saznao za smrt svog oca. Bio sam na okupljanju naše reprezentacije i odlučio sam ostati ondje sve dok se sljedećeg dana ne odigra utakmica. Za svoju sam zemlju učinio ono što nikada ne bih učinio ni za jedan klub.

Zato, ako budem fizički spreman, ako budem igrao za svoj klub i, nadam se, zabijao golove, nakon što odradim eventualnu kaznu bit ću na raspolaganju, kao što sam uvijek bio, da se borim i pobjeđujem s našom reprezentacijom.

Vjerujte mi, ovo je čista istina.“