Hrvatska je bila statist, a sudac je spasio arogantnog Španjolca. Ovo se ne očekuje od prvaka svijeta

Nogomet koji igra aktualni europski i svjetski prvak je druga razina igre u odnosu na cijeli reprezentativni svijet. Zato se ono što su nogometaši Španjolske prikazali protiv podređene im Hrvatske može tretirati kao očekivani standard.

Najjača snaga De La Fuentesove selekcije je što tehnički igra besprijekorno, ali to čini u visokoj brzini kojom lomi svakog suparnika. Protiv takvog protivnika Vatreni su imali male šanse da se nametnu s onime što im je forte, a to je tehnički nogomet. Osim što Španjolska ima kvalitetnije pojedince, odličnu organizaciju i pas igru, ona brzinom izvedbe ne dopušta suparniku da se razmaše. Zato je Hrvatska djelovala više kao statist za španjolsku pobjedničku večer...

JAVIER SORIANO Afp

I uopće nije presudno da su domaćini u utakmicu ušli s pet promjena u odnosu na Englesku, a Hrvatska sa šest u odnosu na Češku. Da su bili i "udarnih 11" na obje strane, odnosi na terenu ne bi se promijenili. Pogotovo što je dojam da su naši u utakmicu ušli kao da su unaprijed pomireni da će dinamika utakmice biti kompletno na strani Španjolske.

Domaćini su dobili dodatni zamah u ranom pogotku, gdje se spomenute vrline vide vrlo jasno. Brzi pasovi, utrčavanja između linija, "navlačenje" suparničke posljednje linije, širenje do suprotne strane i omogućavanje prostora 1 na 1 za fantastično talentiranog Yamala. Trebalo je petnaestak minuta da se naši oporave i počnu izlaziti iz "rupe" u koju su ih stjerali domaćini.

Hrvatska se branila u 4-4-2, s prednjim igračima Beljom i P. Sučićem. No, blok iza njih nije bio dovoljno kompaktan da bi zaustavljao nalete domaćih, koji su se lakoćom ubacivali između linija i stalno "ljuljali" našu obrambenu formaciju. Bilo je naizgled nejasno zašto im Vatreni ostavljaju prostora za primitak lopte i dovoljno vremena da donose odluke. No, stvar je u tome da su Španjolci brži i k tome se planski ubacuju u prazne prostore i šire suparničke linije.

Čim su domaći smanjili pritisak nakon 20-ak minuta, Hrvatska je došla do zraka i počela više izlaziti prema naprijed. Posljedica toga je i pogodak Belje za 1:1. Bilo je to međutim samo kratkotrajna reakcija, jer su Španjolci odmah poentirali za 2:1, u akciji koja je pokazala koliko su obrambeno dekoncentrirani.

Slaven Bilić

JAVIER SORIANO Afp

U prvom dijelu je Španjolska bila uvjerljiva, dominantna i pravo je čudo da je rezultat bio samo 2:1. Posjed 65-35%, dodavanja 302-155, udarci 10-1 (4-1 u okvir), brojčano su legitimirali dojam o višoj klasi De La Fuentesove momčadi.

U nastavku se stvari nisu bitno mijenjale. Ulazak Vuškovića je donio malo više kvalitete u pasu i otvaranju igre, ali dinamika je i dalje bila "španjolskih ritmova". Yamalov gol za 3:1 bila je još jedna demonstracija njegova senzacionalnog talenta, ali i slabosti obrambene linije Vatrenih. Unatoč izmjenama Španjolska nije spuštala ritam i naposljetku je i s četvrtim pogotkom, Williamsa, potvrdila nadmoć i visoku razinu kvalitete igre.

Sve to ne mijenja uvjerenje da su Španjolci, ponašanjem na SP-u besprijekorni, pokazali popriličnu dozu arogancije u igri i stavu prema suparniku. Sudac im je to dozvoljavao, a simbolički pokazao na Baeni, koji je trebao u više navrata dobiti žuti karton zbog prekršaja, stalnih prigovora sucu, a kad ga je napokon u drugom dijelu dobio, Gozubuyuk mu je oprostio odmah nakon par minuta drugi isključujući karton.

Nico Williams i Ivan Smolčić

JORGE GUERRERO Afp

I drugi igrači, kao Cucurella stalno, su prigovarali, a usput i vukli za dres, odgurivali suparnika u prekidu i još k tome se unosili u lice našima. To se od Španjolaca ne očekuje, jer su tako dominantni, ali pogotovo zato što su naši bili vrlo fer, i možda s previše respekta prema njihovoj vrijednosti.