Na Kantridi je otvorio, na Rujevici je zatvorio. No, u svojoj šampionskoj bajci - između stadiona u Rijeci na kojima je ispisivao povijesne stranice - sretan završetak režirao je pod reflektorima u Maksimiru. Matjaž Kek u subotu je nakon osam godina ponovno stajao pokraj aut-linije na maksimirskom travnjaku. I, u svome stilu, strogo analizirao poteze svoje momčadi, bez zadrške u bučnoj kritici nepromišljenih manevara gostujućih igrača. Slovenski strateg na riječkoj klupi pamti žešće i vatrenije atmosfere na istoku glavnoga grada u gostovanjima. Pamti i, ujedno, nepreglednu ekspediciju s Kvarnera i krcatu južnu tribinu na završnoj fešti šampionske sezone 2017., kada je Rijeka debitirala s peharom prvaka u rukama. U subotu su, protiv Lokomotive pak, njegove upute igračima odzvanjale u sablasnoj atmosferi s točno 565 gledatelja na tribinama.

Kek, doduše, pamti i momčad koju je skicirao prije punoga desetljeća, koja bi rutinski zatvorila priču protiv “lokosa” u ovome ispitu i čiste mreže s tri boda upalila autobus za Rijeku. Tiago Dantas otvorio je momčad s Kajzerice na početku drugoga poluvremena, ali samo da Marko Vešović 13 minuta nakon toga “zapapri” starome šefu pogotkom za izjednačenje. Iako je nagovijestila prekid krize “vani”, Rijeka je spojila i petu uzastopnu gostujuću utakmicu bez trijumfa. Dok je Kek govorio o “izgubljena dva boda”, Nikica Jelavić ishod je etiketirao kao “zasluženu podjelu bodova”. I obojica su bila u pravu na svoje načine.

Matjaž Kek i Nikica Jelavić su podijelili bodove u Maksimiru

BORIS KOVACEV Cropix

Statistika ekspresno upućuje na riječku dominaciju i jednosmjernu ulicu sa 66 posto posjeda lopte, 11 udaraca iz kuta i, konačno, 23 udarca prema vratima, ali i skriva manjak konkretnosti. Niti je, primjerice, Josip Posavec režirao čuda na vratima da sačuva bod u Zagrebu, niti su se riječke napadačke uzdanice propisno ispromašile i “pojele” Lokomotivu. Jednostavno su napadačke križaljke bile sterilne i predvidljive, a udarci (uglavnom) benigni.

Istina je da se Rijeka muči s konstantnošću i formom, da se nerijetko dojam svede na “toplo-hladno”, ali je činjenica da Riječani nakon šest kola na kontu imaju pet osvojenih bodova više nego nakon šest kola u prethodnoj sezoni. I tada je, igrom slučaja, šesto kolo spojilo Rijeku i Lokomotivu, ali na Rujevici, a i tada je završilo bez pobjednika, s identičnim rezultatom (1:1), samo se utakmica igrala 13. rujna, dok su Riječani ove godine sreću potražili u brojci 12. Bezuspješno.

Klasa u dodirima

Kekove trupe su, također, i “tu” na ljestvici. Nisu u opipljivom minusu za konkurencijom. Imaju jedan poraz i sedam primljenih pogodaka, ali nedostaje jedan, tajni začin. Dodatak koji će dati “auru” momčadi i prepoznatljivost, pa i samopouzdanje. Rijeka se u prethodne dvije sezone oslanjala na genijalnost Tonija Fruka, koji je isporučio 32 pogotka u tome razdoblju, a klasa je izvirala i iz svakoga dodira “desetke” protiv Lokomotive, ali i njega su umorila šuškanja o transferima, pa i selidba u širi krug reprezentacije. On vuče i Kekovu Rijeku, usmjerava napade i prijeti suparnicima, plijenu najveću pozornost čuvara, a iako bi Fruk iz šampionske sezone možda jednom majstorijom slomio i ovu Lokomotivu, nišanske sprave nisu ga slušale ovoga puta.

Toni Fruk je ostao u Rijeci i nakon zadnjeg prijelaznog roka, a sada se može maksimalno koncentrirati na igru

BORIS KOVACEV Cropix

Trener je, pak, na medijskoj konferenciji nakon utakmice govorio i o njemu, uz jasnu poruku:

- Toni je jako bitan igrač za Rijeku, ali previše se govori o jednom igraču. Kada govorim o Rijeci, ne govorim o jednom igraču. On je dio momčadi - poručuje Kek.

Kada je lijepio šampionsku družinu 2017., Slovenac je spojio momčad u punome smislu te riječi. S klasnim igračima, bez violine koja je odskakala statistikom i statusom. Iako su sada okolnosti i vremena drugačiji, Kek pokušava ponovno pronaći sličnu recepturu, koja zahtijeva vrijeme, a u Fruku, kao karici koja odskače, ima samo dodatnu vrijednost da ponovno učini Rijeku prepoznatljivom uz njegovo majstorstvo. Zasad to čini sitnim koracima, a iako Rijeka ne briljira u napadačkoj igri, Rijeka je stabilna u obrani i skuplja bodove. Jedan ili tri.

Trener u Maksimiru pred novinarima u izjavama nije htio usmjeravati pogled prema Hajduku, nego je fokus stavljao na utakmicu u Kupu protiv Vrbovca u srijedu, ali bitka protiv Splićana na Rujevici bit će jasan indikator u kojemu smjeru plovi (n)ova Kekova Rijeka. To je utakmica koja će zatvoriti prvi ciklus sezone prije reprezentativne stanke, točka koja će dati odgovore na pitanja, a možda i impuls koji su tražili.