Slaven Bilić u prvom je mandatu na Wembleyju stekao najveću izborničku slavu, hoće li ovaj put ostvariti premijerni povratnički cilj? Za to bi morao ostati neporažen i dočekati pad Češke od Španjolske pa da ima osigurano treće mjesto i poziciju nositelja u ždrijebu kvalifikacija za Euro, iako ostanak u A Ligi nacija neće biti verificiran do play-offa. Osim ako Vatreni ne dobiju Tri lava i u nekom ludom scenariju se nađu među dva najbolja trećeplasirana.
Hrvatska, koja je u Rijeci izgledala poput Malte kad nema svoj dan, čak i za bod morala bi dramatično promijeniti make up, za što joj malo tko daje šanse. Ogromna većina komentatora u Londonu i našoj zemlji očekuje još jednu pobjedu ekipe Thomasa Tuchela. I to sigurnu i glatku.
U utorak navečer u britanskoj prijestolnici, i među omanjom novinarskim svitom i navijačima koji su se već u tom trenutku našli u gradu, dominirale su teme o Dinamu i Hajduku. Više se debatiralo kako Modri imaju dva trenera i kako je ustoličenjem Jeka Leke, koji nije educiran u La Masiji nego tek priučen pod paskom Alberta Capellasa, zapravo privremeno ometen Bobanov projekt potpunog zaokruženja novog Dinama, sustava i stila koji bi Modrima donijeli drugačiju dimenziju, s golemim pitanjem kako će to ići dalje, kao i hoće li Gonzalo Garcija naći način da prestane ponavljati svoje Gibraltare, a nitko nije pitao što se može napraviti Hrvatska. Zašto? Nije posebno bitno, a ništa ni ne očekujemo, bili su komentari.
Vatreni su u London sletjeli otpisani. Iako će ih popratiti svita od oko četiri tisuće navijača, prekriženi su prije odlaska iz Zagreba, Hrvatsku se nikad nije gledalo kao većeg autsajdera u srazovima s Tri lava nego danas. Gdje smo došli od polufinala u Moskvi 2018. kad smo bili bolja momčad! Englezi su se dodatno osnažili novim asovima, a Hrvatska je nudila velikom većinom prosječne igrače koji se s njima ne mogu komparirati. Čast izuzecima. No, ta blamaža od koje je proteklo samo nešto više od mjesec dana, taj rejting miša kojeg će šleper pregaziti tako da ostane samo mala fleka, malodušnost dobrog dijela pristaša koji ne vole ni razgovarati o toj utakmici da im ne pokvari raspoloženje, mora izbornika i igrače "napaliti" do usijanja. Ako imaju karakter prvaka odigrat će utakmicu kao da im je zadnja u životu. Ne bude li tako, imamo pravo sumnjati u njih. Ne svakog individualno, nego kao momčad predvođenu Bilićem. Ne moraju pobijediti, ali nemaju se pravo još jednom osramotiti.
To što su sa Španjolskom bili u dobrom izdanju, iako su rezultat prosuli, nije dovoljno da se ispere blato s Kvarnera. Bez obzira na to što bi utakmica s Česima u nedjelju mogla biti natjecateljski najbitnija, Hrvatska nema što kalkulirati jer ne smije odustati od toga da je Hrvatska. Čak i kad je se pokopa prije bitke, nema pravo na to pristati.
U Londonu je vrijeme pravo studeno, hladno s povremenom kišom, ali kad izađeš na arenu kao što je Wembley, nije bitno je l‘ hladnije ili toplije, je l‘ kiša ili sunce, inspiracija probija nebo i takve naše reprezentativce očekujemo. Pritom je taktika, koja je uvijek bitna, ipak sekundarna jer Englezima je najbitnije smanjiti prostor kojeg su u Rijeci imali obilje, a to se može samo hrabrošću, čvrstinom i agresijom. Ako će hrvatski igrači ponovno stajati daleko kao da se dive i boje suparnika u prvom susretu, utakmica bi mogla biti riješena u desetak minuta.
Protiv Engleske smo odigrali neke od svojih najboljih utakmica, ali i dotaknuli dno koje se neće zaboraviti. Repriza bi značila da su potrebni drastični potezi, no na Vatrenima je da reprizu ne dopuste niti u tragovima.
- Je li to sad vaša realnost?
To pitanje dobili smo na prilazima Wembleyu od engleskog nogometnog kibica. Da, jesmo li mi mali i nebitni koje se šamara 7:0, a u jednom smo se trenutku zahvaljujući sjajnoj generaciji probili u samu elitu i terorizirali povijesne velikane pa je realno da protiv Engleske nemamo šanse? Ne, čak i ako kod nas ima onih koji misle da je tako, nikad to nećemo priznati. To jednostavno ne smije biti hrvatska realnost i zato su jako bitne utakmice poput ove da se pokaže kako je Vatrenima i dalje mjesto visoko. Ako i nisu među najboljima, da su u prvom redu do njih.
Slaven Bilić je nastupio sa zvučnom najavom kako je došao s Hrvatskom napraviti veliki rezultat, iako se znalo da je raspored grub i mogao bi zadobiti udarce maljem ne bude li na najboljoj razini. Očito ni on ni ekipa nisu bili, ne bi izgledali tako skandalozno u Rijeci. Danas nam na Wembleyu trebaju izbornik i momčad koji pršte od forme, smionosti i lucidnosti.
Svaki engleski navijač koji zađe na tribine očekuje dobru zabavu. U razgovorima nam kažu kako bi odmah mijenjali 7:0 za polufinale Svjetskog prvenstva u Rusiji te da je to njihov najveći kiks, čak gori nego s Argentinom ove godine. Što im se Hrvatska čini lakšim plijenom, to im se taj rezultat čini gorim podbačajem. Taj dan je Harry Kane imao šansu za 2:0, ali na stadionu Lužniki ekipa Modrića, Rakitića, Mandžukića, Perišića, Brozovića, Lovrena, Vrsaljka, Subašića, Vide, Rebića i Strinića bila je kvalitetnija i to je dokazala. Nakon pada, ovo je borba za hrvatsko dostojanstvo i ugled! Kad je tako, Vatreni su znali biti najbolji i najopasniji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....